Aloha, Klingoncy!
Cila prošla sedmica prošla Nam je u proslavi rođendana. Prvo su Nam Otac i Sin na isti dan slavili rođendan po sistemu "Stari dole, dica gore". Kroz kuću nam je protrča stampedo od 11 dice zajedno s pripadajućim materama, kurijoznim susidima i svojtom. Potpuno iscrpljeni, jedva smo dočekali sutrašnji dan kada smo bili gosti na mitskoj proslavi rođendana u Žrnovu naše drage prijateljice i kolegice, Crvenokose Čuvarice Tajne Makaruna. Ni ovi put ni Nas iznevjerila i dočekala je Nas i sve svoje brojne prijateje s desetak vrhunskih delicija. Dok smo Mi za rođendan Ocu i Sinu naručili jumbo pizzu, tortu, u Keruma kupili stopedeset vrsti grickalica i upregnuli sve tete da učinu kolače i sve servirali u plastičnim pijatima, Čuvarica Tajne Makaruna sve, ali apsolutno sve je učinila sama i Mi joj se uvik iznova divimo i klanjamo s trista kopalja. Chaperon! /za one koji ne znaju što znači "chaperon" to doslovno na francuskom znači "šešir", a tumači se kao "kapa dolje". To smo doznali u jednoj knjizi Umberta Ecca; mislimo u "Potrazi za savršenim jezikom" op. a./ Rođendan se slavi u njenom privatnom starom kaštelu u kojemu je predivni veliki velikani komin:
Na stolu Nas je dočekala kofica u kojoj su bile male pogačice od integralnega brašna sa sjemenkama, teća puna sočiva, marmelada od brusnica i drugog šumskog voća, pašteta od balančane i pašteta od pileće jetre, vino i čaj od domaćih trava. To je, kako smo se i nadali, bi tek početak.
Vino je bilo crno. Odličan peliški Postup. Nismo pili puno, jer smo morali vozit i vodili smo se latinskom poslovicom "Pij malo, ali pij dobro."
Nakon što smo isprobali pogače sa svim mogućim kombinacijama: pašteta od pileće jetre feat. marmelada od brusnice, marmelada od brusnice feat. pašteta od balančani u kojoj je bilo vlasca, konjaka i kapara, Čuvarica Tajne makaruna donila je predivnu teću punu tjestenine iz Barija s kozjim sirom i kaparama. Mi smo rekli "O Dii, O Dea vesta", a ostali su rekli "Stoliću, prostri se..." i počela je mitska gozba.
Zaboravili smo reć da je na početku bila i torta od povrća koja je izgledala ovako:
Kad smo to sve probali i podrobno izanalizirali, vodili smo nekoliko konstruktivnih razgovora o umjetnosti, modi i filozofiji. Onda su došle karaoke i svi smo pjevali, plesali i ludovali, a Mi smo skinuli Alku Vuicu i pjevali promuklim glasom Marlen Ditrih "Laži, laži, laži me...ti to radiš najbolje", a ekipa je odvaljivala i plesala u ritmu. Koristili su se svi mogući rekviziti za umjetnički dojam, a jedna je zgodna Mama plesala s metlom. Ludilo! U međuvremenu, je jedna druga zgodna Mama pekla meso.
Onda je meso bilo gotovo i svi su opet išli jist. Mi smo plesali, pjevali, jili, govorili i sve slikavali.
A onda je doša genijalni kolač od suhih smokava i rogači i Mi smo se Domaćici poklonili doživotno.
Na zapadni dio otoka Korkyre zaputili smo se ništo malo prin po noća, ali Nas je ipak prati osjećaj da se pretvaramo u fucking Bundevu i obećali smo sebi da od sutra gremo na dijetu. Kako Nam matematika nikad ni bila jača strana, nismo znali izračunat sve kalorije koje smo nagomilali u dva dana, ali Naš urođeni instinkt za Lijepo je vikao: "Dosta!" A onda Nas je sutra dan prijateljica zvala na večeru u Zubaća valu di smo blagovali pileća krilca u kajenu i medu i rezance od rižinog brašna s plodovima mora. Prin tega je bila juha tzv. "Župica" od kaše i suhega mesa...
Vashy.
p.s. Sva srića da gremo u masline.