gg u americi...

22.10.2007., ponedjeljak

Snijeg!!!

Snijeg!! Snježna oluja! Smrzla sam se! Točno kako su i rekli….promjene vremena i godišnjih doba ovdje su nagle (čitaj: događaju se u sat vremena). Iako sam bila u shoppingu u petak, nisam našla nešto zimsko što mi se sviđa, a od obleke nisam dofurala skijaško odijelo jer sam mislila da mi neće trebati! Iako kažu da se snijeg brzo otopi zbog sunčanog vremena, u nedjelju popodne to se nije dogodilo. Sunca nisam vidjela. Izašla van nisam jer nije bilo ni potrebe (a i prespavala sam većinu nedjelje – ooo, kako volim nedjelju!). Subota: 28 stupnjeva, kratki rukavi, football!! College tekma – Air Force Falcons i Wyoming Cowboys (Falconsi dobili). Kako je ovo vojni grad s nekoliko vojnih baza i fakulteta, svi žive za utakmice Air Forcea i inih baza. Na Air Force Academy ima ih ukupno 4000, a imaju football ekipu, košarkašku, baseball, softball, hokejašku, odbojkašku…. Nešto je to drugačija tekma…svi kadeti su na stadionu, ceremonije prije početka tekme (ko parada na Jarunu uz prelete migova, F-16 i inih čeličnih ptičurina), a poslije svakog touch down, njih 50-tak izvodi sklekove (to je kao neka fora). Kako sam i mislila, priredili su iznenađenje s kojim nisam bila oduševljena. Možda je u meni problem?? Borat bi se sjajno uklopio! Dakle, Emad (Iračanin koji je prepoznao sve aviončiće koji su nas nadlijetali i konačno se osjećao kao doma) i ja smo odvedeni na teren gdje smo proveli prvu četvrtinu uz najavu spikera da se dvije budale muvaju po terenu i da nas publika lijepo pozdravi. Naravno, mi smo pristojno odzravili! I tako stojim na terenu, na suncu, kičma me rastura, nemam pregled igre, niš ne kužim, zujim okolo kad u sekundi stvori se krdo njih obloženih, bijelih i crnih i hrle u mom smjeru! Trenutačni napad panike…di pobjeći? Naime, kako bi dobili pravi feeling (!?) tekme, stavili su nas pored out linije (mudro)! Ukopala sam se i ispalo je kao najbolje rješenje. U naletu su me uspjeli izbjeći, a jedan od Cowboya (naravno) završio mi je pod nogama. Prizor je svima bio urnebesno smiješan što me samo podsjetilo da sam u SAD-u. Nakon četvrtine, jedva dočekala otići na tribinu (40000 mjesta, stadion pun). Nakon toga, hot dog, pljuga i sve je bilo lakše. Football izlet je trajao od 10 do 18, a sunce me totalno opičilo. Navečer smo izašli van i u samo pola sata počelo je puhati, pa kišiti da bi u 3 ujutro i zasniježilo! Vriska i urlici oduševljenja kod domorodaca, a moja malenkost se smrzla već pri drugom dimu…i tako cijelu večer. Upoznala dotičnog Nata....dijete od 22 godine, na akademiji je, htio bi doma vidjeti svoje jer za dva tjedan ide u Irak!!!??? Bez komentara!! Jedva dočekala topli krevet. Kad sam se probudila, imala sam što vidjeti…snijeg, snijeg i snijeg. Samo se nadam da će sutra biti bolje pa kad otvorim oči da ću ugledati sunce (mislim da je gotovo s japankama). Stavljam vam i par slika mog skromnog privremenog doma koji se satoji od dvije spavaće sobe, dvije kupaone, dnevnog boravka (na slici je druga, netaknuta soba jer je u mojoj grunula bomba). Ukupni prostor ne dijelim s nikim, dok sportaši imaju cimere (je li potrebno pisati da mi zavide). pa pa pa pa

- 04:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.