ponedjeljak, 26.11.2007.
I believe I can fly
|
Nakon par postova opet jedan malo 'filozofski/musical' post.
Nemrem ja bez posteva s mjuzom. That just wouldn't be me.    R Kelly - I Believe I Can Fly I used to think that I could not go on And life was nothing but an awful song But now I know the meaning of true love I'm leaning on the everlasting arms Ponekad poželim da me nema, da jednostavno nestanem, izbrišem se sa lica ovog svijeta. Uostalom, ponekad se i zapitam: 'čemu ovo sve? Čemu toliko truda kad me na kraju čeka isti kraj kao i sve prije mene, kao i one koji tek dolaze? Ima li smisla sve ovo?' Ponekad nam se život čini kao horor film- sam/sama hodaš ulicom, nikog živog oko tebe, ali opet imaš osjećaj kao da te netko prati, netko koga ne vidiš, koga ne čuješ, ne osjetiš, ali on je ipak tu negdje. I od tog trenutka tvoje kretnje su prožete paranojom, strahom i neodlučnošću. Svaki tvoj korak je pogrešan, svaka radnja je suvišna. I polako propadaš- to ljudi oko tebe ne vide, ali osjećaš to, u svakom dijelu svog tijela. I boli. I često ne vidimo izlaz iz takve situacije. Ali, tada, gotovo niotkud, kao grom iz vedra neba, pojavi se ona posebna osoba, ona osoba koja zrači tim nekim posebnim zasljepćujućim sjajem i koja ti pokazuje pravi put. If I can see it, then I can do it If I just believe it, there's nothing to it Često nam je taj put dugačak miljama, ali i najduže putovanje započinje prvim korakom. Mi smo nažalost takve sreće da nam je taj prvi korak često pogrešan, bojažljiv, 'staklen'. Ali, isto tako i ne odustajemo. Ako ne zbog nas samih, onda barem zbog te posebne osobe. I onda najednom na tom putu svane sunce. Nakon mnogo kišnih dana osjetimo tu toplinu koju nam pruža ta osoba. I samo zbog te osobe se trudimo bit bolji, samo zbog nje stišćemo zube i idemo dalje. I believe I can fly I believe I can touch the sky I think about it every night and day Spread my wings and fly away I believe I can soar I see me running through that open door I believe I can fly I believe I can fly I believe I can fly Vjerujemo da možemo. Vjerujemo da ćemo uspjeti. Jer nismo sami. Jer imamo nekoga uz nas. Jer mi to možemo. I svakim novim korakom sve smo bliže zadanom cilju. I idemo prema tom cilju s osmijehom na licu. See I was on the verge of breaking down Sometimes silence can seem so loud There are miracles in life I must achieve But first I know it starts inside of me Koliko puta ste se osjećali kao da nikog nema uz vas? Da imate osjećaj kako su vas svi napustili? Da ste jednostavno- ostali sami na ovome svijetu? Hmm- vjerojatno vrlo često, zar ne? I da vam se tišina oko vas čini toliko glasnom da vas uši bole od njene jačine? Zapitate li se tada- 'zašto su me ostavili? Što sam skrivio/skrivila? Jesam li ja problem?' I tada emocionalno padate sve niže i niže spuštajući si moral i samopouzdanje na minimum. I nije ugodan osjećaj. Znam i sam. Mnogo puta mi se to desilo. If I can see it, then I can do it If I just believe it, there's nothing to it A onda se u nama javlja jedan mali glasić, sasvim tih, koji nas tjera da izbacimo sve te misli. Pronalazimo način kako se s time nositi. Nebitno kakav- neki razgovaraju, neki nađu nekakav hobi, bilo što samo da se tog osjećaja što prije riješimo. I believe I can fly I believe I can touch the sky I think about it every night and day Spread my wings and fly away I believe I can soar I see me running through that open door I believe I can fly I believe I can fly (Oh) I believe I can fly I opet, malo po malo, s vremenom sve te misli jednostavno odlaze. Osjećamo se kao da smo se ponovno rodili. Imamo osjećaj kao da ćemo dotaknuti oblake. I u tom trenutku držimo cijeli svijet na svom dlanu, nitko i ništa nas ne može zaustaviti. Jer mi to možemo. Mi smo ti koji držimo ključ naše sudbine. Nitko drugi nam ne može zacrtati puteve koji nas vode, mogu nas samo savjetovati. I jednoga dana, kad sa nebeskog svoda budemo promatrali svijet ispod nas, moći ćemo reći: 'It felt good to be alive, but it felt even better to feel alive.' A little bit about me: U subotu sam proslavil mjesec dana veze sa djevojkom- GOD IT FEELS GREAT!!   Bome ovu curu ne smijem tak lako pustit jer bum najebal, i to gadno.   Kasnije te večeri (točnije, oko 1 ujutro) završil sam kod Elice na svirci- 2 čuke sviranja i 'silovanja' glasnica rezultirale su 45-minutno čekanje šugavog tramvaja po kiši   Ali to mi nije bilo važno jer sam se tu subotu proveo prejebeno. Sad mogu s pravom reć da ZNAM kak se osjeća džuboks. Samo kaj sam još bil i na gubitku (kaj se tiče cigareta)  Al nema veze- srećom pa preko puta njene zgrade ima tobacco koji radi cijele noći- Marlboro, here I come   U nedjelju sam kakti trebal na izbore- jesam VRAGA išel!! Ne dam im svoj glas- boli me K***C ak će si uzet glas, al ja njima svoj glas ne dam. Ne dok su ovi lopovi na vlasti. Jer ga nisu zaslužili. Rađe sam ostal doma gledat ždrijeb za SP koji nam je opet dodijelil Engleze- sad će ovi grist ko ranjene zvijeri. Al dok god tuče hrvatsko srce nema predaje!! To bi, 'ukratko', bilo to. Pišemo se, čitamo, i mnogo toga još. Pozdrav!! |
četvrtak, 22.11.2007.
STAND UUUP IF YOU HATE ENGLAND!!
|
Hahahahaaaa, al smo ih natukli jučer
    Ma fakat su zaslužili ispast!! Nema se kaj tu više dodat- od prvog dana, otkad su saznali s kime su u grupi njihovoj aroganciji nije bilo kraja, niti će ikad biti. Englezi su jednostavno takvi. Ali oni nikada neće imati ono što mi imamo- srce 11 igrača na terenu, 7 na klupi te cijeli stručni stožer na čelu sa Slavenom Bilićem, koje kuca kao jedno, duh momčadi koji se ne boji nijedne reprezentacije na ovom svijetu. I to je ono što nas čini toliko moćnom repkom. Englezi nikad neće imat kolektiv, to su sve igrači individualnih kvaliteta koje su kod nekih očito i precijenjene. I tek kad oni počnu igrat kao momčad onda će se rezultat vidjeti. Jer, igrači tipa Lampard, Gerrard, Joe Cole i ostali individualno zaslužuju svake riječi pohvale, ali ne mogu oni kao kolektiv, njima ne paše tipičnih engleskiih 4-4-2. Dobro, Gerrardu možda još i da, ali on ne može sam na terenu protiv 11 igrača koji dišu kao jedan. I to ih je pokopalo. I McLoser (ovaj... McLaren) Iduće nedjelje je ždrijeb- malo sam se igrao djeteta pred Božić i zaželio ovakve grupe: Grupu koju bih htio izgleda ovako: Austrija ili Švicarska, Hrvatska, Španjolska, Turska ili Rusija. A nikako ne bih htio grupu tipa ovakvo nešto: Nizozemska, Hrvatska, Njemačka ili Portugal, Francuska ili Poljska. Samo ne takvu. A najrealnija grupa će bit ovakva: Grčka, Hrvatska, Rumunjska, Poljska. Ovo je moja mala prognoza Za kraj- malo pjesmica Prva je za našu repku Druga je za Elicu- da se malo razgibaš  Ovu stvar dosta slušam zadnjih dana na putu do posla. Tu se tri bedaka zajebavaju na račun pjesme- predobro  I evo jedne za kraj- samo za Engleze, s njihovim oružjem, s njihovim ponosom  Mogu si zamislit McLarena na križu umjesto onog frajera kaj pjeva A momčad na ostalim križevima na čelu s Beckhamom To je to. Pozdrav!! |
nedjelja, 18.11.2007.
Od svega pomalo
|
U strahu za svoj gebis odlučil sam se novi post
Post je u nekoliko dijelova. Prvi je o Vukovaru: Heroji se nikad ne zaboravljaju. Hvala im na svemu što su napravili za našu Hrvatsku, hvala im što su mnogi ostavili svoje živote kako bi mi danas bili slobodan narod, hvala im što nisu pitali koliko je neprijateljska vojska bila nadmoćnija nego su uzeli oružje u ruke i borili se. Hvala im od srca što su nam darovali slobodu!!!!! Vječna slava Vukovaru!! Gledajući malo clipove na Youtube-u nigdje nisam vidio da je netko iz vrha napravio clip u kojem nudi neku pomoć. Očito su bili zauzeti skrivanjem u Njemačkoj ili tak negdje pijući i prežderavajući se jelima i pićem u vrijednosti barem nekoliko kamiona oružja i municije. A danas, 16 godina nakon pada Vukovara, tamo na groblju stoje u prvim redovima pred kamerama hvaleći i veličajući sve naše heroje i generale po kojima će već sutra pljuvati, goniti ih, a one preživjele u ratu odbacit će od sebe kao drek na cipeli. Jučer gledam sliku naroda baca cvijeće po herojima A već sutra pobjednike sude prodaše ih za Judine škude Još sam bio klinac dok je počeo i trajao rat, imao sam 5 godina kad je počeo, i ne znam ni 2% što se sve tamo dešavalo, niti sam tada znao što se događalo, ali nikad neću zaboravit jednu stvar- sirene dok sam gledao crtiće, vrisku, urlanje, bol i tugu na licima oko sebe. I danas, 16 godina nakon toga, kad god vidim neki takav clip nije mi baš svejedno. Volim Hrvatsku, svim srcem i dušom, i užasno me muči nepravda prema slabijima i prema onima koji to nisu zaslužili. A to je upravo ono što ova GAMAD na vrhu sada radi. Trenutno se razmeću sa svim djelima koje su tako ponosno napravili i koje će tako ponosno napraviti, a kad izbori prođu doći će novi lopovi, stvorit će se nova gamad i opet će biti sve po starome. Ali imam ja njima nešto reći, i pritom citiram lrgrndarnog Williama Wallacea (jbg, Mela Gibsona, ali nema veze ):They may take our lives, but they'll never take our FREEDOM!!! Za one koji vole film Braveheart, evo i tog fenomenalnog govora u cijelosti. Jebiga, nema subtitleova (iliti prijevoda), ali skužit ćete većinu toga. Taj film je meni osobno jedan od najboljih filmova Mela Gibsona i filmova općenito. Jer govori o slobodi, kako se treba držati zajedno, da su ljubav prema svojim bližnjima i domovini, vjera i sloboda na prvom mjestu. Ostalo dolazi usput. I zato, zbog Bravehearta, još više simpatiziram Glasgow Rangerse (sorry svima koji vole Celtic). A kad smo već kod nogometa- IDEMO NA EUROOOOO!!! Unatoč jučerašnjem porazu od Makedonaca 2:0 u Skoplju (ili Skopju, whatever) na očajnom terenu natopljenom vodom (izgledalo je kao da igraju na livadi a ne na stadionu- al jbg, to je Balkan, tu se tekme odgađaju jedino ako bombe počinju padat), pobjeda Izraelaca nad nabrijanim Rusima odvela nas je na Euro, na naše 6. sudjelovanje na velikim smotrama u 7 zadnjih velikih eventa (3 SP-a i 4 EP-a). Jedino takvo natjecanje koje smo propustili bilo je EP u Belgiji i Nizozemskoj 2000. godine kad nam je trebala pobjeda protiv Jugoslavije u Zagrebu, a završilo je 2:2. 25.11. je ždrijeb kvalifikacijskih skupina za SP 2010. u Južnoafričkoj Republici (prvi put da se SP održava u nekoj afričkoj zemlji), a 4.12. (valjda) je ždrijeb skupina na EP-u. Iduće SP održat će se 2014.g. u Brazilu, na najfascinantnije je to da su Brazilci jedini poslali najozbiljniju kandidaturu u Južnoj Americi koja je bila predviđena za iduću destinaciju za SP. Inače, Brazil je zadnji put bio domaćin SP-a daleke 1950., prvog SP-a nakon 2. svjetskog rata. I tad nisu bili prvaci- prvak je bio Urugvaj, zadnji puta da su bili prvaci (prvi puta su bili 1930. u svojoj zemlji, na prvom SP-u). 2018. godine SP se ponovno seli u Europu, a zasad je najozbiljniji kandidat Engleska koja nije organizirala neku veću smotru od Eura 1996. (naše prvo pojavljivanje na europskoj smotri, ispali u četvrtfinalu od Nijemaca i suca), a zadnji put je SP organizirala 1966. kad su bili i prvaci. No uglavnom- danas je slika mnogo drukčija, Englezima treba pobjeda ili bod protiv naših u srijedu na Wembleyu da bi bili 100% sigurni. Čvrsto držim fige da će ih naši dobit- nisu zaslužili Euro. Samo zbog ponašanja i stava. No dosta o nogometu. Zasad. I ovaj zadnji dio posta je za one koji vole glazbu, za one koji u bilo kojoj glazbi nađu jedan dio u kojem će se prepoznati. Jedno tri-četiri pjesme za sve. Poslušajte i svakoj dajte ocjenu po vašem mišljenju. Hvala Prvu sam otkril prije par sati, i fakat je dobra. Grupa se zove Journey, a pjesma Don't Stop believing Ocjena: 8/10 The Knack - My Sharona Ocjena: 8.5/10 Prljavo Kazalište - Ne zovi mama doktora (Trg Republike live 1989.) Ocjena: 9/10 Bruce Springsteen - Last to die Ova je pjesma s njegovog novog albuma (album se zove Magic) nedavno objavljenog kojeg još nisam uspio nabavit, al kad ga nabavim- pada recenzija . Nakon što sam poslušao par pjesama s novog albuma (Youtube čuda radi) moram priznat da mu je album jaaaako dobar i da jedva čekam da nabavim taj CD Mala napomena- pjesma traje 4 minute i nekih 40-tak sekundi. Tad nastupa tišina do kraja linka. Ocjena: 8/10 Inače, kod mene je sve više-manje po starom. Nastojim se što više vidjet s djevojkom prek tjedna jer mislim da će subote bit neko vrijeme u drugom planu zbog njene kazne (ukor), al dok god je vidim prek tjedna, pa makar i na 20 minuta, dovoljno da mi bude ljepši dan I tak. Pozdrav do idućeg pisanja!!  |
ponedjeljak, 12.11.2007.
Nema više...
|
Prije svega, jedna mala obavijest:
Od subote, 10.11.2007. Chester više NIKAD neće sa sobom van ponijeti svoju gitaru!!! Nimalo me ne zanimaju molbe, preklinjanja (i potencijalne prijetnje smrću od jedne osobe (da, elice, this one is yours ))- od prošle subote pa nadalje gitara ostaje doma bez obzira na to bio ja doma ili vani. Objašnjenje tokom posta.Često se pitam zakaj može bit jednostavno kad sve može bit tak lijepo i prekrasno komplicirano. Mali sažetak vikenda: Petak je bio li-la- imao je dobrih strana (cijelo popodne s curom (woo-hooo!! ), pa onda pivnica ), ali i tu prekrasnu stranu da smo trebali na karaoke u kset. Na koje, zahvaljujući organizaciji i par ljudi koje smo čekali 45 minuta duže nego inače to je prekrasno propalo Milina. A htjedoh opteretit svoja crno-crvena plućica sa The bitter end od Placeba. A jbg- nadoknadit ću ja to na idućim karaokama- MUAHAHAHAHAHAAAA!!!Subota- Gogijev rođendan. Sve je bilo sasvim OK- cugica, zajebancija i to sve što ide usput (destinacija- Boćarski dom), do jednog trenutka koji me raspizdio do krajnjih granica. E sad slijedi to objašnjenje: nakon svirke odlučio sam se malo prošetati s frendom (zapravo, išli smo glumit Tarzana- al smo zreliii ) i ostavio sam gitaricu u ležećem položaju na betonskom bloku (koji je inače ravan ko Ivana Kindl). I sad- sve je to bilo OK dok se nisam vratio natrag. I kaj me tam čeka- frajer skroz uzrujan, u šoku, i zove me na stranu.Veli on meni 'gle, nemoj se sad previše ljutit al molim te pogledaj kaj ti je bilo gitari'. Ja s facom 'WTF?!!' otvorim futrolu, i što tamo vidim- na vratu gitare fali jedan dio plastike i mali komad drveta.     E, ja luuuuuud- frajer gleda bojažljivo ispričavajući se bez prestanka i ne mičem pogled s gitare. U prvom trenutku sam mu rekao- stari, u ovom trenutku ti si meni dužan 2 soma dvjesto i sitno kuna, nimalo me ne zanima. Stari moj- to nije igračka od 10 kn kaj kupiš na placu i polomiš je kad ti dosadi. To je JEBENA GITARA OD DVIJE TISUĆE KUNA.. Takvom nečem se ne pristupa sa anarhističkim stavom- takva 'naprava' se štuje više od jebene BIBLIJE!!!! Koliko sam skužio- likovi (njih jedno 7-8 je bilo na tom ročkasu koji sviraju gitaru) su svirali, i taj frajer je đitru postavil u stajaći položaj kako bi se fina guza mogla sjesti. A nije mu palo na pamet da je taj beton dovoljno širok da se na njega mogu polegnut skoro dva i pol seta bubnjeva i pet-šest gitara, i k tome još mogu sjest barem tri o četri osobe. NEEEEEE, frajer ju je lijepo postavil u stajaći položaj, i nekak ju je trknul, i gitara je, naravno, zgubila oslonac i TUFF!!- vratom je pala na betonski rub (tipa rinzol). U to vrijeme (kad sam vidio štetu) osjećal sam se ko da mi je najbliži član obitelji ili naj frend na intenizvnoj njezi. Jer je ta gitara tokom ove tri godine koliko je imam praktički postala jedan dio mene. I NEMA tog Boga koji će me natjerat da tu gitaru prodam- nema šanse. Ni za koje pare. Enivejs, danas smo taj 'ubojica' i ja išli otfurat gitaru na servis. I čovjek veli- popravak bu došao oko 200 kn. Reko- možeeee Tim više što taj popravak ja NE plaćam (dogovor s likom). I sutra idem po nju.Ali rekao sam svoje- ni pod kojim slučajem, ama baš nikad više ja ne furam gitaru van. Chester Almighty se povlači iz gitarističkog svijeta mladih klošara na fishu i tu gitaru svira samo doma. Eventualno na nečijem rođendanu, ali o tome već po dogovoru. Zapravo, zajebi rođendane. Ak me netko hoće zvat da mu/joj sviram na rođendanu, onda će se pobrinut oko nabavke gitare (ak je nema) jer ja svoju više van NE NOSIM!! Zahvalite se tom liku. Ja sam svoje rekao. Amen. Odoh igrat Heroese, pa u krpe. Pozdraaav!! P.S. Budući da sam joj obećao- ovime koristim priliku da posjetite ovaj blog- vlasnica ovog bloga je inače jedna prespaljena BBB-ovka i meni jedna od najboljih frendica. (HA!! Sad sam valjda opravdal prvo mjesto u linkovima )Evo pjesme jedne za kraj: Jedna mala napomena (za one koji ne znaju)- pjesma je više od godinu dana broj 1 na turskoj nacionalnoj glazbenoj ljestvici. Samo obratite pozornost na ples u refrenu- živa pišaona od smijeha Pozdrav!! |
ponedjeljak, 05.11.2007.
Before it's too late
|
Ma zajebi ti i apstinenciju i sve od ovih postova!!!
Zadnja tri dana konstantno kljikam po blog-haeru izbacujući mi lijepo blank papirić za šrajbanje postova koju uredno preskočim. E pa sad je ne bum preskočil. Sad ću sklepat nekaj, pa makar mi blog zaobilazili u širokom luku ko od češnjaka (ili od jednog frenda čije ime ovdje neću spomenut kojeg inače zajebavamo kad nam je dosadno). Jest da su mi postovi na uvijek istu fintu, jest da sam već sam sebi dosadan i jest da ću tako i nastavit dalje dok mi se sam blog ne pobuni i ošamari me dok pišem ove bedastoće Ne, nisam nimalo živčan, nimalo nadrkan- sve je u najboljem redu nakon dugo vremena Frendova ko u priči, fenomenalna cura (Ela, što se tiče zajebancije imaš opaku konkurenticu ), posao koji mi bar donosi neki oblik prihoda, kud ćeš bolje!!Nakon pun kurac vremena napokon mogu reći-može li život bit savršeniji nego što jest?!! E sad- sad možemo bit i pesimistični pa reći- sve što tako dobro počne, završit će mnogo gore. Jebiga, to je zakon velikih brojeva- negdje mora puknuti, negdje 'temelji nisu dovoljno čvrsti'. Tu se slažem. Ali, ljudi, čemu se onda opterećivati time kad možemo uživati u dobrome što je dulje moguće i pri tome se pripremati za one loše trenutke? Kad ionako znamo da će one osobe koje ti nešto znače u životu biti uz tebe. Ma, samo bezveze lupetam. Opterećujem se s onime što ne treba umjesto da uživam u onome što imam. Odoh, ljudi, dok sam još dobre volje Za kraj, jedna prejebena pjesma koju mi je 'otkrila' cura. Sa soundtracka Transformersa je stvar. Ne znam zakaj, al nekako sam uvijek slab na te stvari sa soundtrackova. Ima nekaj jebeno u njima. Goo Goo Dolls - Before it's too late I wonder through fiction to look for the truth Buried beneath all the lies And I stood at a distance To feel who you are Hiding myself in your eyes And hold on before it's too late Until we leave this behind Don't fall just be who you are It's all that we need in our lives And the risk that might break you Is the one that would save A life you dont live is still lost So stand on the edge with me Hold back your fear and see Nothing is real til it's gone Hold on before its too late Until we leave this behind Don't fall just be who you are It's all that we need in our lives So live like you mean it Love til you feel it It's all that we need in our lives So stand on the edge with me Hold back your fear and see Nothing is real til it's gone And hold on before its too late Until we leave this behind Don't fall just be who you are It's all that we need in our lives And hold on before its too late Until we leave this behind Don't fall just be who you are It's all that we need in our lives It's all that we need in our lives It's all that I need in my life |
Znam svirat 20-tak njihovih pjesama