gg u americi...

30.10.2007., utorak

B.J.

Mentor B. poslao je mail u kojem nas je izvijestio kako je njegova žena imala moždani udar!!?? Prestrašno! A prije dva tjedna joj je poginula sestra u prometnoj (bile su jako bliske). Kad smo bili kod B.-a na roštilju (prije puta u Peking) upoznala sam tu divotu. Prekrasno biće koje me zavoljelo od prvog trenutka (na moju sreću). Dugo smo razgovarale o ovome i onome i nisu joj jasne neke stvari u mom životu (a kao meni jesu), no kako su se u međuvremenu neke druge stvari dogodile, htjela bih to podijeliti s njom. A popričati nisam uspjela s Crnim prije njegovog jučerašnjeg posljednjeg odlaska (jedan meni jako dragi čovjek je umro). U isto vrijeme, Iračanin Emad je jučer bio na biopsiji; ovaj tjedan očekuje rezultate, a još uvijek nije uspio srediti dolazak svoje obitelji. Btw: neki dan smo gledali dokumentarac o njemu koji su snimili Ameri nakon otmice i pucnjave i ubojstava u Iračkom olimpijskom odboru. Podsjećam da je i Emad bio ranjen (bilo je to prošle godine, samo par dana nakon povratka iz SAD-a, a sljedeći dan mu je žena rodila drugog sina). U kasnijim obračunima i prepucavanjima ubijena je cijela taekwondo reprezentacija ....a razlog: sport ujedinjava ljude, a frakcije u Iraku to ne žele. B.J. je desno Žao mi je B-a jer se on i žena beskonačno vole; njihova ljubav osvaja. Još uvijek su zaljubljeni ili su se opet zaljubili. Ne znam. Kad smo se vraćali iz Pekinga B. mi je pričao o njegovoj B.J. - beautiful ju zove. Kakva priča!? Nadam se da će biti dobro...Kako se ovaj post ne bi pretvorio u melodramu, prestajem. U srijedu je u 'donjem gradu' pravi Halloween party i nekako mi se ne ide. No, do tada se još preko nekoliko puta predomislim.

- 06:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.10.2007., ponedjeljak

Umor

- 05:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2007., četvrtak

Zagrebić i Peking

Ooooo, I feel so good!!!! Čudan početak dana, luda sredina i easy završetak…..Kako je dobro biti daleko, a blizu. Čudan je ovaj Internet, mail, mobiteli. Znam nema vam smisla, ali bacam misli i meni je dooobro. Opet sunce, snijeg se otopio još u ponedjeljak u popodnevnim satima. Sunce grije na 20 stupnjeva, čist i bistar dan. Jutarnja kava na suncu, kava na koju sam se već navikla, iako mi fali ona moja u 'točkici'. Možda i pelin! A piva poslije badmintona!? Ko pljuga poslije sexa! Priznajem ima i Zagrebić svojih pluseva. U nedostatku fotki Zgb-ića, stavljam Beijing (bubble di će kažu neki Duje osvojiti medalju i desna dvorana di će rukometaši igrati u finalu, tvrde isti poznavatelji) Bliži se kraj! Još neka dva i pol tjedna! Grozno zvuči kad to napišem i pročitam, ali… Valjda ću se jednom vratiti, a neki će ljudi valjda i svratiti do Lijepe Naše. Većinu ću vidjeti u Pekingu i naravno svi su pozvani na našu klopu i cugu! Svi ovdje znaju gdje je Hrvatska kuća u Pekingu. Napravila sam dobar PR! A kako će se tek naš direktor marketinga iznenaditi kad mu svaku večer osvane poneki Amer ili Nijemac? Moramo proširiti paletu naših sponzora s ciljem što boljeg predstavljanja Hrvatske na novom kineskom tržištu. Bit će to moj prvi zadatak kad se vratim. Projekt pod radnim nazivom 'Pij i jedi koliko možeš'. Tko je još vidio razmišljati o pressu ili hrvatskim gospodarstvenicima. Moglo bi biti ne loše u Pekingu. Prijedlozi su dobro došli!! Vremena imamo, budućnost je pred nama. A nakon večernje konzumacije projekta, uvijek se možemo uputiti u China Get Lucky Bar!! Ili China Kakogod Bar!! Osjećam da me sreća još prati! Nas dvije smo si poprilično dobre u neko duže zadnje vrijeme! Možda bi trebala odigrati američki loto, bingo….pa u Peking otići ko gospođa čovjek, a ne šljaker. Ima vremena… Pusa Zagrebiću i vama…

- 07:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.10.2007., ponedjeljak

Snijeg!!!

Snijeg!! Snježna oluja! Smrzla sam se! Točno kako su i rekli….promjene vremena i godišnjih doba ovdje su nagle (čitaj: događaju se u sat vremena). Iako sam bila u shoppingu u petak, nisam našla nešto zimsko što mi se sviđa, a od obleke nisam dofurala skijaško odijelo jer sam mislila da mi neće trebati! Iako kažu da se snijeg brzo otopi zbog sunčanog vremena, u nedjelju popodne to se nije dogodilo. Sunca nisam vidjela. Izašla van nisam jer nije bilo ni potrebe (a i prespavala sam većinu nedjelje – ooo, kako volim nedjelju!). Subota: 28 stupnjeva, kratki rukavi, football!! College tekma – Air Force Falcons i Wyoming Cowboys (Falconsi dobili). Kako je ovo vojni grad s nekoliko vojnih baza i fakulteta, svi žive za utakmice Air Forcea i inih baza. Na Air Force Academy ima ih ukupno 4000, a imaju football ekipu, košarkašku, baseball, softball, hokejašku, odbojkašku…. Nešto je to drugačija tekma…svi kadeti su na stadionu, ceremonije prije početka tekme (ko parada na Jarunu uz prelete migova, F-16 i inih čeličnih ptičurina), a poslije svakog touch down, njih 50-tak izvodi sklekove (to je kao neka fora). Kako sam i mislila, priredili su iznenađenje s kojim nisam bila oduševljena. Možda je u meni problem?? Borat bi se sjajno uklopio! Dakle, Emad (Iračanin koji je prepoznao sve aviončiće koji su nas nadlijetali i konačno se osjećao kao doma) i ja smo odvedeni na teren gdje smo proveli prvu četvrtinu uz najavu spikera da se dvije budale muvaju po terenu i da nas publika lijepo pozdravi. Naravno, mi smo pristojno odzravili! I tako stojim na terenu, na suncu, kičma me rastura, nemam pregled igre, niš ne kužim, zujim okolo kad u sekundi stvori se krdo njih obloženih, bijelih i crnih i hrle u mom smjeru! Trenutačni napad panike…di pobjeći? Naime, kako bi dobili pravi feeling (!?) tekme, stavili su nas pored out linije (mudro)! Ukopala sam se i ispalo je kao najbolje rješenje. U naletu su me uspjeli izbjeći, a jedan od Cowboya (naravno) završio mi je pod nogama. Prizor je svima bio urnebesno smiješan što me samo podsjetilo da sam u SAD-u. Nakon četvrtine, jedva dočekala otići na tribinu (40000 mjesta, stadion pun). Nakon toga, hot dog, pljuga i sve je bilo lakše. Football izlet je trajao od 10 do 18, a sunce me totalno opičilo. Navečer smo izašli van i u samo pola sata počelo je puhati, pa kišiti da bi u 3 ujutro i zasniježilo! Vriska i urlici oduševljenja kod domorodaca, a moja malenkost se smrzla već pri drugom dimu…i tako cijelu večer. Upoznala dotičnog Nata....dijete od 22 godine, na akademiji je, htio bi doma vidjeti svoje jer za dva tjedan ide u Irak!!!??? Bez komentara!! Jedva dočekala topli krevet. Kad sam se probudila, imala sam što vidjeti…snijeg, snijeg i snijeg. Samo se nadam da će sutra biti bolje pa kad otvorim oči da ću ugledati sunce (mislim da je gotovo s japankama). Stavljam vam i par slika mog skromnog privremenog doma koji se satoji od dvije spavaće sobe, dvije kupaone, dnevnog boravka (na slici je druga, netaknuta soba jer je u mojoj grunula bomba). Ukupni prostor ne dijelim s nikim, dok sportaši imaju cimere (je li potrebno pisati da mi zavide). pa pa pa pa

- 04:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.10.2007., petak

La Vita e Bella!

- 08:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.10.2007., utorak

Tjedne fotke

U nedostatku boljega, nudim foto presjek proteklog tjedna.... Roštilj kod B.-a (roštilj, mentor i plavuša P.) ZOO (žirafa papa, pingvini, kiss, kraljičin rođak, gorile na suncu, puuuno žirafa) Akcija (m,p,dž...kao da vam imena nešto znače) Hokej (apartman, pogled) Peking ( bubble mi je najdraži, ptičje gnijezdo, kineska vecera u Summer Palace, konobarice, get lucky bar, china rocks, Da ne bilo nejasnoća...većina fotki snimljena je u večernjim i sitnim jutarnjim satima (osim ZOO-a koji je posjećen za vikend). Dakle preko dana se ipak nešto radi.

- 07:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.10.2007., ponedjeljak

Nijemci, Kinezi, Britanci, gorile, zmije i Ameri

Bio je to duuugi tjedan, krcat svim i svačim, koji je proletio. Roštilj kod Boba pravi američki – hamburgeri, hot dog, kuruza, luk bez okusa, američka krumpir salata, piva vino, cola. Iako sam htjela ići van, zadržali se kod Boba i sve propalo (luda). Zato sam u subotu nadoknadila. ZOO je odličan; pozdravila sam Kraljičinog dalekog rođaka, a mama gorila i beba gorila su najjači stanovnici. Navečer nisam dala nikome da mi pokvari planove. Otišli van (desetak nas)……odlično! Mo u akciji (snimi ženu u pozadini) U nedjelju bolno buđenje i spoznaja da moram na hokej u Denver. No, bilo mi je puno bolje kad sam vidjela koja mjesta smo dobili – mali ugodni apartmančić s klopom i cugom. Joe Šakić igra za Denver Avalanche, a ovi dijele dvoranu s Denver Nuggetsima. Odlična tekma, Šakić zabio prvi gol, Avalanchei dobili tekmu. Kasno se vratili, ja još kasnije išla spavati, ali uspjela se spremiti za Peking. Nije mi se išlo jer se radi o petodnevnom putu, od čega dva dana odu na avion, a ostatak se provede na beskonačnim predavanjima. Na putu do Pekinga dobila sam mjesto do prozora, a pored mene dvoje američkih turista, od svojih 80-tak godina, on ne čuje, ona voli pričati, a oboje slabo hodaju. Let je trajao 12 sati, a ona je pričala cca 10 sati i samo sam se dva puta digla jer je njima teško hodati, ali i dizati se. Trojca sinova, svi u surfing businessu, najmlađi je slobodan, dosta putuje i baš je za mene!!!!???? Danas žive u Californiji, Orange County……i tako 10 sati razgovora. Naravno, uslijedio je poziv da dođem k njima u posjetu jedan vikend (ma ovo je prava Amerika). Pomislila sam si, ako mi je ovako počelo, kako će završiti. No, završetak odličan!! U Pekingu srela Nijemce (duhovite!?) i tri večeri (nakon službenih večera) druženje do jutarnjih sati. Polako sam već gledala u križ. U petak otišli u hard rock chinese club!!! S nama su bile prave foto svjetske face (urednici najvećih agencija), pa tako i Britanac koji već 20 godina živi u Pekingu, no nije izgubio dooobar, britanski smisao za humor. Krasni ljudi, odličan provod, muzika…..ma sve znate! kineski metalci Uz vrlo malo sna vratila se u USA bazu u subotu popodne. Uključila mob, kad akcija – ide se van. Zahvaljujem se jer sam preumorna i na rubu izdisaja. Naravno, otišla sam. Po ne znam koji put uvjerila sam se da Red Bull pomaže! Krila su mi tak narasla da sam sletila u svoj krevet u 6 ujutro. Devetosatni san nije mi pomogao da se osjećam kao nova ili barem poboljšana verzija mog večernjeg izdanja. Teška nedjelja! Stavljam ova slova na zelenu podlogu, jedva gledam, a nemam više cigareta. Vani prehladno da bi otvorila balkon, a kamoli otišla do dućana. Novi tjedan je pred nama. Trebala bi u Houston na par dana, a tamo živi D.-ova sestra ljepotica, koja zarađuje ko DJ u nekom klubu pa bi moglo biti zanimljivo. Pusa svima……

- 07:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.10.2007., petak

Sport i politika

Politika je k….! Nisam dokučila da dolazak Brazilca Jorgea na sveto američko tlo ima ikakve veze s politikom ili da uopće ima pozadinu. Pozadina priče s Iračaninom Emadom je očita, a svoju još nisam otkrila. Naime, u srpnju su u Rio de Janeiru održane Panameričke igre. Pristojno i odgovorno osoblje Media i PR-a USOC-a došao je među prvima posložiti ured. Kako to obično biva u takvim situacijama (neprospavane noći, jezična barijera, navlačenje s organizatorima, rokovi…), ljudi pucaju po šavovima, postaju nepristojni i neodgovorni i neslane šale i pošalice naviru sa svih strana. Tako je poprilično pozicionirani djelatnik Media i PR-a na obližnjoj oglasnoj ploči napisao „Dobrodošli u Kongo“. Brazilski mediji, u dobroj namjeri, prije početka igara došli su posnimiti Amere u akciji slaganja ureda, dvorane i …. Jedan klik i u sutrašnjem broju najtiražnijih brazilskih novina osvanula je slika spomenutog djelatnika pored spomenutog natpisa. Tekst je bio više nego pljuvački prema Amerima, a cijele igre prošle su u negativnom tonu, uz zvižduke i huk s tribina na svakom stadionu na kojem su se Ameri natjecali. Naravno, uplela se i politika. Naravno da isprika nije ničemu doprinijela. Naravno da je djelatnik i prije početka igara poslan kući. Naravno da je pretrpio sankcije. Naravno da je bio u depresiji. Naravno da on to nije napisao (mnogi vjeruju da je tekst dobrodošlice napisao netko od IT-evaca koji su tamo najviše boravili, ali slika je govorila tisuću riječi). Ameri su se trudili ispričati Brazilcima na sve načine – ne mislimo da ste pripadnici trećeg svijeta, uvažavamo vas u potpunosti, ovo je bio nepromišljen čin našeg djelatnika koji oštro osuđujemo jer nije u duhu olimpizma…..Kako je sve to imalo gotovo nikakav učinak, Ameri su naposljetku odabrali Jorgea kao stažista u jednom od odjela marketinga i Jorge ni kriv ni dužan ni zaslužan, stigao u USA na mjesec i pol dana. Dakle, sad mi je ta priča jasnija. A jasan mi je i Emad. Ja sam si nejasna! Ima li tu išta konspirativno (osim mog imena koje njima tako zvuči)? Veli mentor B. kako je bilo puno prijavljenih za ovo moje mjesto, ali eto oni odabrali mene!? Hm!? Kad saznam, javim. Do tada ću kod B.-a na večeru kao i još njih nekolicina iz ureda. Čovjek živi na planini i svaki dan tjera jelene iz dvorišta, a jučer navečer mu je došao i medvjed (pa zar nisu usnuli zimski san?). Vrlo zgodno okruženje! U subotu planiramo te iste životinje posjetiti u ZOO (konačno), a u nedjelju bi u Denver na hokej. Bit će to još jedan sportsko-gastronomski vikend. Laganini prije Beijinga! Na kraju evo slikica od svega po malo (pušenje, jugić, vrh dine, pijesak, kaljica).. cmokić

- 06:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.10.2007., srijeda

:-( i :-)

Nakon vikenda, dar govora mi se polako vraća. Ne želim se vratiti!! Hoću ostati! Barem još neko vrijeme. Veli mi danas Mo da prebrzo idem doma i da moram ostati jer su 11. i 12. mjesec naj, naj!! Znam, sve znam, ali… Veli on da dam otkaz i ostanem! Lako za firmu (kojoj btw. moram biti vjerna još dvije godine minimum, a to sam i potpisala u ugovoru), no pitanje je šta bi tu radila!? Ne želim se vratiti!!!! Jebenom vikendu prethodili su neki događaji koje zaboravih napomenuti, a nisu za ignorirati. Badminton!! U petak sam skoro umrla! Konačno smo se našli Kevin Han i ja; teren mi je odjednom bio premali. Razletila sam se na sve strane, a Kevin se nije ni oznojio. Inače, radi se o dvostrukom olimpijcu, svojevremeno Top 20 igraču u svijetu. Imala sam tremu kao da se profesionalno bavim tim sportom, a ustvari ga igramo kako bi poslije s guštom popili pivu uz riječ, dvije, smijeh i… (pozdrav vjernoj ekipi; izazivam vas po povratku). U subotu smo krenuli na proputovanje, a desna ruka i rame nisu bili sasvim moji. Nisam znala da neki mišići uopće postoje, a kamoli da su funkcionalni. Moram se hvaliti…nakon razmjene nekoliko udaraca, g. Han me priupitao koliko dugo sam trenirala badminton?! To mi je bilo više nego dovoljno! ::::::::::::::: Kao što spomenuh, prošli tjedan je došao Iračanin Emad, a u petak je primio prijeteći e-mail: „Znamo zašto si otišao…čekamo te…ubit ćemo tebe i obitelj“. Emad je obavijestio osiguranje USOC-a, a ovi su angažirali FBI i u tili čas stvorilo se njih petorica u uredu. Još nisu otkrili tko je pošiljatelj maila. Uz njega došao je još jedan stažist – Brazilac Jorge (on je u jednom od odjela marketinga). Kako su njih dvojica novi, družili bi se samnom, a ja bi se družila s nekim drugim ljudima s kojima oni nemaju ništa zajedničko pa im je poprilično dosadno. Iznenada mi znaju pokucati na vrata (ne volim takva iznenađenja, a suvišno je objašnjavati zašto)… zajedno idemo na doručak (ne vidim svrhu toga jer prvi jutarnji obrok obavim u hodu dok si radim kavu)… No, za sada sve rješavam bez skandala i nezgodnih situacija. U petak, nas nekolicina ide na roštilj kod mentora Boba (btw: on me pohvalio IOC-u). U subotu pijanka, a u ponedjeljak put Pekinga. Ne želim se vratiti!!

- 06:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.10.2007., utorak

Indijci, Indijanci i gg na vrhu pješčane dine (3000m)....

- Čestitam! Uspjela si, kaže mi Marty. Ubrzo iza mene stiže i Gregory noseći pivu i ... - Na vrhu sam, urla i pleše Gregory. Svi si čestitamo i grlimo se! Na vrhu pješčane dine na 3000 metara nadmorske visine bračni par iz Indije već neko vrijeme lakše diše. Pijesak je bio svuda oko nas, a pored mene na samom vrhu Navajo Indijanac Gregory (cca. 50g.), njegov nećak Marty (cca. 20g) i Indijci (cca. 40g.)!!!! Kakav prizor! Nakon sat i pol bosonogog uspona na najviši vrh dine, kraj našem oduševljenju nije se nazirao. Inače mi nije milo planinariti, a planinariti po pijesku u koji propadaš kao u živi pijesak..... Unatoč jebenoj (oprostite mi) inspiraciji, ostala sam bez glasa, slova i riječi. Subota i nedjelja; 759 milja; 1221 km; Toyota Corola; Mesa Verde nacionalni park; motel Super 8; Great Sand Dunes park prirode; brdo pive; Led Zeppelin; Bruce Springsteen; RHCP; Bob Marley; Navajo; Duga Kosa i ja. La vita e bella!!!!!!!!!!!!

- 05:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.