Marketing
I believe I can fly
Nakon par postova opet jedan malo 'filozofski/musical' post.
Nemrem ja bez posteva s mjuzom. That just wouldn't be me. 
R Kelly - I Believe I Can Fly
I used to think that I could not go on
And life was nothing but an awful song
But now I know the meaning of true love
I'm leaning on the everlasting arms
Ponekad poželim da me nema, da jednostavno nestanem, izbrišem se sa lica ovog svijeta. Uostalom, ponekad se i zapitam: 'čemu ovo sve? Čemu toliko truda kad me na kraju čeka isti kraj kao i sve prije mene, kao i one koji tek dolaze? Ima li smisla sve ovo?'
Ponekad nam se život čini kao horor film- sam/sama hodaš ulicom, nikog živog oko tebe, ali opet imaš osjećaj kao da te netko prati, netko koga ne vidiš, koga ne čuješ, ne osjetiš, ali on je ipak tu negdje. I od tog trenutka tvoje kretnje su prožete paranojom, strahom i neodlučnošću. Svaki tvoj korak je pogrešan, svaka radnja je suvišna. I polako propadaš- to ljudi oko tebe ne vide, ali osjećaš to, u svakom dijelu svog tijela. I boli. I često ne vidimo izlaz iz takve situacije.
Ali, tada, gotovo niotkud, kao grom iz vedra neba, pojavi se ona posebna osoba, ona osoba koja zrači tim nekim posebnim zasljepćujućim sjajem i koja ti pokazuje pravi put.
If I can see it, then I can do it
If I just believe it, there's nothing to it
Često nam je taj put dugačak miljama, ali i najduže putovanje započinje prvim korakom.
Mi smo nažalost takve sreće da nam je taj prvi korak često pogrešan, bojažljiv, 'staklen'.
Ali, isto tako i ne odustajemo. Ako ne zbog nas samih, onda barem zbog te posebne osobe.
I onda najednom na tom putu svane sunce. Nakon mnogo kišnih dana osjetimo tu toplinu koju nam pruža ta osoba. I samo zbog te osobe se trudimo bit bolji, samo zbog nje stišćemo zube i idemo dalje.
I believe I can fly
I believe I can touch the sky
I think about it every night and day
Spread my wings and fly away
I believe I can soar
I see me running through that open door
I believe I can fly
I believe I can fly
I believe I can fly
Vjerujemo da možemo. Vjerujemo da ćemo uspjeti. Jer nismo sami. Jer imamo nekoga uz nas. Jer mi to možemo. I svakim novim korakom sve smo bliže zadanom cilju. I idemo prema tom cilju s osmijehom na licu.
See I was on the verge of breaking down
Sometimes silence can seem so loud
There are miracles in life I must achieve
But first I know it starts inside of me
Koliko puta ste se osjećali kao da nikog nema uz vas? Da imate osjećaj kako su vas svi napustili? Da ste jednostavno- ostali sami na ovome svijetu?
Hmm- vjerojatno vrlo često, zar ne?
I da vam se tišina oko vas čini toliko glasnom da vas uši bole od njene jačine?
Zapitate li se tada- 'zašto su me ostavili? Što sam skrivio/skrivila? Jesam li ja problem?'
I tada emocionalno padate sve niže i niže spuštajući si moral i samopouzdanje na minimum.
I nije ugodan osjećaj. Znam i sam.
Mnogo puta mi se to desilo.
If I can see it, then I can do it
If I just believe it, there's nothing to it
A onda se u nama javlja jedan mali glasić, sasvim tih, koji nas tjera da izbacimo sve te misli. Pronalazimo način kako se s time nositi. Nebitno kakav- neki razgovaraju, neki nađu nekakav hobi, bilo što samo da se tog osjećaja što prije riješimo.
I believe I can fly
I believe I can touch the sky
I think about it every night and day
Spread my wings and fly away
I believe I can soar
I see me running through that open door
I believe I can fly
I believe I can fly
(Oh) I believe I can fly
I opet, malo po malo, s vremenom sve te misli jednostavno odlaze. Osjećamo se kao da smo se ponovno rodili. Imamo osjećaj kao da ćemo dotaknuti oblake. I u tom trenutku držimo cijeli svijet na svom dlanu, nitko i ništa nas ne može zaustaviti.
Jer mi to možemo.
Mi smo ti koji držimo ključ naše sudbine. Nitko drugi nam ne može zacrtati puteve koji nas vode, mogu nas samo savjetovati.
I jednoga dana, kad sa nebeskog svoda budemo promatrali svijet ispod nas, moći ćemo reći: 'It felt good to be alive, but it felt even better to feel alive.'
A little bit about me:
U subotu sam proslavil mjesec dana veze sa djevojkom- GOD IT FEELS GREAT!! 
Bome ovu curu ne smijem tak lako pustit jer bum najebal, i to gadno. 
Kasnije te večeri (točnije, oko 1 ujutro) završil sam kod Elice na svirci- 2 čuke sviranja i 'silovanja' glasnica rezultirale su 45-minutno čekanje šugavog tramvaja po kiši 
Ali to mi nije bilo važno jer sam se tu subotu proveo prejebeno.
Sad mogu s pravom reć da ZNAM kak se osjeća džuboks.
Samo kaj sam još bil i na gubitku (kaj se tiče cigareta) 
Al nema veze- srećom pa preko puta njene zgrade ima tobacco koji radi cijele noći- Marlboro, here I come 
U nedjelju sam kakti trebal na izbore- jesam VRAGA išel!! Ne dam im svoj glas- boli me K***C ak će si uzet glas, al ja njima svoj glas ne dam. Ne dok su ovi lopovi na vlasti. Jer ga nisu zaslužili.
Rađe sam ostal doma gledat ždrijeb za SP koji nam je opet dodijelil Engleze- sad će ovi grist ko ranjene zvijeri. Al dok god tuče hrvatsko srce nema predaje!!
To bi, 'ukratko', bilo to.
Pišemo se, čitamo, i mnogo toga još.
Pozdrav!!
Post je objavljen 26.11.2007. u 18:17 sati.