gluvarenje u rupi

utorak, 31.05.2011.

Trenutak

Saplela bih bršljane okolo
Tvojih ruku da mogu klorofil piti
Iz očiju ti
I tutnjala bih koracima
i bubnjala
Ti o noge i tresla bih glasnicama ne bih li
Na trenutak utišala tišinu
- 19:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 27.05.2011.

Sama

Nanizat ću riječi isto kao što nižem zvijezde oko vrata u koji urezujem
Tvoje ime kao skulpturni pramen na lice nekom dosadnom bogu koji bi igrao se vatrom
Pa te trpam pod jastuke i ne dam ti otići cestom u dalekost
Da mogu popela bih se na prstima do tvojih jedara i tamo te hrabro otimala vjetru
U utrobi zemlju bih mrvila kao što mrvim obistinjenu slutnju
Znam sve što sanjam od sutra pa se pletem uvijek i iznova umilno i spretno u nove zablude koje mi donose sjeverni vjetrovi s juga

Nizala bih riječi dugo i beskonačno
I cvrkutala bih najtužniji blues koji izvode borci unutar mojih stopala
Pa gazim i pijem rosu da lakše zaspim jer treba odvezati čvorove kojima držim razapete riječi
- 11:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 24.05.2011.

Progutano Sunce

Utišat ću sve zvukove kako bih danima produžila
Obojano trajanje u kojima sakrivam način
Na koji mi nedostaje sekunda prošlog
Vremena i način na koji je
Mjesec zametnuo tragove tvoga
Bubnjanja po mojim golim stopalima
Kojima sam prekrajala šume u
Prašume i prenašala kraj u konac
Na kojem sam opustošila ovu satranu
Sebe sa zebrastim željama sazdanim od
Inja koje me grize jer trebaju mi trube i saksofoni
Da me odvedu do nekog nepoznato poznatog
Mora i treba mi klin da uglazbim pokrete svojih
Ruku koje sam vješala o tvoje vratne žile
Željama kojima sam ispraćala odlaske
Na kojima sam navikama dozivala
Sutonska stakla koja tišinama nijemo
Dozivaju tebe sedefasto mramornog
Smjestila sam te odavno daleko od muzičaste
Stvarnosti mojih minuta i ruku
U kojima držim košaru straha i zbilje
U kojoj te čuvam da me na rukama uspavljuješ
Kako nikada ne bih zaboravila tvoje potrebite oči



Treba mi papira na kojem ću olovom utisnuti
Tvoj davni odlazak i tvoje harmonično
Ime koje je cvrkutala riba negdje na
Nebu dubokih šuma
U koje svaku noć liježem sa devet
Rana koje kopam duboko pa sadim tvoj
Pogled kojeg zalijevam samoćom
Koju otkopavam kad sanjam ždralove
- 11:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.05.2011.

Utjeha


Nema ništa važnije od poezije
Ja sam ptica koja diše škrgama Sunca
Ništa nije važnije od poezije
U koju se sklupčam kada sam najviše svoja
Ona je moj pokrivač ispod kojeg šijem sve svoje ruke
Koje ponesem u novi dan izliven u jutro
Poput ovoga u kojem bosim nogama
Dodirujem ruke
U koje krijem sve iznošene godine
I sve zablude koje savjesno i svjesno pokazujem svijetu
U bojama svoga glasa ptičju
Slobodu čuvam od ustajale sveprisutnosti

Nema ništa važnije od poezije
Ja sam ptica koja diše škrgama Sunca
- 19:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #