gluvarenje u rupi

srijeda, 30.05.2007.

znači nisam sebe samo sanjala, postojim

dok se budim
shvaćam kako danas ću imati
mnogo svojih JA,
a opet na kraju dana pretvorena
ostat ću u tebi,
ti prekrasni dječače
sa tastamentima glasnim

ostavi se mojih ruku,
previše su čekale
na dugine tragove ekstremne...

čekam da završi se ovo ludilo
u meni...

dobro jutro prstima slikam
i licem raznosim vjetar dobrog raspoloženja
korakom prođem kroz polušalu svijeta
pozdravljam plesno Vašu dolinu začaranu

ostavljam trag u naručje Tebe...

u 11:30 obući ću novo lice
nasmijano, prijatno i tiho
popušit ću priče o strip-junacima
i ušmrkanim rock-zvijezdama

još jedan dan, još jednom odlazi u pičku materinu

veselilo me dobro raspoloženje mladih nadobudnika
željela sam postati komadić nečega
što pokreće vrijeme
i stopiti se sa njihovim jelom od masakriranih životinja

na rubu granice shvatila sam da za to nemam želudac
i da me nitko ne pita ZAŠTO plačeš,
a plačem
da isplačem sve samoće svih ostavljenih trenutaka

da dignem spomenik svojoj nedovršenosti
jednostavno i bez kamata

- 10:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 22.05.2007.

...djeca odmotanih pogleda...

strmoglavio se dan
u bedastoću tvojih koraka,
željela sam bježati što dalje i što brže
od sokova ove nemoguće plašljivosti,
učim sva svoja ja
uklopiti u jedno lice,
treniram osmijehe na svijetlu
i stavljam tragove u odlazak.

činim to sve zbog tebe, znam

vješam ruke o oblake
i mekoću ostavljene nedorečenosti

otpusti me već jednom, dovraga
daj mi otkaz i napiši dobru preporuku
za novog gospodara
modernih pogleda na svijet.

zakači moje noge za udobne
fotelje brodova u boci.
i ne misli na posljedice
moje dezorijentacije

razmotao mi se dim iz očiju
i osijećam kako lagano padam,
u prostoru od tebe do sebe
nema ništa osim zelenih zidova
i bezglavog histeričnog smijeha,
uzimanja onog što nismo smjeli
podijeliti, zadržati, zavući
pod zidine zahrđalih kovanica

gnjile sjene moga tijela
polako odustaju od poljuljanih temelja

- 09:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2007.

Dok promatram fizionomiju tvoga lica
osjećam da poznajem tvoje oči odnekud
pritom ne mislim na to da sam te negdje srela
pa se sad prisjećam gdje i kada.
Poznajem te iz neke stare priče i pjesme.
Poznate su mi te note i lijevi kut tvoje usne dok gledaš
kako plešem u posljednje sate ove robovlasničke stvarnosti.
Do tvojih ruku došla sam kroz polusnenu bajku uspavanog keltskog proljeća.
Neosvrćući se
nezaustavljivo
koračajući
u prošlost.
Jer ne događa se sve danas i sutra
neke pjesme već su ispjevane u žuto-zelenoj šumi
ulica malih i trgova starih.
I sad svaki put dok te gledam tražim te vlati izgubljanih trava
što stišavaju bol
i umiruju rijeke mutnosti.
Gonjena zaveslajima
širokih puteva,
nedam se gladima tamnim

- 11:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.05.2007.

...dnevnik nekazane izrečenosti...

izronili smo sve ono
najbolje iz svijeta,
hodala sam potocima
i razgranala ruke,
u trenutak smo sastavili sve odlaske
i propuštene prilike,
vrijeme je bilo stalo
i razmišljala sam
kako je lako umrijeti
od ljepote
i tišine...

razvezali smo čvorove
i opet je svatko krenuo svojim putem...

dan poslije...

zabranjeno stanje tijela
i
poludjelo tkanje umno
tjera me da zavežem sva svoja današnja izdanja,

kako znaš da pričam o tebi

svi porotnici vrište iz mojih očiju,
u sudnici proljetnog jutra
bila sam mrva razasuta po tvojim dlanovima,
želiš li zaboraviti sve zidove
neglamurozne, nezaštitničke i besmislene
jer ne nudimo si ništa osim trenutnih pogleda
i dodira riječima,
prošetali smo svoje danas u nečije sutra
vjeruj u cvrkut ptičjeg tužnog pjeva
i tišinu ponoćnih ulica.

Jesmo li ludi ili smo samo pijani od mraka

- 09:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

...dok sanjam svijetlo dana
obojam se u žuto i postajem svemir
sutrašnjeg puta
ne volim da zoveš me umorna
jer stvaraju se onda neki
odmakli razlomci...
trebam te ovdje i sada
poklanjam treptaj trnjivog lepeta
i zoru zavezanih pogleda

ja sam za tebe samo slobodni softver...

- 15:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.05.2007.

Nebo

dok tražim riječ kojom bih opisala
sve tvoje pokrete
izgubila sam pravac,

dok mislim na tebe
mislim na nekog drugog,
moj privatni pokretač snova,
nemam čime da te iznajmim
slomljeni signali
boce bez poruke
nose ti sve ono što nisam

zovem, brišem i mičem
sve tvoje poglede
a ne bih trebala

sve svijetove sam naučila napamet
kopi pejst snove izmišljam
kradem od tebe polovicu stvarnosti
odnosim temelje tvojih lažljivosti

nema ničega,
ništa za dati,
ništa za uzeti,
jesam li jedina koja zna
promijeniti danas u sutra

na trenutak smo prolili pivo
i tražili brodove bez kompasa,

isprike uvijek učim napamet

vratiti se neću,
pa u što da te mijenjam
ruke su rekle
da ne žele ostati same
mi smo im taj luksuz uskratili

ništa više nemože krenuti naopako...
zar ne ?