Dok promatram fizionomiju tvoga lica
osjećam da poznajem tvoje oči odnekud
pritom ne mislim na to da sam te negdje srela
pa se sad prisjećam gdje i kada.
Poznajem te iz neke stare priče i pjesme.
Poznate su mi te note i lijevi kut tvoje usne dok gledaš
kako plešem u posljednje sate ove robovlasničke stvarnosti.
Do tvojih ruku došla sam kroz polusnenu bajku uspavanog keltskog proljeća.
Neosvrćući se
nezaustavljivo
koračajući
u prošlost.
Jer ne događa se sve danas i sutra
neke pjesme već su ispjevane u žuto-zelenoj šumi
ulica malih i trgova starih.
I sad svaki put dok te gledam tražim te vlati izgubljanih trava
što stišavaju bol
i umiruju rijeke mutnosti.
Gonjena zaveslajima
širokih puteva,
nedam se gladima tamnim
Post je objavljen 15.05.2007. u 11:53 sati.