utorak, 30.10.2007.
Can you feel the love tonight
 AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!Kak sam happy   Toliko dobro se nisam ful dugo osjećal- stvarno ne pamtim otkad  I to sve zahvaljujući jednoj osobi    Trenutno se osjećam kao da letim na krilima sreće i da se nemam namjeru spuštati od tamo još jako dugo. Predobar osjećaj Ta je osoba uspjela u nevjerojatno kratkom roku uspjela izbrisati svu tugu, svo sivilo u meni i natjerati da mi zasja sunce u svom punom sjaju. Svojim zeleno-smeđim očima zarobila me kao najgoreg zločinca i ne pušta me. I would fly you to the moon and back if you'd be, if you'd be my baby I've got a ticket to the world where we belong So would you be my baby? Ovaj post posvećen je samo njoj, sve ove pjesme barem jednim dijelom govore što osjećam prema njoj. A kaj drugo reći o poruci ove pjesme nego- JA SAM ZALJUBLJEN!!! E za ovu pjesmu stavljam lyricse, jer su mi jednostavno predobri- pogotovo prve strofe i refren. And I'd give up forever to touch you 'Cause I know that you feel me somehow You're the closest to heaven that I'll ever be And I don't want to go home right now And all I can taste is this moment And all I can breathe is your life 'Cause sooner or later it's over I just don't want to miss you tonight And I don't want the world to see me 'Cause I don't think that they'd understand When everything's made to be broken I just want you to know who I am And you can't fight the tears that ain't coming Or the moment of truth in your lies When everything feels like the movies And you bleed just to know you're alive And I don't want the world to see me 'Cause I don't think that they'd understand When everything's made to be broken I just want you to know who I am And I don't want the world to see me 'Cause I don't think that they'd understand When everything's made to be broken I just want you to know who I am And I don't want the world to see me 'Cause I don't think that they'd understand When everything's made to be broken I just want you to know who I am I just want you to know who I am I just want you to know who I am I just want you to know who I am Točno to- I'm gonna run to you, I'm gonna run to you, 'cause when the feeling's right I'm gonna run all night, I'm gonna run to you I još jedna kojoj ću stavit i lyricse jer su riječi jednostavno predobre  Saying I love you Is not the words I want to hear from you It's not that I want you Not to say, but if you only knew How easy it would be to show me how you feel More than words is all you have to do to make it real Then you wouldn't have to say that you love me Cos I'd already know What would you do if my heart was torn in two More than words to show you feel That your love for me is real What would you say if I took those words away Then you couldn't make things new Just by saying I love you More than words Now I've tried to talk to you and make you understand All you have to do is close your eyes And just reach out your hands and touch me Hold me close don't ever let me go More than words is all I ever needed you to show Then you wouldn't have to say that you love me Cos I'd already know What would you do if my heart was torn in two More than words to show you feel That your love for me is real What would you say if I took those words away Then you couldn't make things new Just by saying I love you More than words Malena, gdje god da si sad, znaj da mislim na tebe, da mi užasno fališ, i da jedva čekam da te opet vidim. Hvala ti što si jednim svojim potezom otklonila sve one loše dane i odbacila ih daleko od nas. Hvala ti što si mi vratila vjeru da će sutra biti bolje, da će sutra svanuti sunce, ali najviše, hvala ti od srca što si baš mene odabrala od svih.  Hehe, još mi samo 7 postova fali do 'jubilarnog' 50. posta (43. svježe objavljen )  I planiram ga napisat točno na rođendan. Za one koji ne znaju- 21.12., i to 21. (ima se godina na leđimaaa  )Tako da će postovi ić u slabijim mahovima. Pozdravi svima živima koji me čitate, koji ste sa mnom u kontaktu, ali bez premca najveći pozdravi i puse idu mojoj dragoj djevojci Pozdrav!! |
srijeda, 24.10.2007.
Hero
|
Evo i mene.
Nisam mogao odgađat neizbježno, pa se odlučih napisat post. Prvo, od srca vam svima hvala koji ste bili uz mene (što samo preko komentara, što razgovorima prek MSN-a (thank Bill Gates for inventing Microsoft ), što razgovorima uživo). To vam ne bum zaboravio.Mnogo ste mi pomogli, a i mnogo je lakše nastaviti i krenuti dalje sa životom kad imaš ljude koji su spremni pomoć. Sprovod je bio u ponedjeljak na Markovom Polju- bilo je ledeno!! Smrznuo sam se jače od sladoleda u škrinji   Ali još je hladniji i oštriji bio vjetar koji je šibao moje srce dok sam gledao ona tužna neutješna lica svoje rodbine. To je stvarno osjećaj koji nikome ne bih htio poželiti.Sve u svemu- baka mi je bila stvarno krasna osoba, imala je jako težak život, i sad znam da gore uživa u svim blagodatima nebeskog života. Nedostajat će mi, ali znam da će uvijek ostati u mom srcu i u najboljem sjećanju, jer drugačije nije vrijedno. I znam da ću je jednoga dana ponovno vidjeti, gore na nebeskim visinama, na zelenim livadama, svu u bijelom, sa smiješkom na licu. Ova pjesma je za sve one koji su bili uz mene- you all are heroes!! Kao i poruka- nikad ne gubite nadu i vjeru u sebe, negdje u svijetu ima ljudi koji se nalaze u sličnom, ako ne i lošijem stanju od nas, a nerijetko nemaju nikoga uz njih da im uputi koji smiješak ohrabrenja, uputi koju toplu riječ, umirujući pogled. Koliko god da ste loše volje, kad vam se čini da nema izlaza, nemojte gubiti nadu. Ima ljudi koji će vidjeti da vas nešto muči, pokušat će pomoći, zajedno ćete se brže izvući iz problema nego kao pojedinci. Nije sad da se hvalim ili tako nešto, ali srećom, našao sam ljudi koji su gotovo uvijek uz mene, i u dobru i u zlu. Skupa se smijemo, skupa smo u tuzi, i stvarno bolje osobe ne bih mogao naći ni da ih povećalom tražim. Oni koji pročitaju ovaj dio posta prepoznat će se u riječima, i mogu uvijek računati na to da ću uvijek biti uz njih kad zatreba. I svi koji čitate moj blog- ako imate neki problem, ostavite mi koji komentar, nešto ćemo probat riješit. A sada, da baš ne duljim previše, ide ova pjesma za vas. Nemojte se začudit izvođaču- ako ne želite poslušati pjesmu, ostavil bum lyficse pa njih pročitajte- tko zna, možda vam se svide pa i poslušate pjesmu. There's a hero if you look inside your heart You don't have to be afraid of what you are. There's an answer if you reach into your soul and the sorrow that you know will melt away And then a hero comes along with the strength to carry on and you cast your fears aside and you know you can survive. So, when you feel like hope is gone look inside you and be strong and then you'll finally see the truth that a hero lies in you. It's a long road when you face the world alone; No one reaches out a hand for you to hold. You can find love if you search within your self and the emptiness you felt will disappear. And then a hero comes along with the strength to carry on and you cast your fears aside and you know you can survive. So, when you feel like hope is gone look inside you and be strong and then you'll finally see the truth that a hero lies in you. Lord knows dreams are hard to follow, But don't let anyone tear them away. Hold on, there will be tomorrow, In time you'll find the way. And then a hero comes along with the strength to carry on and you cast your fears aside and you know you can survive. So, when you feel like hope is gone look inside you and be strong and then you'll finally see the truth that a hero lies in you. That a hero lies in you. ohhh that a hero lies in.....you. To je to zasad. Pišemo se uskoro. Držite mi se svi do jednoga!! Pozdraav!! |
četvrtak, 18.10.2007.
Ovo nije zbogom
|
Ne, ne opraštam se od blogerskog svijeta.
Drugi je razlog. Neki ga već i znaju. Naime, danas, nešto prije 8 sati ujutro svoje je smeđe oči zauvijek zaklopila moja draga baka   Najvjerojatnije je uzrok smrti bilo prestanak rada srca i da nas je napustila u snu. Ovaj post posvećen je njoj, ove pjesme samo su za nju. Iz najvećeg poštovanja vas molim da sve pjesme poslušate koje ću staviti u post. AFI - This time imperfect Tu pjesmu slušam skoro 3 sata bez prestanka, i ne mogu je prestati slušati. Predobra je pjesma. Ova je pjesma i za neprežaljenog nam Zrileta- Marine, laka ti zemljica bila!!!! Neka Mladen sve kaže što imam za reći- nemam snage kvarit ovakvu pjesmu. Sjednite, push play, i uživajte!! Tutti Frutti Band - Krila leptira Teško je za povjerovat da je ova pjesma stara 18 godina, ali još teže da u tih 18 godina ona nije izgubila ni trunku one svježine koju je imala dok je tek bila objavljena. Svaki put kad ju čujem osjetim kako se ježim, i osjetim kako nešto u meni puca. Jer letio sam nekad, letio i ja, imao sam krila, krila leptira. Jedna predobra pjesma u izvedbi još jedne nedavno preminule osobe- Toše Proeski izvodi Nothing Else Matters, i to jako dobro!! Molim vas da ovo obavezno poslušate!! Ne mogu dalje... Teško je iznova slušati pjesme koje volim kad u mnogo njih pronađem nešto što me podsjeća na baku. Mogu samo ovo reći- nebeski svod od danas je bogatiji za još jednog anđela, a dragi Bog nam je podario anđela čuvara koji će paziti na moju obitelj, mene i sve vas. Laka ti zemlja, bako najdraža!! Odsad Bog pazi na tebe kao što si ti pazila na svoje najdraže!! Puno hvala svima koji ste ovo pročitali i koji ste uz mene u ovim za mene teškim trenutcima. To vam nikad neću nikad zaboraviti!! Hvala vam od srca!!! |
utorak, 16.10.2007.
Molitva
|
Ko' da nemam snage da nastavim, kao da je pjesmi kraj, lagano se topim i nestajem, i moje pjesme više nisu ljubavne, gubim vjeru, a ona mi je sve... Nešto je puklo u meni. Neka nevidljiva spona koja me povezuje sa svime što me okružuje. Nevidljiva je, nečujna je, ali u sebi još čujem taj zvuk koji me podsjeća na zvuk atomske bombe. Osjetljiva je, na prvi pogled slaba i krhka, al udarila je kao malj. Bol je jaka. Ali, što je to bol? Je li to pravi osjećaj? Ili je to samo iluzija koju stvara naša psiha koristeći ju kao izliku da pobjegnemo od obaveza koje su se postavile pred nama? Ima dana kad jednostavno želim odustati od svega, pobjeći negdje, u najzabačeniji kutak svijeta i tamo ostati. ... A onda svane novi dan i ja se zaljubim, u ovo nebo iznad nas, i sunce što se smiješi, ko kad majka oprašta djeci što su bila nestašna... Ali, onda svane novi dan. Novi početak. Novi horizonti se postavljaju ispred mene. Vraća mi se smiješak na lice i postajem onaj stari, nasmiješeni dječak koji tek počinje shvaćati što je život, što sve nosi sa sobom. Onda kročim dalje ne obazirući se na ono što je bilo prije, ponašajući se prema tom lošem raspoloženju kao da je lanjski snijeg. Da ga nikad nije ni bilo. Da su od toga ostali samo ožiljci koji su zacijeljeli, i da se svijet čini kao ljubavna pjesma- lagana, puna iskrenih osjećaja i neizmjerne ljubavi. ... A kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači, kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi? Kaži kako dalje kad, ljubav nestane kad se riječi istroše, kad se natrag ne može? ... Ali, sve što počne, mora imati i svoj završetak. Svoju omegu. Zadnji kat. Onaj posljednji korak nekog putovanja. I on zna biti presudan. On je taj završni čin koji daje konačnu ocjenu svega. I tu znamo pasti. Nakon svega što smo prošli, kad nam se čini da je sve gotovo- onda nam uleti nešto neočekivano. I opet smo na dnu. I kako onda dalje? Kako dalje bez onog svjetla koje nas je vodilo kroz to cijelo putovanje? Ima li netko da će stati uz nas? Uputiti smiješak ohrabrenja, poslati nas na pravi put, vratiti nas na noge? ... Mama, zar si lagala kad si govorila, da dobro uvijek pobjeđuje, i kada ne znaš kojim putem, treba putem ljubavi, i da smo ispred Boga isti svi... Kako, recimo, nastaviti kad se protiv nas okrene netko za koga bismo stavili obje svoje ruke u vatru da će nas podržati i pružiti potporu kad je najteže? Kako nastaviti dalje kad se jedna takva osoba okrene protiv vas tako da u vama stalno gleda krivca, da ste mu vi krivi za sve? Da svoje propuste i pogreške iskaljuje na vama i tebi voljenim osobama. Kako onda krenuti dalje? Poznajem ljude koji imaju takav problem- stvarno mi ih je žao jer to nisu zaslužili. Nitko od nas nije zaslužio nepravdu. Ali, tko danas gleda na to? Jako malo ljudi. A nisu li nas učili da smo pred Bogom svi isti? Da smo u njegovim očima svi pobjednici? Samo što su u današnje vrijeme svi jednaki, jedino su drugi malo 'jednakiji' od drugih (da citiram Orwellovu 'Životinjsku farmu'), bar u vlastitim očima. Ali, sve se vraća, sve se plaća. ... A kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači, kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi? Kaži kako dalje kad, ljubav nestane kad se riječi istroše, kad se natrag, kad se natrag više ne može, tako malo vremena nam ostane kad stisnu godine bez ljubavi sve prestaje... I oni su u nečijim očima manje 'jednaki' od drugih ljudi. I tako se svi vrtimo u krug. Da smo stvarno svi isti, kao pred Bogom, kakav bi to bio svijet? Bi li postojalo dobro i zlo? Inertnost i anarhija? Yin i Yang? Negdje mora bit ravnoteža. I pred vragom su svi isti. Medalja mora imati dvije strane. Samo što ona druga rijetko kad izlazi na vidjelo. Ali ona otkriva naše pravo lice, ono što zapravo jesmo- nesigurna, tvrdoglava, povodljiva, maloumna bića koja uvijek krivca traži u drugome. A kada treba preuzeti krivnju ili obaveze, onda bježimo od njih. A obaveza je svakim danom sve više i više. I ne rješavaju se same, niti će ih rješavat netko drugi umjesto nas. Dok, za razliku od obaveza, vremena nam je sve manje i manje. I jednoga ćemo se dana osvrnuti iza sebe, i vidjeti toliko toga što smo odbacili i zapostavili samo zato jer smo bili prezaokupljeni bježanjem od vlastitih obaveza i odgovornosti. A kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači, kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi, Kaži kako dalje kad, ljubav nestane kad se riječi istroše, kad se natrag, kad se natrag više ne može, tako malo vremena nam ostane kad stisnu godine bez ljubavi sve prestaje A kad se još desi takvo nešto, i kad smo sami, kako onda nastaviti dalje? Tko će nam onda pružiti ruku spasa? Onda se samo prepuštamo vremenu da nas pregazi, da nas baca okolo i radi s nama što ga volja. Da bismo se na samrti sjetili reći 'Oprosti'. Tko zna, možda je i lakše umrijeti nego jedno drugome reći 'oprosti'. Još imamo vremena do tog dana, iako se nikad ne zna je li nam baš ovo posljednji dan našeg života. Zato, uzmimo sudbinu u svoje ruke, krenimo naprijed i ne dajte da vas vrijeme pregazi!! Shvaćam i sam da je post vrlo, vrlo, VRLO sličan kao i prošli, al jbg- uhvatila me malo ta faza razmišljanja. Jbg, kad tad i ćorava kokoš nađe zrno A kad se još uzme i ta činjenica da ja i JESAM ćorav... Ma šalim se.Pusa mojim 'anđelčićima'- Lady Grenouille ( ), Ivy (znam da voliš Parni Valjak, al ne toliko kao Crvenu Jabuku ), Daeny (RIP, beautiful, ova je pjesma tvoja- nadam se da buš uskoro opet počela pisat ).Pozdravi svima vama koji pratite i čitate moj blog. Pišemo se uskoro!! Pozdraav!! |
petak, 12.10.2007.
I hope you have the time of your life
|
Nyaaaah, natjeraše me na post :s
Al ajd' dobro, tak ionak bi ga napisal. Prije ili poslije. Išel bi na ovo poslije, ali... da Pa evo i par novosti- u utorak mi produžili ugovor na poslu (za one koji još ne znaju- Jamnica (skladište kod Ruđer Bošković škole), skladištarac) na još neko vrijeme (u ugovoru piše dok ga velike zvjerke ne raskinu, pa ne znam do kolko bu to bilo), dobivam regres, božićnicu (tam u 12. mjesecu- heh, heh, alriight) i godišnji odmor, na koji odlazim idući tjedan, i nema me na poslu 2 tjedna Ne bunim se nimalo. Sad bumo vidjeli plaćicu kakva će bit kad sjedne, i vozi, braleeee!!! Another turning point a fork stuck in the road Time grabs you by the wrist directs you where to go... Svakoga dana pred nama se postavlja mali milijun mogućnosti, toliko izbora kud god se okrenuli. Svaki od tih izbora nosi svoje prednosti i mane. Tim putem se prije i češće ističu mane, čime često stvaramo novi izbor- nastaviti ili ne. Često odustanemo jer se bojimo. Čega? Neuspjeha. On je uvijek prisutan. Vlastitih mogućnosti? Uvijek, u svakoj situaciji spoznajemo koliki su naši dometi, koliko zapravo možemo, ali i koliko je toga još pred nama. Forsirajući taj put kako bi znali tko smo i što smo često nas vodi do propasti. A vrijeme leti. Ne zna kad treba stati, prati nas u stopu, i u jednom trenutku naše nepažnje već nas vuče u budućnost. Kakva je? Ne znamo. Što donosi sutra? Samo još jednu novu stranicu u povijesti našeg života, ispisanu slovima različitih boja raznih veličina. Bez slika. One su u nama- ostaju kao uspomene na ono što smo bili nekad da bismo ih u trenuku slabosti gledali sa sjetom i ponosom. ... So make the best of this test and don't ask why It's not a question but a lesson learned in time... Na nama ostaje da te slike oslikamo što življim bojama, što vedrijim tonom. Ali... Uvijek postoji taj ali. Htio to čovjek ili ne. Jednostavno se mora pomiriti s činjenicom da nikad nije sve u vedrim bojama. A kad zavlada tama, kad se oblaci navuku kao zavjesa na pozornici koju zovemo život, čovjek postaje ranjiv. Ona slika neuništivog bića postaje samo papir u košu za smeće, i ubrzo se stvara slika jednog malog, preplašenog bića u mračnom kutu male sobe sa pogledom koji zrači prazninom, tugom i boli. Gdje je nestala toplina onog pogleda koja ga je činila posebnim? Gdje je onaj osmijeh širok kao sunčane zrake? Tad se zapitamo: "Mogu li još niže od ovoga?" "Što se promijenilo? Ostao sam isti, ali kao da sam nestao.." ... It's something unpredictable, But in the end it's right, I hope you had the time of your life... To su one promjene koje pokreću svijet. Jedan dan je sunce, drugi dan je kiša, treći snijeg i tako unedogled. Ništa ih ne može zaustaviti. Kao i vrijeme. Juri kao brzi vlak u jednom smjeru bez kočnica. A kad jednom stane, nastaje katastrofa. Velikih razmjera. Nitko neće ostati uskraćen za posljedice. ... So take the photographs And still frames in your mind Hang it on a shelf of Good health and good time... Vrijeme nas uči greškama. Greškama koje su prije nas mnogi činili i ponavljali. Te iste greške sada i mi činimo. Jesmo li zbilja toliko glupi i zakinuti za taj dio mozga da te greške koje se ponavljaju tisućama godina unatrag mi konstantno ponavljamo pritom se srozavši na inteligenciju ribe koju su smjestili pred zid? Da se zabijamo glavom u njega zaboravljajući na bol koju smo doživjeli? Nemam volje razmišljati o tome. Želim se posvetiti sadašnjosti, vremenu u kojem sam trenutno smješten. Želim se okrenuti novim prilikama koje mi se pružaju. Otkriti nove mogućnosti. Upoznati nove ljude, dok u isto vrijeme održati kontakte sa ljudima iz prošlosti. Okrenuti novi list u knjizi života. Uspomene zadržati za sebe i prisjećati ih se u dobrom društvu. ... Tattoos of memories And dead skin on trial For what it's worth It was worth all the while... Što ako ne uspijem? Ako negdje napravim krivi korak i sve što sam gradio do sada padne u vodu bez povratka? Hoće li onda netko stati uz mene? Hoće li mi netko pružiti ruku spasa? Ili stajati na rubu upirući prst i smijući se na sav glas? Ljudi su sinonim za bakterije- dođu iznenada, naprave ti sranje na neko vrijeme i odu kako su i došli. Malo ih je onih koji su prijateljskih namjera. Netko je jednom rekao: 'Bože, daj mi snage da se obranim od prijatelja jer se od neprijatelja mogu obraniti i sam.' Onaj tko je to rekao skidam mu kapu. Više se brinem za namjere mojih prijatelja nego neprijatelja. Danas smo došli do toga da nam je neprijatelj veći prijatelj nego naš pravi prijatelj. Potpuno smo postali emocionalno zakinuti, stvorili smo iluziju da imamo više prijatelja kad smo na višem položaju. I to nam se obija o glavu. Pravi prijatelji pružaju ruku spas i ne pitaju za tvoj materijalni status. Jer znaju da im to nije bitno u životu. Njih kad nađemo čuvajmo ih kao kap vode na dlanu usred pustinje. Uz njih sve ono loše nestane. ... It's something unpredictable But in the end is right I hope you had the time of your life... Uz prave prijatelje čovjek zaboravlja da je materijalno biće koje svoje dupe prekriva svim mogućim mastima kako bi postigao više. Oni su tu da, čak i kad nam je na licu najširi osmijeh, uspiju otkriti što nas muči. Zato su vrjedniji od suhog zlata. Ima i još jedna stvar koja se ne može kupiti novcem. Ljubav. Onaj eliksir koji nas tjera na najluđe stvari koje smo u stanju napraviti zbog neke osobe. Lijepo je Gandhi rekao: "Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje. Ljubav samo pati, nikada se ne kaje i nikada se ne sveti. Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija." Ljubav zna i zaboljeti. Ali kad zaboli, onda zaboli. Mnogi su od nas to već probali na svojoj koži. Pogotovo prve ljubavi. One najviše bole, ali su i najslađe. ... It's something unpredictable But in the end is right I hope you had the time of your life... Volio bih se jednoga dana zaljubiti. Nikad me nije posebno išlo na tom polju. Fascinantno je to da se dosad nikad nisam zaljubio do ušiju ni u jednu curu. Nisam imao puno prilika. A one koje sam imao na sebi svojstven način sam prekrasno uspio upropastit. Ponekad želim otići u svećenike, potpuno se posvetiti proučavanju knjiga i zauvijek nestati iz vidokruga ljudi koji me znaju, da u tami i tišini razmišljam o stvarima koje sam mogao napraviti, a nisam. Ali, ne gubim nadu. Ne dok sam mlad. Za strpljenje me stvarno briga, ali za nadu- to je već druga priča. 7 mjeseci bez ikakve mogućnosti za neku vezu- baš i nije podatak kojim bi se 20-godišnjak mogao pohvalit. Ali kad je društvo uz mene, sve to pada u vodu. Nestaje. ... It's something unpredictable But in the end is right I hope you had the time of your life Društvo stvarno zna kako iz tebe izvući osmijeh na licu, pa čak i kad je situacija potpuno bezizlazna. Hvala im na tome!! Ovu sam pjesmu jednostavno MORAO još jednom stavit na post Ovaj je post posvećen svima onima koji se svakodnevno nađu u nekoj nedoumici, koji stvari sagledaju iz neke druge perspektive, a i za one koji vole filozofirati. Puse i pozdravi: Lady Grenouille (there, wrote it down, happy now??  ), Iris (I know you love this song ), Decay Of Corpse (Maidenice ) i svima koji volite dobre pjesme i glazbu Pozdraaav!!! |
subota, 06.10.2007.
Do not tempt the wishmaster!!
|
Uffff, al ovdje nisam dugo bil
 Em nisam imal neku pretjeranu volju za pisanje postova, em sam bil zauzet Heroesima Trojkom, da se razumijemo- petica je skroz u kurcu, četvorka je baby verzija koju sam prošao uzduž i poprijeko, a s trojkom se guštam u svakom mogućem slobodnom trenutku Predobro je igrati Heroese slušajući Nightwish. Ooooo da, lijepo ste pročitali. Nightwish. S Tarjom na čelu. Imam dojam kao da su oni radili melodije za Heorese, a još k tome se ful uživim u Heorese dok mi na pol metra od uheka trešti prejebena instrumentalka- 'Moondance'. No da. U zadnje sam vrijeme nešto loše volje, lako me raspizdi svaka sitnica i ne bu dobro za svakoga tko mi stane na žulj. Jedna osoba na poslu je to već iskusila- nije došlo do fizičkog obračuna, nit mi je to bila prevelika namjera, al više sa mnom ne razgovara, što mi u potpunosti odgovara *relaxes* E sad, u vezi posta. Obećal sam jednoj predobroj osobi (zna ona tko je ) da ću napravit post koji će joj se svidjeti.I upravo krećem sa temom. Naslov sam po sebi kaže o čemu je riječ. Pa, bez nekog posebnog duljenja- krećems pisanjem Top 10 (check this out) Nightwish: Ne bum nikaj duljil preveč o pjesmama jer će ispast kobasica od posta, al zato može poslužit kao inspirejšn i edjukejšn nekim osobama Napomena: prilično subjektivan top 10, tako da se fanovi Nightwisha mogu slobodno ukjlučit u rasprave, ali i ostali, samo ako poslušaju pokoju od pjesama (možda čak i sve 10. The Kinslayer Jedna predobra pjesma posvećena najvećoj američkoj srednjoškolskoj tragediji- Columbinima (iliti 'The Columbines') gjde su dvojica srednjoškolaca ubila trinaestero učenika i ranili mnogo više, a zatim ubili i sebe (u spomen na tu tragedju svake se godine pali točno 15 svijeća- 4 ružičaste (u spomen na učenice), 9 plavih (učenici) i 2 crne (Eric Harris i Dylan Klebold, organizatori i egzekutori tog masakra)) Pjesma je inače, for those who don't know, s meni najboljeg njihovog albuma- Wishmastera (2000.) 9. Amaranth Moram priznati da sam u početku bio malo skeptičan prema novoj pjevačici, pitajući se kako će sad to zvučati, ali nakon što sam poslušao 'Amaranth', moram priznati da Anette uopće nema loš glas. Naprotiv- za razliku od Tarje (bez uvrede bilo kome', Anette ima širi glasovni spektar i pokazala se kao dostojnom zamjenom za Tarju (iako njen operni glas NITKO nikada neće moći zamijeniti) i jedva čekam čuti stare pjesme u novom 'ruhu'. 8. Wish I had an angel Nemam tu niš posebno reć. S albuma 'Once' jedna od boljih, kao i komercijalno jedna od najuspješnijih Nightwish-evih pjesama. 7. Fantasmic pt. 3 Ova pjesma/'završni čin' zapravo traje 8 minuta, ali ovaj završni dio toliko je genijalan da sam jednostavno MORAO stavit samo taj dio. Tuomasovo 'čitanje lekcije' svim budućim klavijaturistima, Jukkine 'male' (zakaj navodnicima? Posslušajte pjesmu i sve bu vam jasno  ) majstorije na bubnjevima, Emppuovi (jel se piše sa dva M ili sa dva P??) te Tarjin glas od ove pjesme čine pravu malu opericukoja ti daje doživljaj neke prebrutalne bitke iz imaginarnog svijeta. Predobro!! 6. Nemo Neka spot kaže sve što ima za reć. Ne da mi se pisat- uživajte u spotu Evo nas u gornjoj polovici 5. She is my sin Oni koji bolje poznaju Nightwishevu glazbu, skužit će da je u ovih 10 pjesama skoro svaka druga s Wishmastera. A kaj drugo reći nego- jbg, kad su napravili tako jeben album. She is my sin naslovna je pjesma s Wishmastera, prilično komercijalna, ali i prva pjesma koju sam ikad čuo od Nightwisha, i zato je tako visoko plasirana. 4. Wishmaster Sjednite i uživajte!! Naletio sam na isječke iz Van Helsinga koji predobro pašu pjesmi- samo se zavalite i uživajte. 3. Beauty and the beast Uvodne klavijature kao da su uzete iz neke strateške igrice (hmm, zakaj mi se nameću Heroesi kao potencijalna opcija lol), da bi predobro uletjele gitara, bas i bubnjevi, vješto preneseni u glavnu frazu gdje svoj dio fenomenalno odrađuju Tarja i Tony iz Sonate Arctice. Mala napomena- ovaj je spot poslužio kao parodija sa DJ Krmkom (malo pogledajte Tarjine radnje  )2. Over the hills and far away Što se tiče vokalno-instrumentalnih izvedbi, Over the hills... meni osobno je jedna od najboljih Nightwish-evih pjesama. Odaje dojam događaja nekog junaka iz povijesti interpretiran u moderno doba, popraćen malim 'kurčenjem' svakog člana na pojedinim instrumentima. Osvojila me praktički pri prvom slušanju, i stvorio se još jedan obožavatelj ove pjesme Samo se zavalite u svoje stolice i uživajte 1. Moondance Definitivni broj 1. Malo instrumenalno remek-djelo koje odaje dojam kao da pratiš neku povijesnu bitku, ili npr. bitku mitskih bića (vampiri vs. vukodlaci i tako nešto slično) u kojima je moral najmanje bitan, a čast pojedinca i generala ravno je nebeskom svodu. Ma, da ne duljim- još jedan video Nadam se da će vam se svidjeti (onima koji nisu čuli ovu pjesmu) I to je to. Nadam se da se fanovima Nightwisha svidjela ova mini ljestvica, iako tu nema mnogo dobrih stvari (npr. The Riddler, Wanderlust, Angels Fall First, Tutankhamen etc.), ali, kao što rekoh, ovo je čisto subjektivan Top 10 i bit će mi drago ako se pobune zbog nestavljanja drugih stvari koje nisu ništa manje bolje od ovih navedenih. Pozdravi svima, posebni idu Lady Grenouille (hope you liked this one ), Ivy (znam da si luda za njima, tak da.. this one's for you as well ). i ostalima koji me čitate.Pozdraaaav!!! |
.
