izronili smo sve ono
najbolje iz svijeta,
hodala sam potocima
i razgranala ruke,
u trenutak smo sastavili sve odlaske
i propuštene prilike,
vrijeme je bilo stalo
i razmišljala sam
kako je lako umrijeti
od ljepote
i tišine...
razvezali smo čvorove
i opet je svatko krenuo svojim putem...
dan poslije...
zabranjeno stanje tijela
i
poludjelo tkanje umno
tjera me da zavežem sva svoja današnja izdanja,
kako znaš da pričam o tebi
svi porotnici vrište iz mojih očiju,
u sudnici proljetnog jutra
bila sam mrva razasuta po tvojim dlanovima,
želiš li zaboraviti sve zidove
neglamurozne, nezaštitničke i besmislene
jer ne nudimo si ništa osim trenutnih pogleda
i dodira riječima,
prošetali smo svoje danas u nečije sutra
vjeruj u cvrkut ptičjeg tužnog pjeva
i tišinu ponoćnih ulica.
Jesmo li ludi ili smo samo pijani od mraka
Post je objavljen 14.05.2007. u 09:32 sati.