gluvarenje u rupi

nedjelja, 15.07.2007.

Težina ruku...


ustaješ i odustaješ od ovih smijehova
razbaštinjenih pokajnika - slučajnika
oduzmem li sve lijepo od ovih krikova
ostat će skamenjeni zidovi
sami
usamljeni
ostavljeni
tegobnost dana splela se oko nogu siromaha
i ostavila za sobom jednu mladost
bučnu
veselu i punu snova

kako je teško prepoznati tišinu

znaju li ljudi da život prolazi brzo
i znaju li kako živjeti znači disati.
zauvijek zarobljen zbog zelenog zenita
puštaš me bez oslonca
lagano
i bolno.
A nestaju riječi i uspomene
talože se u utrobi mora
a vječna je samo misao na nebitno
sitno
prozračno i neživo.

Ovoga puta gledala sam visoko
i poželjela da sam ptica
vesela
cvrkutava
sretna


...
moje su riječi nastale iz bola
kotrljane kroz maglovita jutra
kroz zabačene dane
kroz izgubljene snove

moje su noge ostale u krošnjama
sunca
u zibanoj sjeti ostavljenih
zvijezda

ruku zapetljanih u grčeviti
zagrljaj
tastamente pišem
pogledima zaboravljenih podnošljivosti.



Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-07-15

- 20:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 10.07.2007.

Počivaj u miru...




Kad bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao-ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao-
Ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
ne raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah djete,
govorah kao djete,
mišljah kao djete,
rasuđivah kao djete.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono što je dječje.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća među njima je ljubav.



.....(počivala u miru Božjem draga Mikela)



Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-07-10

- 18:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #