I can't live the lie, I am just what you see, I'm not the next of them, I am the first of me

petak, 12.10.2007.

I hope you have the time of your life

Nyaaaah, natjeraše me na post :s
Al ajd' dobro, tak ionak bi ga napisal. Prije ili poslije.
Išel bi na ovo poslije, ali... da zubo


Pa evo i par novosti- u utorak mi produžili ugovor na poslu (za one koji još ne znaju- Jamnica (skladište kod Ruđer Bošković škole), skladištarac)
na još neko vrijeme (u ugovoru piše dok ga velike zvjerke ne raskinu, pa ne znam do kolko bu to bilo),
dobivam regres, božićnicu (tam u 12. mjesecu- heh, heh, alriight) i godišnji odmor, na koji odlazim idući tjedan, i nema me na poslu 2 tjedna sretansretan
Ne bunim se nimalo. Sad bumo vidjeli plaćicu kakva će bit kad sjedne, i vozi, braleeee!!! sretanzubo





Another turning point
a fork stuck in the road
Time grabs you by the wrist
directs you where to go...


Svakoga dana pred nama se postavlja mali milijun mogućnosti, toliko izbora kud god se okrenuli.
Svaki od tih izbora nosi svoje prednosti i mane. Tim putem se prije i češće ističu mane, čime često stvaramo novi izbor- nastaviti ili ne.
Često odustanemo jer se bojimo. Čega? Neuspjeha. On je uvijek prisutan. Vlastitih mogućnosti?
Uvijek, u svakoj situaciji spoznajemo koliki su naši dometi, koliko zapravo možemo, ali i koliko je toga još pred nama.
Forsirajući taj put kako bi znali tko smo i što smo često nas vodi do propasti.
A vrijeme leti. Ne zna kad treba stati, prati nas u stopu, i u jednom trenutku naše nepažnje već nas vuče u budućnost. Kakva je? Ne znamo.
Što donosi sutra? Samo još jednu novu stranicu u povijesti našeg života, ispisanu slovima različitih boja raznih veličina.
Bez slika. One su u nama- ostaju kao uspomene na ono što smo bili nekad da bismo ih u trenuku slabosti gledali sa sjetom i ponosom.


... So make the best of this test
and don't ask why
It's not a question
but a lesson learned in time...



Na nama ostaje da te slike oslikamo što življim bojama, što vedrijim tonom.
Ali... Uvijek postoji taj ali. Htio to čovjek ili ne. Jednostavno se mora pomiriti s činjenicom da nikad nije sve u vedrim bojama.
A kad zavlada tama, kad se oblaci navuku kao zavjesa na pozornici koju zovemo život, čovjek postaje ranjiv.
Ona slika neuništivog bića postaje samo papir u košu za smeće, i ubrzo se stvara slika jednog malog,
preplašenog bića u mračnom kutu male sobe sa pogledom koji zrači prazninom, tugom i boli. Gdje je nestala toplina onog pogleda koja ga je činila posebnim?
Gdje je onaj osmijeh širok kao sunčane zrake? Tad se zapitamo: "Mogu li još niže od ovoga?"
"Što se promijenilo? Ostao sam isti, ali kao da sam nestao.."


... It's something unpredictable,
But in the end it's right,
I hope you had the time of your life...



To su one promjene koje pokreću svijet. Jedan dan je sunce, drugi dan je kiša, treći snijeg i tako unedogled.
Ništa ih ne može zaustaviti. Kao i vrijeme. Juri kao brzi vlak u jednom smjeru bez kočnica.
A kad jednom stane, nastaje katastrofa. Velikih razmjera. Nitko neće ostati uskraćen za posljedice.


... So take the photographs
And still frames in your mind
Hang it on a shelf of
Good health and good time...



Vrijeme nas uči greškama. Greškama koje su prije nas mnogi činili i ponavljali. Te iste greške sada i mi činimo.
Jesmo li zbilja toliko glupi i zakinuti za taj dio mozga da te greške koje se ponavljaju tisućama godina unatrag mi konstantno ponavljamo
pritom se srozavši na inteligenciju ribe koju su smjestili pred zid? Da se zabijamo glavom u njega zaboravljajući na bol koju smo doživjeli?
Nemam volje razmišljati o tome. Želim se posvetiti sadašnjosti, vremenu u kojem sam trenutno smješten.
Želim se okrenuti novim prilikama koje mi se pružaju.
Otkriti nove mogućnosti. Upoznati nove ljude, dok u isto vrijeme održati kontakte sa ljudima iz prošlosti.
Okrenuti novi list u knjizi života. Uspomene zadržati za sebe i prisjećati ih se u dobrom društvu.


... Tattoos of memories
And dead skin on trial
For what it's worth
It was worth all the while...


Što ako ne uspijem? Ako negdje napravim krivi korak i sve što sam gradio do sada padne u vodu bez povratka?
Hoće li onda netko stati uz mene?
Hoće li mi netko pružiti ruku spasa? Ili stajati na rubu upirući prst i smijući se na sav glas?
Ljudi su sinonim za bakterije- dođu iznenada, naprave ti sranje na neko vrijeme i odu kako su i došli.
Malo ih je onih koji su prijateljskih namjera.
Netko je jednom rekao: 'Bože, daj mi snage da se obranim od prijatelja jer se od neprijatelja mogu obraniti i sam.'
Onaj tko je to rekao skidam mu kapu. Više se brinem za namjere mojih prijatelja nego neprijatelja.
Danas smo došli do toga da nam je neprijatelj veći prijatelj nego naš pravi prijatelj.
Potpuno smo postali emocionalno zakinuti, stvorili smo iluziju da imamo više prijatelja kad smo na višem položaju.
I to nam se obija o glavu. Pravi prijatelji pružaju ruku spas i ne pitaju za tvoj materijalni status.
Jer znaju da im to nije bitno u životu. Njih kad nađemo čuvajmo ih kao kap vode na dlanu usred pustinje.
Uz njih sve ono loše nestane.


... It's something unpredictable
But in the end is right
I hope you had the time of your life...


Uz prave prijatelje čovjek zaboravlja da je materijalno biće koje svoje dupe prekriva svim mogućim mastima kako bi postigao više.
Oni su tu da, čak i kad nam je na licu najširi osmijeh, uspiju otkriti što nas muči.
Zato su vrjedniji od suhog zlata.
Ima i još jedna stvar koja se ne može kupiti novcem. Ljubav.
Onaj eliksir koji nas tjera na najluđe stvari koje smo u stanju napraviti zbog neke osobe.
Lijepo je Gandhi rekao: "Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje. Ljubav samo pati, nikada se ne kaje i nikada se ne sveti.
Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija."
Ljubav zna i zaboljeti. Ali kad zaboli, onda zaboli. Mnogi su od nas to već probali na svojoj koži.
Pogotovo prve ljubavi. One najviše bole, ali su i najslađe.


... It's something unpredictable
But in the end is right
I hope you had the time of your life...


Volio bih se jednoga dana zaljubiti. Nikad me nije posebno išlo na tom polju.
Fascinantno je to da se dosad nikad nisam zaljubio do ušiju ni u jednu curu.
Nisam imao puno prilika. A one koje sam imao na sebi svojstven način sam prekrasno uspio upropastit.
Ponekad želim otići u svećenike, potpuno se posvetiti proučavanju knjiga i zauvijek nestati iz vidokruga ljudi koji me znaju,
da u tami i tišini razmišljam o stvarima koje sam mogao napraviti, a nisam.
Ali, ne gubim nadu.
Ne dok sam mlad. Za strpljenje me stvarno briga, ali za nadu- to je već druga priča.
7 mjeseci bez ikakve mogućnosti za neku vezu- baš i nije podatak kojim bi se 20-godišnjak mogao pohvalit.
Ali kad je društvo uz mene, sve to pada u vodu. Nestaje.


... It's something unpredictable
But in the end is right
I hope you had the time of your life



Društvo stvarno zna kako iz tebe izvući osmijeh na licu, pa čak i kad je situacija potpuno bezizlazna.
Hvala im na tome!!



Ovu sam pjesmu jednostavno MORAO još jednom stavit na post zubozubopjevapjeva

Ovaj je post posvećen svima onima koji se svakodnevno nađu u nekoj nedoumici, koji stvari sagledaju iz neke druge perspektive, a i za one koji vole filozofirati.

Puse i pozdravi: Lady Grenouille (there, wrote it down, happy now?? sretankisswavewavebelj), Iris (I know you love this song winkkisswave), Decay Of Corpse (Maidenice wavewavezubo) i svima koji volite dobre pjesme i glazbu zubopjevapjeva

Pozdraaav!!! wavemahwavemah

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.