golly&bossy

Draghi Nashi,
Osvanu je i drugi dan. Odma smo se sjurili na doručak. Platili smo ga i sigurno da nećemo pustit da nan propade, je li tako. Inače za ovi dan nemamo puno slika jerbo smo kolo podneva ostali bez baterija u aparatu, ali čekamo Belgijanke da nan se javu i pošaju nam što su one slikale. Belgijanke su bile naše cimerice za ovu priliku. Inače je jedna bila na faksu s Nama i Zoe, to je Katelijne, a druga, Ine, je njena prijatejica što je došla s njon za družbu.
Iz hotela smo se pomalo uputili prima centru. Na sebi smo imali novu zelenu vestu (klik) i bili Shesni.

Ovo su Katelijne i Ine

These are Katelijne and Ine

Ovo je jedna lipa secesija

Nice art nouveau

Onda smo išli na pazar. U biti, ove slike su trebale poć u posebni dodatak pod imenom Gladni&žedni, ali smo bez slika pa ih stavjemo. Oni osjetljivog želuca neka ne gledaju ovu sliku, a nama uopće ne smeta,jer mi jimo i glave i sve od ovce.

Then we went to the market. Actually, these photos should end up in the special supplement named Hungry&thirsty but we don’t have photos so... Those with the sensitive stomachs should skip this photo, but we don’t mind, because we eat head and everything else.

Uvik nan je drago zavirit čega ima na peškariji

We always check the fish market

I min isto rečemo sardela!

We call them “sardela” too

Gavuni, čini nan se. Grci reču Gauros. Ili su ovo možda gere

Greeks call them Gauros

Onda smo išli ća iz pazara jerbo nan je već bila puna glava, svi viču, a min ih ništa ne razumimo. U oven momentu su nan i riknule baterije od aparata tako da čekamo slike i onda ćemo apgrejdat ovi post.
Išli smo na kafu. A večer prin imali smo zanimljivu raspravu Južne Europe (Grkinja i Min) protiv Sjeverne (dvi Belgijanke). Južna Europa tvrdila je da je sest na kafu više nego samo popit kafu. Pogotovo u subotu ujutro. Argument Sjeverne Europe bi je da što ćemo sest na kafu kad smo je taman imali za doručak. Uh, rekla je Južna Europa, ni u temu stvar. Min smo rekli da je u nas subotnja kava drustveni događaj i da je jedna koka cilo poglavlje knjige posvetila temu kako se ponašat na Špici (klik). Sjeverna Europa i dalje ni razumila: da je OK sest na kafu kad se recimo baš nađemo popodne pa popijemo kafu i izimo kolač, ali da to ne gre sest na kafu samo samo da bi se selo. Svi skupa smo u sebi vjerojatno zaključili da oni drugi pojma nemaju, ali smo se svejedno diplomatski složili da govorimo o nepremostivim kulturalnim razlikama.
Uglavnom seli smo na kafu i Min smo je platili (!) jer smo rekli Belgijankama da kad već činu nama družbu i sedu s nama da ćemo ih počastit.


Ovo je ta kafa. S kolačima. Mljac.

this is the koffee. With cakes. Yummie.

Lagano, lagano šetali smo se po butigama, ali nismo bili u voji kupovat i tako se došetali do Muzeja bizantske kulture. Cure su išle pogledat muzej, ali kako smo ga min vidli lanik ni nan se dalo uć nego smo ih čekali u atriju tj. u restoranu. Na još jednoj kafi. Pustili smo misli na pašu i bili vapšuvarivari. Po atriju se vrti niki čovik i provjerava žarulje, a nama je bilo drago vidit da se dobro parićaju za Zoin pir sutra.



Ovo je i naša kafa u Muzeju bizantske umjetnosti. Ovo je Nescaffe Frappe. Grci kuru na Nescaffe Frappe. Primjetite i ukusno uređen atrij u kojem ćemo sutra festat.

This is our Nescaffe Frappe in the Museum. Greeks run on Nescaffe Frappe.

E da, išli smo i na još jednu kafu. U hotel Electra, tamo di smo bili prošli put ( klik. Belgijankama smo rekli da kad u Hrvatskoj rečemo da smo cili dan proveli na kafama da će svi kužit da smo guštali, odmarali se i čilali. Mislimo da su vrtile s očima kad mi nismo gledale i komentirale rastrošnost ludega svita.

Priskočit ćemo sad sve do večere kad smo išli u Kitchenbar. To je nekad bilo lučko skladište, a sad je pretvoren u fensi restoran i kafić. Fensi ali kul. Hrana je stvarno dobra, a s obzirom da je u Solunu kafa 4-5 €, jelo od 10-12 i ni tako puno. Zato, dragi čitatelji, kad se nađete u Solunu toplo vam preporučamo Kitchenbar.

Skiping to the dinner. We went to the Kitchenbar. Once a port warehouse now it is a fancy restaurant and bar. Fancy but cool. The food is really great, and considering that a coffee in Thessaloniki costs 4-5 € the price of the meal 10-12 € is really not much. So, dear readers, once you're in Thessaloniki we warmly recommend you the Kitchenbar.

Ovo je bar od Kitchenbara

This is the bar of the Kitchenbar

To know how to eat well, one has to know how to wait well

To know how to eat well, one has to know how to wait well

Pogledajte malo boje, iza je na ekranima utakimca. I to Grčka-Rusija!

If you look a bit closer you’ll see that the game is on the screens. Greece-Russia!

To nas dovodi do nezaobilazne teme nogometa. Dok je u nas nacija luda i pituraje kuće u kockice, u Grčkoj kako da se održava prvenstvo u sinkroniziranen plivanju. Ti dan je dakle bila utakmica Grčka-Rusija, ma da smo vidili čovika u dresu, ili zastave, ili štogo. Ništa. Još in govorimo da su u nas organizirana velika javna gledanja utakmica. A oni nan govoru da to budu i u njih ali samo kad je ništo važno. Pa ovo je važno!


Onda smo upoznali curu, Zoinu kolegicu, koja nam je objašnjavala da će nas odvest u kafić di su kultni frajeri. A min smo se raspametili da ne možemo virovat, jerbo da znamo još samo jednu osobu koja bi iskoristila rič kult u temu kontekstu. A to ste, dragi Nashi, Vin. Odma nan se svidila i već nan je prijatejica na Facebooku.



I još smo se ništo sjetili. Na piće u Kitchenbaru skupilo se petnajestak prijateja od mladenaca. A na kraju su Belgijanke u čudu komentirale da kako Zoi i Dimitris sve platili. Pa da je tu bilo petnajestak čejadi, a svako piće 7-8 euri. Sad smo min vrtili s očima.

kalinihta,
Vashi

kalinihta,
Yours truly