Dok je u Hrvatskoj hladno – mi hodamo “goli i bosi”. Dok u Hrvatskoj čovjek
ne vidi više kukca, mi smo prekrivemi ugrizima. Dok se doma kupamo samo u kadi, mi se valjamo u vodi od kojih 30-ak stupnjeva celzijusa.

Pitate se gdje smo? Na otočju Andamani. Da otočje, jer čine ga 500-injak otoka i otočića. U Indijskom oceanu, najbliže kopno je zapadna obala Tajlanda i Sumatre. Ipak, vlasnici su Indijci. Na sreću, ova mnogoljudna nacija nije prenapučila otočje. Priroda stoga ostaje sačuvana, a ona je veličanstvena. Prije svega se to odnosi na tropsku kišnu šumu koja prekriva najveći dio otoka. Kako nema većih brda, to je prava nizinska šuma, s mnogo lijana, potpornog korijenja. Takvo stanište omogućuje život mnogim životinjama. Ptice, gušteri ovdje nalaze dom, ali i zmije. Već smo sreli otrovnicu ljuticu (engleski: pit viper) te kraita, najotrovniju opnenu zmiju Azije. Još čekamo na kobre, među njima i ogromnu kraljevsku kobru.

Kao što ste naslutili, imamo dosta ivremena za kupanje. Nije međutim lako
doći do plaže. Valja se probijati kroz zaista gustu džunglu, punu trnja,
spomenutih zmja, aukova i mrava. Valja se spustiti niz klanac do slapa, gacati bos po potoku. I onda kada je šuma gotova i pomsilimo da smo na palži,često dolazi močvara mangrova. I kada je oseka, moramo gacati kroz mekani mulj i blato, a kamoli za plime kada more poplavi kopno i stotinjak metara. Tu stoga rastu spomenute mangrove, stabla koja podnose slanu vodu. Preživljavaju pomoću posebnih korijenja s kojima dišu. U mangrovama žive krokodili, a znaju navratiti izuzetno opasne morske zmije otrovnice.

Konačno na plaži, možemo se opustiti na predivnom pijesku i božanstvenoj vodi. Znaju navratiti ribari, čak i lokalni kupači sa brodica, ali smo uglavnom sami. Super je stvar što se uz samu obalu protežu koraljni grebeni. Plitki su i običnim ronjenjem na dah vide se koralji sa svojim šarenim stanovnicima: ribama, školjkama, puževima.... Na sreću nema morskih pasa.

U sljedećem nastavku pišem zašto smo uopće došli ovdje.

Pozdrav iz tropa.