golly&bossy

Draghi Naši,
dok ćete vi veštižat na Lastovu, min ćemo bit u Lastovskoj. A cili doček s temom Kinđurijada gledat ćemo kroz ove umjetne trepavice.
Vama i svim našim čitateljima želimo sretnu i debelu novu godinu.
Vaši Nakinđureni

Draghi Naši,
Nastavjamo sa spizom u blagdanskom duhu odricanja.

Svojevremeno su Naši doma super sredili banju. Stili su dva lavandina, velika zrcala, tuš-kadu i đakuzi. Meštri što su stavjali instalacije od vode su in se smijali i pitali ih da je li to činu frizerski salon.
Danas banja intenzivno smrdi po bakalaru koji gušta u đakuziju, a Min svim čitateljima želimo sretan Badnji dan.

Vaši Luđaci

Draghi Nashi,
Već smo spomenuli kako su grčke slastičarne apsolutno nenadmašne (klik), a budući da su isprid Nas su dani odricanja od jela i pića, da ih lakše probrodimo odlučili smo stavit ove slike s naših prošlih skitanja (klik).

Prvo smo bili na obid. Na roštilju zna se čevapi i kobase, ali i paprike koje se prvo napunu sirom i povrćem, a onda ispeču.


Na povratku smo stali u jednu slastičarnu. Pogledajte, grčke slastičarne su stvarno ogromne. Ode se vidi otprilike trećina.


Ovo su kako niki biskviti u kalupu. Različiti okusi, različiti preljevi.


Kolači s kremom! Jo!


Suhi kolači! Jo! Jo!


U nas se za pireve činu praskve. U Grčkon cila voćna salata!


A svaka slastičarna čini i čokoladne bomboncine.


Još keksi. Jo! Jo! Jo!


Baklave, razne razne. Razni oblici, razna tista, unutra mindeli, orasi, pistačiji i kombinacije.




Uh, dobili smo cukarozu samo što smo vidili ove slike. Srića ove dane nećemo izist ni jedan kolač. Hihihihi.
Vashi

Mobitel: Drin-drin
Min: E
Maja: Spremi se, u utorak te izvodin vanka.
Min: Di, di?
Maja: To je iznenađenje
Min: A što moram obuć
Maja: Moraš se sredit!
Min: Je li mogu doć u patikama?
Maja: U smokve, jesan rekla da se moraš sredit. Patike nisu sređivanje!
Min: Moraš mi onda dat više informacija, kako ću znat što ću obuć ako neznan di gren?
Maja: Vodin te na otvaranje Rembrandtove izložbe!

Dragi Naši
Rečeni utornik bili smo spremni od ranega jutra. U već poznatu bursu (klik ) stili smo zelene čizme, jednu manju crnu bursu, knjigu za čitat u tramvaju (klik) i opremu za trbušni, a na sebe crnu vestu (klik), čizme (klik) i vjerni crveni kapot.

U 7 smo se nacrtali isprid MUO i guštali gledat kamere raznih televizija, crveni tepih i face kako gredu na otvaranje. Došla je i Maja i odma nas malo čudno pogledala. Brzo smo rekli: “Iman postole na tak za prisvuć i drugu bursu.” ”Onda dobro, kad imaš postole na tak i drugu bursu, onda dobro” rekla je Maja.

Po crvenen tepihu smo se uputili prima ulazu. Prošli smo prva vrata, ali zapeli smo na skalinama. Dok smo čekali pogledali smo pozivnicu i rekli: Evo što ti je marketing. Ovo je zbirka iz nikega muzeja u Gracu, znači provincijski muzej, znači da moguće da postoje i boje zbirke Rembrandta, ali stavi đambo plakate po cilon državi, crveni tepih prid vrata i stavi sve u Muzej za umjetnost i obrt i ne možeš proć od svita. Da je ovo u Kabinetu grafike na Zrinjevcu, niko nebi doša.*

Onda smo svi (a bilo nas je petšest) zaključili da nema smisla stat na skalama nego smo išli na piće. Vratimo se Min na robu. Na kraju se nismo uspili prisvuć u postole na tak i prominit bursu, ali i dalje smo bili šesni. Posebno nan se sviđalo što su s nama u društvu bile i jedna fensi crvena bursica, ultrakul hlače od Ivone Martinko i jedna vintage bunda od astrahana. A kad smo se napokon popeli nazad na izložbu našli smo se okruženi svin bundama grada. “Nesrićna Fani Stipković. Morala se, jadna, slikat gola da bi pokazala da je krzno fuj, a eto ti sad, sve zalud.” promislili smo.

A onda smo išli na trbušni.
Vashi

*Da se razumimo. Uopće ne mislimo da je loše što je narod pohrli u MUO. Da je bar svaki muzej tako agilan.



P.S. Dobili smo kritiku i zato sad nadopunjavamo zapis. Dakle, na otvorenje smo išli ljubaznošću Croatia osiguranja, glavnog sponzora izložbe. Ugodno smo se družili s Majom i njenom fensi crvenom torbicom, Marijom u najgenijalnijem kaputu na ruže, Mateom, a priko nje i s Ivonom Martinko koja joj je sašila gaće. Bila je i rodica Sandra o kojoj ne znamo puno, ali je isto lipo izgledala. Bila je i Vica koja uvik ima posebni nakit, pa tako je imala i tada, i Darka u vintage kaputu od astrahana. Moramo spomenut i Izidora Kršnjavog koji ni bi u društvu, ali o kojem smo s uvažavanjem govorili posebno se osvrćući na njegov rad kao Predstojnika ureda za bogoštovlje i nastavu.

Aloha, Klingoncy.

Naša slava postaje planetarna i moramo priznat da smo ponosni. Pokušavaju Nas potkupit sa svih strana, ali Mi se ne damo i držimo se svoje rute...Ovi misec pišemo isključivo o spizi i hrana Nam je referentna točka za prosinac, a dobili smo i počasnu titulu kustosa Kulinarskog umijeća Crvenokose Čuvarice Tajne Makaruna. Ovo je vrime okupljanja, obilja i darivanja /Cornu copiae/, a budući da Nam upiti za ricete pljušte sa svih strana, odlučili smo Naše svekolike fanove počastit upravo jednim ekskluzivnim receptom: Bruštulani mindeli ili Mindeli u cukaru. Dragi obožavatelji, strpite se: doće na red i lumblije, i naranče u cukaru i pašteta od balančane i dr. Dozvolite Nam da s Vama podijelimo recept za bruštulane mindele jer Nam je on nekako najdraži. Prin tega mala digresija. Klingoncy, totalno smo odvalili na Vaš prosvjedni look i apsolutno podržavamo koncept po kojemu se ne smi izgubit osjećaj za stil i ljepotu ni u najkriznijim momentima. Mi izgledamo najbolje kad Nam je najgore, a polje naših djelovanja i dalje ostaju muzeji, umjetnost, kultura, gastronomija, moda, branje maslina i srodne mediteranske teme, npr. kako se obuć kad grete na lignje, koji je neizostavni accessoir za takve prigode i sl. I dalje nećemo politiku u svoju butigu i ona Nas zanima isključivo u kategorijama i fenomenima tipa Imelda Marcos i njezini postoli, Gadafi i njegove ludilo barete /on nam je modni uzor za pokrivala na glavi/ ili Carla Bruni kao sofisticirana prva dama. Naravno, I Đeki Kenedi i njezini kostimići u kojima se mogla spremit prid Merlinkom kad joj je propuh diga vestu. I tak. Možda će neki reć da smo površni, ali nismo ni najmanje. Mislimo da je puno lipše kopat po kozmosima ormara i stvarat super nove modne kombinacije, čitat "Vodič kroz galaksiju za autostopere", učit starinske recepte nego da Nam konstantno punu glavu s problemima i užasima svake vrste. Znamo da smo u pravu...A sad recept...Za učinit jednu pristojnu dozu bruštulanih mindeli tj. Mindelih u cukaru potriba je dvadeset deka mindeli, 5 zlica cukara i vrila voda.







Recept je vrlo jednostavan, ali treba bit vrlo pažljiv i koncentriran, a prin svega to što grete činit morate činit od srca. Preporučamo da uvik činite u istim tećama i sa istim zlicama jer ćete tako najboje ćapat ruku. Mi ih uvik parićavamo u jednoj maloj tećici na pruge što smo je kupili u Rimu nasuprot Santa Maria Maggiore i tako ostvarujemo čudnovatu, ali predivnu vezu s Vječnim gradom.



Prugice, linije, vertikalne i horizontalne, uvik Nas ispaljuju orbitu i imamo prima njima fetišističku sklonost. Jako je važno imat pribor koji Vas veseli jer onda tu radost pretačete u hranu i to se osjeća. Da bi ste boje razumili o čemu govorimo, pročitajte divnu predivnu knjigu "Kao voda za čokoladu", a možete pogledat i istoimeni film. Isto tako, Mi uvik mišamo sa zelenom kuhačom što smo je kupili u Parizu i to nam je užasno važno jer Nas zelena boja smiruje, a dok mišamo uvik se sjetimo prezgodnih mulata što su radili ko bodigardovi isprid Sephore na Champs Elysees, marame što smo je našli u lišću blizu Tornja i još svašta... iako je najboje imat domaće mindele u kori i totalni je koncept tuć ih na kamenu isprid kuće, Mi obično kupimo u "Keruma" dvadeset deka mindeli "Kresto".



Koštaju tridesetosam kuna i definitivno su najkvalitetniji. Znači, kad ste stavili na stol mindele, cukar, stavili vodu da uzavri, stvorili ugodno ozračje i potpuno se koncentrirali, stavite mindele u teću i posmite ih s pet velikih zlica cukara i to promišajte. Kad uzavre voda /obavezno mora bit kipuća i tega se dršte/, stavite pet zlica te vode u tećicu s mindelima i cukarom i to sve stijte na vatru. /Puno boje se čini na ognju nego na ploči/ I počnite mišat. I mišajte. I mišajte. i mišajte.



Ne javjajte se na mobitel. Ne gledajte televiziju. Nemojte poć mest kuhinju. Nego Mišajte. Važan je svaki djelić sekunde. Okrećite. Kad počne cukar zapirat i kad Vam počne bit teško okrećat zlicu iz Pariza/ Blata/ Afganistana, znači da je brzo gotovo. Cukar će se počet pomalo lipit za mindele i kad se počne cukar formirat u smeđe grudvice, znači da ste brzo gotovi.



Dignite s ognja. Ugasite špaher i istresite u štogod hoćete. Najboje je u jednu malo dubju, ali ne preduboku posudu, po mogućnosti starinsku. Mi serviramo u ovu srebrnu na slici što su nam dali prijateji iz Kanade jer su oni uvik obožavali naše mindele ili u jednu prva liga zdjelu što smo je našli u Staroj kući, ali sad u njoj držimo nakit pa se držimo ove kanadske.





Summa summarum, recept je vrlo jednostavan, ali osnovni začin je Ljubav i Pacijenca. Preporučamo i čitanje knjige pokojnog Momčila Popadića : "Život u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš?", a uz mindele u cukaru super gre i čaj od alviza. U Žrnovu su nas naučili da je u čaj dobro stavit i jedan svježe ubrani list od lemuna. A umisto čaja, može domaća orahovica, lemončelo ili češka Beherovka. A može i sake...

Vaši Pasionirani

Draghi Nashi,
Naša slava se planetarno širi. Vaš zapis o ultimativnoj večeri (klik) čita se u 26 zemalja (od kojih su Nam najegzotičnije Čile, Izrael i Bugarska), a danas smo otkrili da se na Nas (klik) referiralo i na njemačkem blogu kungfutius.blog.de. Ne znamo njemački ali smo odma skužili da ništo dobro piše.
Citiramo:



Google Translate Nan je to ovako preve:

A modni blog na hrvatskom tat bande protesta.

Kada smo čuli od mašte u borbi protiv elite razgovarati. Ovo je lijep primjer. Blogger (?) / Jedan Blogger (?), Jučer je bio prisutan tokom protesta i izvješća o tome na ovom blogu, koji je zapravo s modnih i kulture. Vrlo vesela, pomalo arogantan, pogled na incident, pun radosti i dobar smisao za humor, jer Hrvati, ni u ovim vremenima njihov gol smislu stila nije izgubljen.

Prema istom članku u hrvatskom prijevodu na engleski. To valja za čitanje, je prekrasan komad književnosti.

http://gollynbossy.blog.hr/2008/12/1625667784/i-min-smo-bili-na-prosvjedu.html

Uzgredno:
gollynbossy je verenglishung izraz je hrvatski Goli `ja` Bosna - gol i bosonog.


Vrlo vesela i pomalo arogantan pozdrav
Vashi

.....................................................................

Golly&bossy are becoming planetary famous and are red in such exotic places like Chile, Israel and Bulgaria. And today we’ve discovered that blog kungfutius.blog.de from Germany wrote about us. We don’t understand German but we knew that it is something good.

Check the picture above for the original and this is how Google Translate translated it in English:

A fashion blog at Croatian thief gangs protests.

When we heard of the imagination in the fight against elites talk. Here is a nice example. A blogger (?) / One blogger (?), Was present yesterday during protests and reports about it in this blog, which is actually with fashion and culture. A very cheerful, a little bit arrogant, look at the incident, full joy and good humor, because Croats, even in these barren times their sense of style is not lost.

Under the same article in the Croatian translation in English. It is worthwhile to read, is a beautiful piece of literature.

http://gollynbossy.blog.hr/2008/12/1625667784/i-min-smo-bili-na-prosvjedu.html

Incidentally:
gollynbossy is verenglishung expression of the Croatian Goli `i` Bosnia - naked and barefooted.


A very cheerful and a little bit arrogant regards to all of you :)
golly&bossy

Draghi Nashi,
Ne volimo uvodit politiku u Našu butigu. Mislimo da ima puno bojih stvari za pisat i komentirat – od robe priko spize i putovanja i opet do robe.
Svejedno, moramo spomenut da smo jučer bili na prosvjedu na trgu. Iako smo zagriženi poklonik prosvjećenog apsolutizma ipak smo išli u masu. Ali to ni bitno. Bitno je to da smo min bili u sivoj vesti iz Neba, Hyperspeed čizmama, jaketi od tamnega đinsa, super beskonačnim šalom iz hauhdema i cekertorbi od pusta (klik). I dok su se govornici deračili, nike su nas ženske sa strane omirale, ali s pozitivnim pogledima, komentirale našu vestu i govorile kako ona nika ima istu takvu vestu, samo crnu, i kako je vesta super. Nama je momentalno zasjalo modno sunce, neka je bila noć i dažjilo je, i bilo nan je drago da ovi narod ni izgubi osjećaj za stil čak i u najčudnijim momentima.
A pouka ove priče je da se svaka životna situacija može svest na ono najbitnije: što smo obukli.
Vashi


Vesta i šal


Bursa i čizme

Aloha, Klingoncy.

Prošlu sedmicu, točnije 2. 12. oko 17h zvala Nas je Dobra vila i rekla neka pogledamo u Nebo jer da će se sljubit Misec i Venera i da će Nam gledanje te nesvakidašnje pojave donit sriću. Mi smo odma počeli gledat u Nebo, skupili smo dicu iz Susistva i rekli im da gledaju i zvali smo par dragih duša da gledaju i one. I odma je počelo djelovat! Dogodi se jedan nevjerojatno jak transfer pozitivne energije i automatski smo se počeli osjećat dobro. Moć pozitivnih misli je nevjerojatno jaka i izuzetno je dobar osjećaj bit Prijenosnik dobrih informacija. Na Nas su se automatski počele lipit dobre stvari i počele su Nas opet posjećivat Muze. A nebo je izgledalo ovako:



Ovako:



i ovako:



Nas je puklo na Ljubav...

Za sve Naše obožavatelje širom Galaksije, a posebno one u Australiji, evo jedna pjesma korčulanske pjesnikinje Ivčice Dragojević:

Kristali

Kad nas ljubav obuzme,
ulice postaju široke.
Hodamo lakšim korakom.
Pod velikim plavim nebeskim
šeširom
divimo se svemu,
grlimo se s morem.
Kad nas ljubav obuzme,
godine nisu teret,
već kristali,
blistavi kristali
spoznaja,
blistavi kristali
na dlanovima ljeta.

1998.


Pozdrav. Vaši.

p. s. Ne zaboravite da Ljubav ide kroz želudac. Mi smo onima koje volimo istu večer parićali teleće šnicele s menestrom u umaku od mrkve:



nakon čega je doša kugluf od domaće nagratane naranče serviran sa raznim suhim voćem:



A za predjelo obavezni pršut, sir, masline, kapare i francuska salata:





A uz to sve, odličan Rukatac i jabuke:



Aloha!

Aloha, Klingoncy!

Cila prošla sedmica prošla Nam je u proslavi rođendana. Prvo su Nam Otac i Sin na isti dan slavili rođendan po sistemu "Stari dole, dica gore". Kroz kuću nam je protrča stampedo od 11 dice zajedno s pripadajućim materama, kurijoznim susidima i svojtom. Potpuno iscrpljeni, jedva smo dočekali sutrašnji dan kada smo bili gosti na mitskoj proslavi rođendana u Žrnovu naše drage prijateljice i kolegice, Crvenokose Čuvarice Tajne Makaruna. Ni ovi put ni Nas iznevjerila i dočekala je Nas i sve svoje brojne prijateje s desetak vrhunskih delicija. Dok smo Mi za rođendan Ocu i Sinu naručili jumbo pizzu, tortu, u Keruma kupili stopedeset vrsti grickalica i upregnuli sve tete da učinu kolače i sve servirali u plastičnim pijatima, Čuvarica Tajne Makaruna sve, ali apsolutno sve je učinila sama i Mi joj se uvik iznova divimo i klanjamo s trista kopalja. Chaperon! /za one koji ne znaju što znači "chaperon" to doslovno na francuskom znači "šešir", a tumači se kao "kapa dolje". To smo doznali u jednoj knjizi Umberta Ecca; mislimo u "Potrazi za savršenim jezikom" op. a./ Rođendan se slavi u njenom privatnom starom kaštelu u kojemu je predivni veliki velikani komin:

Na stolu Nas je dočekala kofica u kojoj su bile male pogačice od integralnega brašna sa sjemenkama, teća puna sočiva, marmelada od brusnica i drugog šumskog voća, pašteta od balančane i pašteta od pileće jetre, vino i čaj od domaćih trava. To je, kako smo se i nadali, bi tek početak.


Vino je bilo crno. Odličan peliški Postup. Nismo pili puno, jer smo morali vozit i vodili smo se latinskom poslovicom "Pij malo, ali pij dobro."

Nakon što smo isprobali pogače sa svim mogućim kombinacijama: pašteta od pileće jetre feat. marmelada od brusnice, marmelada od brusnice feat. pašteta od balančani u kojoj je bilo vlasca, konjaka i kapara, Čuvarica Tajne makaruna donila je predivnu teću punu tjestenine iz Barija s kozjim sirom i kaparama. Mi smo rekli "O Dii, O Dea vesta", a ostali su rekli "Stoliću, prostri se..." i počela je mitska gozba.

Zaboravili smo reć da je na početku bila i torta od povrća koja je izgledala ovako:

Kad smo to sve probali i podrobno izanalizirali, vodili smo nekoliko konstruktivnih razgovora o umjetnosti, modi i filozofiji. Onda su došle karaoke i svi smo pjevali, plesali i ludovali, a Mi smo skinuli Alku Vuicu i pjevali promuklim glasom Marlen Ditrih "Laži, laži, laži me...ti to radiš najbolje", a ekipa je odvaljivala i plesala u ritmu. Koristili su se svi mogući rekviziti za umjetnički dojam, a jedna je zgodna Mama plesala s metlom. Ludilo! U međuvremenu, je jedna druga zgodna Mama pekla meso.

Onda je meso bilo gotovo i svi su opet išli jist. Mi smo plesali, pjevali, jili, govorili i sve slikavali.

A onda je doša genijalni kolač od suhih smokava i rogači i Mi smo se Domaćici poklonili doživotno.

Na zapadni dio otoka Korkyre zaputili smo se ništo malo prin po noća, ali Nas je ipak prati osjećaj da se pretvaramo u fucking Bundevu i obećali smo sebi da od sutra gremo na dijetu. Kako Nam matematika nikad ni bila jača strana, nismo znali izračunat sve kalorije koje smo nagomilali u dva dana, ali Naš urođeni instinkt za Lijepo je vikao: "Dosta!" A onda Nas je sutra dan prijateljica zvala na večeru u Zubaća valu di smo blagovali pileća krilca u kajenu i medu i rezance od rižinog brašna s plodovima mora. Prin tega je bila juha tzv. "Župica" od kaše i suhega mesa...
Vashy.

p.s. Sva srića da gremo u masline.