Marketing
Težina ruku...
ustaješ i odustaješ od ovih smijehova
razbaštinjenih pokajnika - slučajnika
oduzmem li sve lijepo od ovih krikova
ostat će skamenjeni zidovi
sami
usamljeni
ostavljeni
tegobnost dana splela se oko nogu siromaha
i ostavila za sobom jednu mladost
bučnu
veselu i punu snova
kako je teško prepoznati tišinu
znaju li ljudi da život prolazi brzo
i znaju li kako živjeti znači disati.
zauvijek zarobljen zbog zelenog zenita
puštaš me bez oslonca
lagano
i bolno.
A nestaju riječi i uspomene
talože se u utrobi mora
a vječna je samo misao na nebitno
sitno
prozračno i neživo.
Ovoga puta gledala sam visoko
i poželjela da sam ptica
vesela
cvrkutava
sretna
...
moje su riječi nastale iz bola
kotrljane kroz maglovita jutra
kroz zabačene dane
kroz izgubljene snove
moje su noge ostale u krošnjama
sunca
u zibanoj sjeti ostavljenih
zvijezda
ruku zapetljanih u grčeviti
zagrljaj
tastamente pišem
pogledima zaboravljenih podnošljivosti.
Shot at 2007-07-15
Post je objavljen 15.07.2007. u 20:47 sati.