golly&bossy

POST FESTUM

Draghi Nashi,
Zadnji dan je proteka onako kako post festum dan i mora bit – lagano lagano. Jedino što bi Min bili spali baren do 2, ali valo nan se dignut kolo 10 da se odjavimo iz hotela. Belgijanke su rentale auto i išle u svoj jezd po Grčkon, a min smo ostali i Solunu jer smo sutra putovali nase.
Došli su Zoi i Dimitris po nas i još nike svoje prijateje i odšetali smo se do centra na kafu (min bi bili volili da smo išli s auton jer nan se nakon sinoćnega čaganja nimalo ni hodilo, ali ni bilo kamo).

Usput smo prošli ku jednega beskućnika koji živi na kantunu ove ulice. Još nan je jučer frajer koji nas je vozi nazad u hotel priča o njemu. On živi na ten kantunu, uzgaja biljke (na slici) onda ih prodaje, a praktički je nadzorni sustav za kvart jer zna sve sto se događa. Išli smo ga slikat, a on ni bi presretan s tin i srića ne razumimo grčki jer nan je stvarno svašta izgovori.

Napomena: temperatura je bila oko 30 °C.

N.B.: it was around 30 °C in the shade.

Kafa u Solunu, a i u cilon Grčkon je stvarno skupa, ali stvarno stvarno skupa. Mislimo, isto in iz Brazila dohodi kako i nama a 4-5 puti je skupja. Dobro, donesu ti i vrč vode odma na početku, i kolače, ali voda ih ne košta nego ono što se operu žmuli, a nisu ni kolači puno.
Ali, ono što je razlika su kafići i kako su uređeni. Svi, ali svi su stvarno vrhunski.


Prvi test kafića su zahodi. Ma pogledajte samo ove mramorne lavandine.

First test of a bar are the toiletts. Just look at this marble lavatories.

I ova naslikana vrata. Ode je gust učinit potribu.

And painted doors

A za ugođaj popodnevne kafe brine se DJ.

There is a DJ too

Svaka naša kafa je zaslužila da se slika. Jer i sami ste rekli Daleki to ni obična kafa to je Kafa.

Every coffee we had deserves a picture.

Još samo rič o pasima. I prin (klik) smo van govorili o velikin pasima na solunskim ulicama. Stvarno su ogromni i izuzetno miroljubivi. A sad smo zaključili da mora bit da su nan nekin drogama. Izgledaju kao đankoze, tun i tamo malo podignu glavu i onda nastavu ležat. S vrimena na vrime se pomaknu i odvuku metar daje i tako cili dan.

Ovo je primjer pasa đankoze.

Our conclusion is that the street dogs of Thessaloniki are on something. They are junkie-dogs.

Eto, popili smo kafu, onda smo išli u Zoe, onda smo gledali što je dobila. Bilo je i prekrasnih slika, i bezveznih žmuli za koje se nada da ih može zaminit. Malo smo se družili s njon i njeznima, išli na obid (to u Posebnen dodatku), kupili kolače u jednon od najbojih slastičarni u Solunu (i to u Posebnen dodatku), malo ubili oko popodne, onda pijuckali šampanjac na taraci, onda se spakirali do kraja, onda čavrljali s Zoe i onda išli na avion.
Slijedi izvještaj iz Budimpešte i Posebni dodatak. Uh, slomit će nas ovi blog.


Vashi