dok se budim
shvaćam kako danas ću imati
mnogo svojih JA,
a opet na kraju dana pretvorena
ostat ću u tebi,
ti prekrasni dječače
sa tastamentima glasnim
ostavi se mojih ruku,
previše su čekale
na dugine tragove ekstremne...
čekam da završi se ovo ludilo
u meni...
dobro jutro prstima slikam
i licem raznosim vjetar dobrog raspoloženja
korakom prođem kroz polušalu svijeta
pozdravljam plesno Vašu dolinu začaranu
ostavljam trag u naručje Tebe...
u 11:30 obući ću novo lice
nasmijano, prijatno i tiho
popušit ću priče o strip-junacima
i ušmrkanim rock-zvijezdama
još jedan dan, još jednom odlazi u pičku materinu
veselilo me dobro raspoloženje mladih nadobudnika
željela sam postati komadić nečega
što pokreće vrijeme
i stopiti se sa njihovim jelom od masakriranih životinja
na rubu granice shvatila sam da za to nemam želudac
i da me nitko ne pita ZAŠTO plačeš,
a plačem
da isplačem sve samoće svih ostavljenih trenutaka
da dignem spomenik svojoj nedovršenosti
jednostavno i bez kamata
Post je objavljen 30.05.2007. u 10:33 sati.