golly&bossy

POST FESTUM

Draghi Nashi,
Zadnji dan je proteka onako kako post festum dan i mora bit – lagano lagano. Jedino što bi Min bili spali baren do 2, ali valo nan se dignut kolo 10 da se odjavimo iz hotela. Belgijanke su rentale auto i išle u svoj jezd po Grčkon, a min smo ostali i Solunu jer smo sutra putovali nase.
Došli su Zoi i Dimitris po nas i još nike svoje prijateje i odšetali smo se do centra na kafu (min bi bili volili da smo išli s auton jer nan se nakon sinoćnega čaganja nimalo ni hodilo, ali ni bilo kamo).

Usput smo prošli ku jednega beskućnika koji živi na kantunu ove ulice. Još nan je jučer frajer koji nas je vozi nazad u hotel priča o njemu. On živi na ten kantunu, uzgaja biljke (na slici) onda ih prodaje, a praktički je nadzorni sustav za kvart jer zna sve sto se događa. Išli smo ga slikat, a on ni bi presretan s tin i srića ne razumimo grčki jer nan je stvarno svašta izgovori.

Napomena: temperatura je bila oko 30 °C.

N.B.: it was around 30 °C in the shade.

Kafa u Solunu, a i u cilon Grčkon je stvarno skupa, ali stvarno stvarno skupa. Mislimo, isto in iz Brazila dohodi kako i nama a 4-5 puti je skupja. Dobro, donesu ti i vrč vode odma na početku, i kolače, ali voda ih ne košta nego ono što se operu žmuli, a nisu ni kolači puno.
Ali, ono što je razlika su kafići i kako su uređeni. Svi, ali svi su stvarno vrhunski.


Prvi test kafića su zahodi. Ma pogledajte samo ove mramorne lavandine.

First test of a bar are the toiletts. Just look at this marble lavatories.

I ova naslikana vrata. Ode je gust učinit potribu.

And painted doors

A za ugođaj popodnevne kafe brine se DJ.

There is a DJ too

Svaka naša kafa je zaslužila da se slika. Jer i sami ste rekli Daleki to ni obična kafa to je Kafa.

Every coffee we had deserves a picture.

Još samo rič o pasima. I prin (klik) smo van govorili o velikin pasima na solunskim ulicama. Stvarno su ogromni i izuzetno miroljubivi. A sad smo zaključili da mora bit da su nan nekin drogama. Izgledaju kao đankoze, tun i tamo malo podignu glavu i onda nastavu ležat. S vrimena na vrime se pomaknu i odvuku metar daje i tako cili dan.

Ovo je primjer pasa đankoze.

Our conclusion is that the street dogs of Thessaloniki are on something. They are junkie-dogs.

Eto, popili smo kafu, onda smo išli u Zoe, onda smo gledali što je dobila. Bilo je i prekrasnih slika, i bezveznih žmuli za koje se nada da ih može zaminit. Malo smo se družili s njon i njeznima, išli na obid (to u Posebnen dodatku), kupili kolače u jednon od najbojih slastičarni u Solunu (i to u Posebnen dodatku), malo ubili oko popodne, onda pijuckali šampanjac na taraci, onda se spakirali do kraja, onda čavrljali s Zoe i onda išli na avion.
Slijedi izvještaj iz Budimpešte i Posebni dodatak. Uh, slomit će nas ovi blog.


Vashi

DIL ZADNJI – TULUM PARTI ŽURKA IGRANKA
LAST PART – THE PARTY

Draghi Nashi,
Jedva smo dočekali da dođemo na večeru jer smo umirali od gladi. Nismo ništa pošteno izili cili dan i samo smo čekali da možemo počet jist.
Svi nas pitaju da jesmo razbijali pijate. Sad moramo razjasnit da je razbijanje pijata urbani mit. To uopće ni pravi grčki običaj nego je to bila fora nekih glumaca koji su se okupljali u niken restoranu 60-tih i iz zafrikancije počeli razbijat pijate. To je niko vrime bilo in, i od tadar svi mislu da je to u Grčkoj obavezno. Ali ni, i na Zoien piru ni se razbi ni jedan jedini pijat. Ni slučajno ni namjerno.
Dapače. Sve je bilo baš fensi i fino i uglađeno. Pogledajte.

Ovo je na ulazu. Puslice, praline i oni bonboncini što se dilu. Jel'da da je kul?

This is the entrance. Merengue, truffles and bonbons from the presents. Isn't it cool?

Švedski stol. Koji se za sad samo gleda i čeka da se još napuni. Uh, kad će više, gladni li smo.

The buffet. For now we can only look at at and wait for it to be full. Uff, can’t wait, we’re starving.

A onda je krenula čaga. Za početak nan je Zoi s prijateljicama otplesala nike tradicionalne plesove. A onda su se svi ulovili u kolo. Ovo smo slikali na početku jer su ćapali i nas. Veselo smo čagali, dizali nogu livo-desno, pokušavali držat korak. Srića smo se već bili najili pa je bilo lakše.



I staro i mlado je bilo u plesnom zanosu. Ali posebno staro. Jo što su bili zadovoljni.

Everybody was dancing. Especially the older people. How happy they were

Ne samo zadovojni nego i neumorni

Not just happy but full of energy, too

Ima i video. Ni baš najboji, ali bi je još i gori. Zahvaljujemo kolegi Tomi što je ovo učini bar malo gledljivim.

There's a video too. It's not much but it was even worse. Thanks to our collegue Tomo to improve it as far as it goes.

Ovo su curice-djeveruse. Preslatko x 3

These are the bridesmaids. Supercute x 3

Uglavnom tulum je bi super. Švedski stol je pun pogodak jer se ni trebalo puno sedit i čekat puste pijatancije nego se moglo veselo migoljit okolo, čavrljat s ekipom, opet uzest ništo za prigrist, čagat i tak. Ne moran ni spomenut da je hrana bila savršena.
Belgijanke su opet prigovorile da kako se Grci tiskaju oko švedsekega stola, a min smo opet zaključili da smo isti. Mislimo, di god je švedski stol naš svit se ponaša kako da baren 3 dana nisu jili.

Ovo je na kraju. Kad smo seli na isti kauč na kojen smo jučer sedili 3 ure na kafi više se nismo mogli maknut.

This is the end. When we sat on the same couch we were sitting the day before we just couldn’t move anymore.


Vashi

TREĆI DIL – CRIKVA
PART THREE – THE CHURCH
Draghi Nashi,
Iz kuće smo išli u crikvu. A crikva je bila jedna stara iz 13. stoljeća, na vrhu grada. Bilo nan je drago da ne gremo u koloni i da se ne trubi. A gore je stvarno bilo prekrašno. Ma što ćemo Van više govorit, pogledajte sami:

Ovako to izgleda kolo crikve

The church surroundings

The pogled

The view

Zapravo je crikva dil samostana i sve su okolo uređeni vrtli. A crikva spada pod carigradsku nadbiskupiju.

Actually, the church is a part of a monastery and is surrounded with gardens. And all of it belongs to the Archiepiscopate of Konstantinopolis.

Evo ih

Here they come

Ovo in na čelo stavlja prstenje, prvo jednemu onda drugemu i tako 5-6 puti.

The rings touch the foreheads.

Ne znamo što znači ovo na glavi, ali slika je savršena.

We don't know the meaning of these things on the head, but the photo is perfect.

Ovako crikva izgleda iznutra. Freske su otukli Turci. Ni in bilo dosta što su nas pobjedili na penale?

This is how interior of the church. The frescos were destroyed by Turks.

Smiju, se, gotovo je i mogu odahnut

They are laughing, it is over and they can catch their breath

Ovo je stol s konfetima. U njih se to dili na izlasku iz crikve.

Table with presents for the guests. We have the same but the presents are handed out at the end of the wedding party.

Muškima pripada ova vrićica, a ženskama potić s bosiljkom (bi je još i pitarić, ali ni sta na sliku)

Men get the sachet, and women this pot with the basil (there was also another kind of pot but it didn’t fit the frame)

Ovo su koke koje dilaju konfete.

The chicks in charge with the presents.

Za sebe i Grke reču Talijanci “Una faccia, una razza”. Razumite što to hoće reć? E, a min bi dodali da ni min (naš svit) nismo puno drukčiji. Primjer prvi – konfeti: vrićice muškima, potiće ženskama. Svi se tiskaju, svi bi odma vazeli i za svoje doma. I muški bi potić. A kako ženske dobivaju ili potić ili pitarić, a potić je lipši, svaka se s pitarićen vrati da bi ona zaminila za potić. A Belgijanke komentiraju da ajme što su ovi Grci gramzljivi svit, da kako su se tiskali za poklone i da kako su stalno htili još i komplicirali s pitarićima i potićima. A Min smo se samo smijali da skroz razumimo Grke i da bi u nas bila ista stvar.

A sad gremo na večeru. Boguhvala.
Vashi

DRUGI DIL – IZA KULISA
PART TWO – BACKSTAGE

Da odmah razjasnimo, Zoino vjenčanje NI bilo tradicionalno grčko vjenčanje. Svi nas pitaju kakva su grčka vjenčanja i pretpostavljamo da su slična našima. Ali Zoi je odabrala drukčiji pristup. Prvo, nisu svatovi po nju dohodili u njezinih roditelja nego su se prijateji skupili u njih (Dimitrisa i Zoi) na koktele i onda smo svi skupa išli u crikvu. Ni bila ni prava večera s pijatancijom nego švedski stol. A ni bi ni bend nego DJ. Otac nas je već pita je li bilo janjetine. Bilo je, bez tega ne može, samo je po janjetinu valo poć do švedskoga stola.

Da znamo u koji stan moramo uć...

To find the apartment easily...

Frizura je gotova, sad šminka, a sve u kuhinji

The hair is done, now the make-up.

Zadnji potezi

Last touches and then go!

Na taraci. Nama Zoi izgleda kako da je dama iz Titanika (verzija iz paralelnog svemira sa sretim krajem)

On the terrace. For us Zoe looks as if she is a lady from the Titanic (parallel universe happy end version)

Onda smo išli u crikvu
Vashi

PRVI DIL – PLAŽ
PART ONE – THE BEACH

Budući smo dan prin izbatali puste kilometre po gradu, a navečer nas je čeka pir odlučili smo se da nan je najbolje rješenje plaž. Pitali smo u hotelu kako možemo doć do najbližega plaža koji je vanka zaljeva i oni su nas uputili na javni prijevoz i misto Nea Michaniona. Rekli su nan da nan je do tamo ura vrimena. A dobro, glavno da je more. Onda nan je Zoe rekla da je plaž OK. Hm, bilo bi nan draže da je rekla da je dobar, ili da je odličan. Zoina prijatejica Nataša rekla je da nan ne zavidi. Sa svojim cimericama smo već bile malo pokolebane ali ni bilo kamo.

Ujutro smo sele u jedan autobus, onda u drugi. Drugi je bi pun ekipe s šugamanima, ležaljkama, suncobranima i vidili smo da smo na praven putu. Inače, put je traja vječno, autobus je ima miljun stanica, bilo nan je vruće i bilo nan je drago kad su više manje svi izašli ranije. Zaključili smo da naš plaž ni toliko popularan, ali nismo znali je li to dobro ili loše.



Plaž sa zemlje. Ovako ne izgleda loše, ali...

Ground floor view on the beach. It doesn't look bad here, but...

...ali ovo prohodimo kun kontejneri koji smrdu po ribi.

... but here we are passing next to the trash cans that spread fish smell.

Nea Michanioni je u biti ribarsko misto, a ovo iza su koće. Sad razumimo zašto su svi izašli iz busa ranije. Ali, kad ni vina dobra je i bluta.

Nea Michanioni is actually fishermen town, and the boats in the back are fishermen boats. Now we understand why everybody got off the bus earlier.

Na plažu sva domaća špica: babe i dica

The beach was the beach for grandparents and grandchildren.

To je značilo da smo cilo vrime slušali sljedeći dijalog
Baba: Ivane izađi iz mora.
Dite: Evo sad ću
Baba: Ala još 5 minuti
Baba (10 minuti kašnje, viče): Ivane jesan ti rekla da izađeš?
Dite: Evo baba još samo malo
Baba: Dobro, nemoj da te još jedanput zazoven
Baba (10 minuti kašnje, urla): Ivane za pasju gudu, cili si umodri, odma izađi iz mora
Dite: Ma jo baba, ma neka me još malo, molin te



I na kraju bus. Stvarno ni nešto.

Finally, the bus. It really isn’t much.

Konačni rezultat 3 ure u busu, 2 ure plaža. Ali smo se okupali u mitskom Egejskem moru!
Vashi

Draghi Nashi,
Osvanu je i drugi dan. Odma smo se sjurili na doručak. Platili smo ga i sigurno da nećemo pustit da nan propade, je li tako. Inače za ovi dan nemamo puno slika jerbo smo kolo podneva ostali bez baterija u aparatu, ali čekamo Belgijanke da nan se javu i pošaju nam što su one slikale. Belgijanke su bile naše cimerice za ovu priliku. Inače je jedna bila na faksu s Nama i Zoe, to je Katelijne, a druga, Ine, je njena prijatejica što je došla s njon za družbu.
Iz hotela smo se pomalo uputili prima centru. Na sebi smo imali novu zelenu vestu (klik) i bili Shesni.

Ovo su Katelijne i Ine

These are Katelijne and Ine

Ovo je jedna lipa secesija

Nice art nouveau

Onda smo išli na pazar. U biti, ove slike su trebale poć u posebni dodatak pod imenom Gladni&žedni, ali smo bez slika pa ih stavjemo. Oni osjetljivog želuca neka ne gledaju ovu sliku, a nama uopće ne smeta,jer mi jimo i glave i sve od ovce.

Then we went to the market. Actually, these photos should end up in the special supplement named Hungry&thirsty but we don’t have photos so... Those with the sensitive stomachs should skip this photo, but we don’t mind, because we eat head and everything else.

Uvik nan je drago zavirit čega ima na peškariji

We always check the fish market

I min isto rečemo sardela!

We call them “sardela” too

Gavuni, čini nan se. Grci reču Gauros. Ili su ovo možda gere

Greeks call them Gauros

Onda smo išli ća iz pazara jerbo nan je već bila puna glava, svi viču, a min ih ništa ne razumimo. U oven momentu su nan i riknule baterije od aparata tako da čekamo slike i onda ćemo apgrejdat ovi post.
Išli smo na kafu. A večer prin imali smo zanimljivu raspravu Južne Europe (Grkinja i Min) protiv Sjeverne (dvi Belgijanke). Južna Europa tvrdila je da je sest na kafu više nego samo popit kafu. Pogotovo u subotu ujutro. Argument Sjeverne Europe bi je da što ćemo sest na kafu kad smo je taman imali za doručak. Uh, rekla je Južna Europa, ni u temu stvar. Min smo rekli da je u nas subotnja kava drustveni događaj i da je jedna koka cilo poglavlje knjige posvetila temu kako se ponašat na Špici (klik). Sjeverna Europa i dalje ni razumila: da je OK sest na kafu kad se recimo baš nađemo popodne pa popijemo kafu i izimo kolač, ali da to ne gre sest na kafu samo samo da bi se selo. Svi skupa smo u sebi vjerojatno zaključili da oni drugi pojma nemaju, ali smo se svejedno diplomatski složili da govorimo o nepremostivim kulturalnim razlikama.
Uglavnom seli smo na kafu i Min smo je platili (!) jer smo rekli Belgijankama da kad već činu nama družbu i sedu s nama da ćemo ih počastit.


Ovo je ta kafa. S kolačima. Mljac.

this is the koffee. With cakes. Yummie.

Lagano, lagano šetali smo se po butigama, ali nismo bili u voji kupovat i tako se došetali do Muzeja bizantske kulture. Cure su išle pogledat muzej, ali kako smo ga min vidli lanik ni nan se dalo uć nego smo ih čekali u atriju tj. u restoranu. Na još jednoj kafi. Pustili smo misli na pašu i bili vapšuvarivari. Po atriju se vrti niki čovik i provjerava žarulje, a nama je bilo drago vidit da se dobro parićaju za Zoin pir sutra.



Ovo je i naša kafa u Muzeju bizantske umjetnosti. Ovo je Nescaffe Frappe. Grci kuru na Nescaffe Frappe. Primjetite i ukusno uređen atrij u kojem ćemo sutra festat.

This is our Nescaffe Frappe in the Museum. Greeks run on Nescaffe Frappe.

E da, išli smo i na još jednu kafu. U hotel Electra, tamo di smo bili prošli put ( klik. Belgijankama smo rekli da kad u Hrvatskoj rečemo da smo cili dan proveli na kafama da će svi kužit da smo guštali, odmarali se i čilali. Mislimo da su vrtile s očima kad mi nismo gledale i komentirale rastrošnost ludega svita.

Priskočit ćemo sad sve do večere kad smo išli u Kitchenbar. To je nekad bilo lučko skladište, a sad je pretvoren u fensi restoran i kafić. Fensi ali kul. Hrana je stvarno dobra, a s obzirom da je u Solunu kafa 4-5 €, jelo od 10-12 i ni tako puno. Zato, dragi čitatelji, kad se nađete u Solunu toplo vam preporučamo Kitchenbar.

Skiping to the dinner. We went to the Kitchenbar. Once a port warehouse now it is a fancy restaurant and bar. Fancy but cool. The food is really great, and considering that a coffee in Thessaloniki costs 4-5 € the price of the meal 10-12 € is really not much. So, dear readers, once you're in Thessaloniki we warmly recommend you the Kitchenbar.

Ovo je bar od Kitchenbara

This is the bar of the Kitchenbar

To know how to eat well, one has to know how to wait well

To know how to eat well, one has to know how to wait well

Pogledajte malo boje, iza je na ekranima utakimca. I to Grčka-Rusija!

If you look a bit closer you’ll see that the game is on the screens. Greece-Russia!

To nas dovodi do nezaobilazne teme nogometa. Dok je u nas nacija luda i pituraje kuće u kockice, u Grčkoj kako da se održava prvenstvo u sinkroniziranen plivanju. Ti dan je dakle bila utakmica Grčka-Rusija, ma da smo vidili čovika u dresu, ili zastave, ili štogo. Ništa. Još in govorimo da su u nas organizirana velika javna gledanja utakmica. A oni nan govoru da to budu i u njih ali samo kad je ništo važno. Pa ovo je važno!


Onda smo upoznali curu, Zoinu kolegicu, koja nam je objašnjavala da će nas odvest u kafić di su kultni frajeri. A min smo se raspametili da ne možemo virovat, jerbo da znamo još samo jednu osobu koja bi iskoristila rič kult u temu kontekstu. A to ste, dragi Nashi, Vin. Odma nan se svidila i već nan je prijatejica na Facebooku.



I još smo se ništo sjetili. Na piće u Kitchenbaru skupilo se petnajestak prijateja od mladenaca. A na kraju su Belgijanke u čudu komentirale da kako Zoi i Dimitris sve platili. Pa da je tu bilo petnajestak čejadi, a svako piće 7-8 euri. Sad smo min vrtili s očima.

kalinihta,
Vashi

kalinihta,
Yours truly

Draghi Nashi,
Evo smo malo došli sebi od jezda i jet laga i počinjemo s izvještajem s našeg grčkog vjenčanja.
Sve je počelo tako da smo se u euforiji nakon utakmice Naši – Nijemci pakirali i nikako se nismo mogli odlučit da li odnit 6 pari postoli. Teška srca smo jedan par izvadili i onda smo mogli zatvorit kufer. Za one koji nas ranije nisu čitali (a mogli su tu): išli smo na vjenčanje prijateljici Zoe u Solun.
Let je bi OK ali smo bili pod stresom da ne izgubimo poklon za Zoe kako što smo izgubili i kapot (klik). Tako nas je bilo strah da na aerodromu nismo ništa hotili kupit samo da ne dignemo bursu iz sebe i onda je zaboravimo. Čin nas je Zoe dočekala na aerodromu odma smo jon ga dali: eto ti, eto ti, nemogu više izdržati ti pritisak.
Po dolasku: kafa. U jednom kafiću iznad grada u kojem je možda Zoe ostavila postole za vjenčanje (s olakšanjem smo ustanovili da nismo ni min najgori što se tiče gubljenja). Postole ni našla, ali su kafa i kolači (bez tega u Solunu ne može) bili odlični.

...kava je bila odlična a i pogled također

... so was the view too

ovo je kafić, čini nam se da je u kadru kum

this is the caffe, and it seems that the we got the godfather too

ovo gremo na večeru. Isprida nas Zoe i njena rodica

we're going for a supper. Zoe and her cousin in front of us

Iza večere smo se još malo prošetali po gradu i uslikali ovu butigu, samo za vas. Nu.

After the dinner we went for a walk and took the picture of this shop just for you.

Već smo bili i zaoboravili da smo bili i na piće. Ovo je solunska Papaya/Piranha/Coloseum/Casablanca. Trendi prenatrpano misto di trešti muzika uz koju se može samo lagano ljuljat s noge na nogu, u ruci držat piće i gledat ko je što obuka.

This is a trendy Thessaloniki bar. A place where music is loud, it's too crowded, people don't dance but just move from feet to feet, hold they drinks and check what everybody else is wearing.

I na kraju banja u hotelu. Wow, rekli smo kad smo je vidili, wow, wow. Nismo zaboravili za vas vazest šampon od hotela

Finally, the bathroom in the hotel. Wow, we said when we saw it, wow, wow

To je bi prvi dan. Ostatak slijedi.
Vasha Gospođica na proputovanju


P.S. bit će još slika kad nam pošalju Belgijanke

Dragi Klingoncy,

Veselimo se da ćete Nas uskoro iscrpno izvijestit o grčkom vjenčanju i putovanju u kolijevku zapadne civilizacije. Jeste razbivali pijate i čaše? Jeste li upali u film Mediteraneo? Jeste li kuntrali kojega Apolona? Pričajte, pričajte, pričajte!!! Ili, kako bi Marquez rekao, Živjeti da bi se pripovijedalo. Mi smo Ludi kao i obično. Bili smo na partiju u Gradini u povodu svečanog otvaranja bazena, skakali na glavu u tri ure ujutro i od glamurozne dive pretvorili se u party animal koja je dosla doma bosa, mokra i rasprskana. Genijalno! Obozavamo parijat s Jelom, Nevenkotom, Franom, Tihanom, Stivom i Darkotom. Toliko su svi super dragi i ludi i totalno ih obožavamo. Slike s partija možete gledat na Facebooku. Inače, kupamo se kad stignemo i di stignemo od Pičene do Lumbarde i nazad. Sutra otvaramo izložbu i ne znamo što ćemo obuć. Kontempliramo o crnoj indijsko-mongolskoj tunici sa zlatnim vezom koju smo dobili lani iz Amerike ispod koje ćemo obuć mrežastu majicu-bičvu, crne gaće na zvono i rimljanke na petu i crvene mrežaste bičve koje su iste nijanse ko crvene koraljne naušnice koje ćemo stavit na uši. Na to sve savršeno bi stala ona naša srebrna šubara iz Češke što je svaki put mislimo donit na naš imaginarni foto sešn na Prižbi, ali... kao što vidite, Klingoncy, dobro smo i suvereno plovimo po bespućima imaginarnih modnih kombinacija i asesoara svih mogućih provenijencija i uzoraka, a nadamo se i Vin isto. Šiloko je i baš na m je super! Vica Burra svira usnu harmoniku, turisti se sumanuto vrtu po otoku, vitar puše...Volu Vas Washy!

Draghi Nashi,
evo nas na Baushteli, čekamo da čovik instalira vodu, pa da možemo poćat ća. Min smo svoj posal za danas završili. Oprali alat i pokrili pržinu da je ne odnese daž.
A, večeras Nas napokon čeka Sex i grad. Trebali smo poć još u četvrtak, ali nas je Zavičaj spriječi da budemo kozmopolitni. Ala, nema veze, sad smo dočekali svoj dan.
Malo smo čitali po blogovima (klik, klik) i kritikama (klik, klik) i nikomu se baš ne sviđa film. To nas uopće ni briga.
Min smo pobožno pogledali fotogalerije s premijera, moramo reć da su nan u Londonu bile puno boje obučene nego u New Yorku, a na onu Samantinu haljinu od Viviene Westwood smo totalno odvalili.
Za večeras imamo spremne nove zelene postole na tak, jer ni slučajno ne mislimo poć kako buzdo. A ne.
I na kraju tri različita kraya serije. I skroz nan je svejedno koji je od ova 3 pravi, glavno da šou ide dalje.


Kray I.


Kray II.


Kray III.

Vashi

Draghi Nashi,
Evo smo sad pročitali (klik) da su strani jezici jako dobri za mentalno zdravlje. Stoga imamo poruku za naše čitatelje: Svakodnevno izlaganje Klingonskom dobro je za vaše zdravlje i zato čitajte golle&bosse često i temeljito!
Vashi

P.S. Opet se gostite, an? A Min neka fatigamo i šajemo, je li?

Dragi Klingoncy,

Malo smo zapostavili ovaj kanal komunikacije jer smo već zašli u neke godine kad malo teže funkcioniramo paralelno na više levela. Kako ste? Jeste se prešaltali na litnju robu? Mi već zadovoljno marširamo u ljetnoj opravi, a obavezni dodatak je gornji dil kupaćega kostima /neka se vidi da je lito!/ skarabejski zeleni, maslinasto zeleni ili crni. More je toplo i blagodati života na otoku koristimo obilato i u svakoj prigodi. Za vikend smo živili u Rogu izobilja /cornu copiae/ i blagovali domaće delicije ispod masline u društvu muzealaca, povjesničara umjetnosti i naših super staraca. Na stolu su bile ruže i alviz, sir, pršut, salata od paprika, kukumari i pamidori, mlada kapula, pečeno meso, masline, hrstule, domaće vino i kolo nike sitne ure, šampanjac. Jedna vila iz Žrnova svirala nam je frulu i ispirirana zvijezdama i ambijentom ispričala priču nastalu in situ. Genijalno! Svi zajedno zakantali smo Velu Luku i baš nam je bilo lipo. Dan posli smo se cili dan kupali i sunčali i otkrili genijalni koktel Šeri brendi feat. sok od ananasa s istučenim ledom. Preporučamo! Međutim, ova idila neće puno trajat, jer uskoro počinju napadat furešti sa svih strana koji će okupirat maslinu, posteje, ležaljke i sve što im dojde pod ruku, a Mi ćemo se morat vrimenu okodavat. Vaši.