Dobar blog
ponedjeljak, 23.08.2004.
Ne razumijem!
Izgleda da je poštovana i vrlo mi draga blogovska zajednica posljednjih nekoliko dana jako aktivna, jer se od subote ( a danas je ponedjeljak ) broj posjećivanja moje stranice popeo na nevjerojatnih blizu sedamsto! A u subotu je bio oko sto.Dakle, ne razumijem taj nagli odskok, nadam se da će se barem desetina te ekipe ponovno vratiti. Pretpostavljam da imam zahvaliti xioli, koja je kao jedna od popularnijih milosrdno stavila moj blog na svoj popis ( ah moram se za to nekako odužiti...) i činjenica da sam i ja svugdje na tom blogu; nekad se mislim zadržati petnaest minuta, kad ono moram iskomentirat još samo ovo... pa još samo ono... i tako, malo po malo, prosit ću u Oktogonu da platim telefonski račun. Nemam ništa pametno za napisati, evo pripremam ispit pa sam u strci/panici, obećajem da ću ( ako ga prođem ) stvarno redovito stavljati nove i ZANIMLJIVE stvari na blog i pokušat ću ga malo dotjerat. Hvala draga publiko od skoro sedamsto za ovih prekrasnih deset dana blogovskog života. |
- 16:22 -
Ok, a sad ja čitam! 
(6) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
subota, 21.08.2004.
stvarno sam tužna...
Ma nemrem vjerovat!Rođo je umro! Evo danas, nakon što mu je iznenada pozlilo, odvezli su ga na KBC Rebro i liječnici su mu bezuspješno pokušali pomoći. Bio je '52. godište. Nije baš starost. Njega sam smatrala nazadnim, Spajić me znao tako naživcirati... Ali Rođo, moj Rođo... ma voljela sam ga, svoj Spajića, kako sam ga voljela! Ako ništa drugo, bio je iskren, otvoren, duhovit, vizionar... E moj Spajiću, bio si i ostat ćeš LEGENDA! Laka da mu je hrvatska zemlja. |
- 20:29 -
Ok, a sad ja čitam! (7) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
Što to ima u ljudima tužno....
Ovo je jedna stara slika pod naslovom "Irak poslije rata".U Vatikanu su se 19.8. ove godine sastali predstavnici muslimanske i katoličke zajednice da bi zajedno donijeli izjavu o napadima na crkve u Iraku. Predsjednici Islamsko-katoličkog odbora za suradnju ( nisam pojma imala da to postoji! ) izdali su „Zajedničku izjavu o situaciji u Iraku“ nakon napada na četiri kršćanske crkve u Bagdadu i dvije u Mosulu ranije ovog mjeseca. Ti napadi, osim što su ostavili brojnu materijalnu štetu, uzrokovali su smrt desetero i ranjavanje pedesetero ljudi. No, u svijetu se žrtve terorizma (bušističkog, al-kaidističkog i još svakakvog) već dugo broje u tisućama. „Čvrsto osuđujemo (...) terorističke akcije koje se opetovano događaju u Iraku i koje uključuju civilnu populaciju“, rekli su Hamid bin Ahmad Al-Rifaie, predsjednik saudijskoarabijskog internacionalnog Islamskog foruma za dijalog, te nadbiskup Michael Fitzgerald, predsjednik Pontifikalnog vijeća za međureligijski dijalog. „Posebice osuđujemo samoubilačke napade na mjestima oko bogomolja, i u slučaju katoličkih, i u slučaju islamskih zajednica koje se tamo sabiru na bogoštovlje“ – ističe dokument. „Takvi činovi slijepog nasilja vrijeđaju sveto ime Božje i pravu vjeru,“ nastavlja se, „oni pokazuju golemo nerazumijevanje povijesti i kulture ove zemlje. Oni predstavljaju opasnu prijetnju mirnom suživotu i razvoju iračkog društva.“ Izjava dodaje: „Iskreno se nadamo da će, uz pomoć svemogućeg i milosrdnog Boga, irački narod napokon uživati dar mira, u okruženju obostranog poštovanja i istinske suradnje sviju građana, bez obzira na religijsku tradiciju.“ Sjetila sam se malo i našeg rata, kako su crkve u Hrvatskoj padale, i ne samo da su padale, već su namjerno sravnjivane sa zemljom. Eto, palo mi na pamet – Okučani. Lijepo sravnili crkvu i na njoj napravili – pazar! Što je to tako tužno u ljudima, skrivaju se iza nekakvih vjerskih pobuda ili pitanja časti, a u biti se iza svega krije ta prokleta Moć? Kako uopće nekome pada na pamet prezirati nekoga drugoga radi drugačije vjere, bio on katolik, pravoslavac, musliman, židov, ateist? Dok god čovjek živi po principu – živi i pusti druge da žive, zaslužuje poštovanje i ljubav. Evo sad, kad bismo u ovo mirnodopsko doba trebali izgrađivati tu svoju stoljećima očekivanu zemlju, dopuštamo onima, koji bi 'vatali Srbe preko Drine da ih kolju, da nam grade crkve i sakrivaju se iza svetosti vjere da bi propagirali mržnju... Dragi moji čitatelji ( ako vas ima, a nadam se da da ), najbolje bi bilo da počnemo od sebe a ne da grakćemo na svijet. Pa ajmo onda lijepo gledati čovjeka s poštovanjem, bez obzira na njegove stavove i uvjerenja, prvo zato što smo svi jednaka djeca Božja ( ili na istoj evolucijskoj razini :-), a drugo zato što nas različitosti mogu obogatiti. Ja ću moliti za jednakost, a vi, eto, napravite što je u vašoj moći! |
- 17:47 -
Ok, a sad ja čitam! (1) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
petak, 20.08.2004.
Zašto volim pisati pjesme?
Eh, to je malo teško objasniti. Pišem vam ovo prvenstveno zato da vas potaknem da napišete pjesmu. Na stranu rime, stihovi, forma, onomatopeje i čistoća izraza – svaki čovjek je pjesnik. Pjesma je trajni pečat jednog raspoloženja, ona je izraz čovjekove nutrine u danom trenutku. S obzirom da svi osjećamo, svi smo potencijalni pjesnici. A pjesmu treba napisati, ako zbog ničega drugog, a onda zato da se to jedno raspoloženje, jedna misao ili jedan osjećaj pretoči u uspomenu. Koliko puta nam se dogodi da duboko proživimo neku emociju, a kasnije ju je nemoguće prizvati, ma koliko god se trudili? Svejedno radi li se o zaljubljenosti, prelijepom krajoliku, novom automobilu, loše provedenom radnom danu, ili o svađi s onim kojeg volite – zašto pustiti bujice osjećaja da nepovratno proteku pored nas? Ovjekovječiti ih pjesmom prvenstveno je dar samom sebi.Napiši pjesmu! Dopusti mislima da se otkoče i prošeću tvojim Unutra, neka iscijede iz tebe stanje tvoje duše sada. Napiši pjesmu za sebe, ne moraš je pokazivati nikome ako ne želiš. Kasnije je čitaj. Svaka bol, svaka radost, svako ogorčenje, svako blaženstvo, svaki zanos ne mogu se ponovno identično proživjeti zato što svake sekunde postaješ drugačiji čovjek nego što si bio sekundu prije. Ali čitati zapise svog srca – to je izvanredna prilika da sebe promotriš iz drugačijeg kuta, da stare događaje proživiš na nov način. Uz predložak kako je to bilo tada moći ćeš vidjeti jesi li ostario, oglupio, postao bolji ili oprezniji. Proza je široka, ona se teško usredotočuje na jedan detalj a da ima smisla. Zato treba pisati pjesme. One me povezuju s nekim tko mi je katkad jako dalek, pa čak i stran i čudan. One me povezuju sa mnom. JEDNA TIHA PJESMA ( 11.10.2003. ) Na tvom licu vidim brige ne možeš ih sakriti šakom probranih riječi i s dva-tri namještena smješka Što se to skriva tako bolno i teško u nutrini onog kojeg volim Samo reci riječ jednu riječ jednu Riječ barem je pomisli ( ali dovoljno glasno da je čujem ) i skinut ću sa tebe breme drevnog iscrpljujućeg sjećanja pa ćemo se voljeti usred nekog novog svemira i pričat ćemo si tišinu klizeći u toplu vječnost. |
- 11:32 -
Ok, a sad ja čitam! (4) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
srijeda, 18.08.2004.
Malo Italije
Ako ste sada negdje u nekom zatvorenom, zagušljivom, zadimljenom prostoru i malo mira, tišine i sunca čini vam se svjetlosnim godinama daleko; ako se osjećate tjeskobno; ako biste samo željeli osjetiti dašak prirode unutar betonske zgrade u kojoj živite, ako volite mirisnu književnost, ovo je ulomak za vas. Knjiga iz koje je izvađen zove se „Pod suncem Toscane“, ja sam je nabavila putem Elle biblioteke. Knjiga nije umjetničko ostvarenje vrhunske klase, ali ulomci poput ovog ovdje su me na trenutak stvarno teleportirali u Toscanu. Nemate li vremena čitati, isprintajte pa kasnije uživajte. I pokušajte osjetiti sve te mirise, boje i okuse.„ Svi ljetni plodovi žarkog mediteranskog sunca su dozreli. Najprije trešnje, u vrijeme mog dolaska, a zatim žute breskve. Duž rimske ceste koja vodi na Sant'Egidio, naberemo stručke najbožanskijeg od sveg voća, majušnih šumskih jagoda koje se njišu poput dragulja ispod svojeg reckavog lišća. Zatim dozrijevaju vinogradske breskve blijedog i mirisnog mesa. Od sladoleda načinjenog od tih bresaka dođe vam da zaplešete. Pa zatim sve sorte šljiva – male okrugle zlatne, sivo-ljubičasto-plave, pa blijedozelene veće od loptica za golf. Grožđe počne pristizati iz južnijih krajeva. Nešto rumenih jabuka, a zatim dozrijevaju prve kruške. Nemoguće je da su male zelene kruške zrele, ali jesu, a za njima dozrijevaju kuglaste pjegave žute. U kolovozu bubre smokve, ali punu zrelost dosežu tek u rujnu. Ali su – najzad – dozrele kupine, voće srca ljeta. Puno prije povratka u Ameriku mogu uzeti cjediljku i ubrati ih dovoljno za zajutrak. Svakog jutra ptice se pomame za njima, ali ne uspijevaju pojesti baš sve. Branje kupina je iskonski užitak; preskačem one u kojima još ima natruhe crvene boje kao i one koje se gnječe na lagani dodir, i berem samo one savršeno zrele dok mi prsti ne pocrvene. Okus suncem ugrijanih kupina podsjeća me na to kako bih njima kao djevojčica napunila svoju staklenku na nekom zapuštenom groblju, sjela na neki zarasli grobni humak i nesvjesno jela slasne bobe s biljke čije je korijenje bilo isprepleteno sa starim kostima. Pčele ruju po kruškama. Drozdovi se goste onima koje padnu na tlo. Tko zna kako se želje naših predaka očituju u nama? Voćne arome podsjećaju me na moju baku Davis. Moj ju je otac u krugu obitelji zvao Zmija. Bila je slijepa, s očima grčkih kipova, ali sam uvijek bila uvjerena da je vidjela. Njezin je šarmantni suprug izgubio svu zemlju koju je ona naslijedila od roditelja, vlasnika povelikog komada južne Georgie. Za nedjeljnih izleta uvijek bi tražila da je moja majka proveze pokraj posjeda koji je izgubila. Nije mogla vidjeti što tamo uzgajamo, ali bi osjetila miris kikirikija i pamuka u vlažnom zraku. „Sve to“, progunđala bi, „sve to.“Ja bih podigla pogled sa svoje knjige. Smeđa zemlja s obje strane automobila prostirala se ravna do obzora. Gledajući s tog mjesta, tko bi mogao povjerovati da je Zemlja okrugla? Prvi put sam se sjetila bake Davis kad smo dali preorati naše toskanske terase i kad je preorana zemlja bila spremna za sadnju. Plodna zemlja, bogata kao čokoladni kolač. Nana, pomislih, glavico kupusa, stara zmijo, pogledaj samo ovu zemlju, sve to. " Po knjizi Frances Mayes snimljen je i istoimeni film s Diane Lane i Raoulom Bovom u glavnim ulogama. |
- 19:30 -
Ok, a sad ja čitam! (3) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
utorak, 17.08.2004.
Olimpijske igre - a šta drugo!
S obzirom da smo ovih dana u znaku Olimpijskih igara, malo ću se osvrnuti na prošlost te manifestacije i obasuti vas brojkama. Prve moderne Olimpijske igre održane su 1896.godine u Ateni i na njima je sudjelovalo 13 zemalja i 311 natjecatelja. Bile su to ljetne igre i održavale su se samo takve sve do 1924. kada su u Chamonixu održane prve zimske, sa 16 zemalja sudionica i 294 natjecatelja. Broj natjecatelja iz godine u godinu je rastao, tako da je i značaj Igara postao ogroman. Odlučeno je da se od 1992. više neće iste godine održavati i ljetne i zimske Igre. Posljednji put održane su zajedno 1992., ljetne u Barceloni a zimske u Lillehammeru ( Norveška ). Otada se ljetne održavaju svake prijestupne godine, a zimske dvije godine prije ljetnih. Broj zemalja sudionica popeo se na dvjestotinjak, sudionika na preko deset tisuća. Olimpijske igre odraz su napora da se u sportu ujedine svi ljudi, bez obzira na rasu, vjeru, narodnost i uvjerenja. Kao takve, simbol su boljeg svijeta kojeg svi priželjkujemo – bez terorizma, bez okupacije, bez skrivenih interesa i bez trgovanja ljudima. Kako ono Cristopher Reeves reče na reklami – dođeš da ponudiš ono najbolje što tvoja zemlja ima, a postaneš najbolje što čovječanstvo nudi. U tom duhu želim vam da se lijepo provedete gledajući te izabrane vrste u Ateni i da uživate u barem malom tračku ljudskog jedinstva. |
- 19:15 -
Ok, a sad ja čitam! (0) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
ponedjeljak, 16.08.2004.
Vratila se...
Evo me vratila se ja sa zasluženog vikenda i odmora, od tolikog ležanja bole me leđa i sada sam u promijenjenoj poziciji - ležim za kompjuterom! Moja bijela put doživjela je šokove ispod ovog užarenog sunca i sada osjeća posljedice ozonskih oštećenja...No, sve za preplanuli ten! |
- 19:51 -
Ok, a sad ja čitam! (0) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
petak, 13.08.2004.
Za sat vremena putujem :-)))
Drago moje milijunsko čitateljstvo!Ovoga vikenda neće me biti blizu kompjutora, tako da ne mogu dopustiti da mi blog trune dva dana s glavnom vijesti da je njujorški guverner peder. Zato prepuštam sve vas, koji ste se namjerili na moj blog u ove dane, da trenutak – dva pogledate ovu slikicu sa strane. Većina vas nije katolička a ni vjernička, ali to nema veze, jer Marija svakome može biti nadahnuće za dobro. Nešto kao što je, na primjer, meni Dalaj Lama. Ove nedjelje slavimo blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, ili štono bi se po domaće reklo – Velika Gospa. Zato na sve vas, blogostvaratelje i blogočitatelje, zazivam njezin zagovor i neka vas prati u vašem životu Ona koja je živjela Ljubav. A za vas koji ste možda u nekoj potrebi i treba vam pomoć, mogli biste joj se obratiti sljedećom molitvom: Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se još nikada nije čulo da si Ti koga zapustila, koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Tim pouzdanjem obodren(a), utječem se i ja k tebi, Djevice djevica. K tebi, Majko, dolazim, pred tobom stojim ja grešnik i uzdišem – nemoj, Majko Riječi Božje, prezreti mojih riječi, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen. |
- 11:04 -
Ok, a sad ja čitam! (0) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
Coming out of the closet
Oprostite na ružnoj slici ali to je najbolje što mogu i umijem.Još je jedan od političara odlučio priznati da je gay. Ni manje ni više, to je ovaj put guverner države New York, James E. McGreevey. Naravno, u objavi da je gay odmah je objavio i da daje otkaz na svoju poziciju. Čovjek je priznao da je imao aferu s drugim čovjekom. Sa svojom drugom ženom rame uz rame rekao je državi NY - nema veze što je gay, mogao bi biti guverner, ali je zaključio da ako ostane u Uredu kao javno deklarirani homo, Ured će biti podrvgnut ismijavanju, lažnim optužbama i raznim prijetnjama. McGreevey ima 47 godina, i kao što možete vidjeti na slici, nije ni ružan. A ako se osvrnemo malo na njegovo djelo, čovjek nije ni glup. Kada je došao na vlast 2001. naslijedio je dug od - 5 MILIJARDI DOLARA: no to ga nije pokolebalo da smanji poreze za građane. Samo što je odlučio povećati poreze za milijunaše, cigarete i kasina. Danas je budžet države u oporavku a građani sretni i zadovoljni. Gay grupe su mu izrazile podršku, čak i protivno nastrojeni republikanci su mu rekli da je časno postupio... ali, James, nije li barem trebalo pokušati stati u ring s američkom homofobijom? Mda, još nešto, kad bi stanoviti premijer jedne određene europski orijentirane države priznao da je gay, kamo bi ga to dovelo??? Dragi James, sretno ti bilo na marginama politike, s uspomenama na karijeru koju si gradio čitav život, a tako je se glupo odrekao... |
- 08:44 -
Ok, a sad ja čitam! (0) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
četvrtak, 12.08.2004.
Evo mene na blogu!
Ovo je treći blog koji sam otvorila, ovaj puta sam čvrsto odlučila da ga NEĆU IZBRISATI!Teško je ovako informatički nepismenoj osobi buljit u nekakve HTML-ove, uređivat boxeve a paziti i na dimenzije slika. A, da... slika... - ako niste znali, astma je u abnormalnom porastu u SAD-u i to zbog brojnih faktora: dječica se ne kreću na friškom zraku pa im imunološki sustav nije baš razvijen, Ameri imaju jako puno žohara koji izazivaju smetnje, ni zrak nam nije baš za pohvalit se... sve u svemu padat će sljedećih godina milijuni u kase proizvođača Ventolina. Dakle, naputak: imate li djece - ne uzgajajte žohare! Primam savjete u svezi glede uređivanja i pogotovo - prilagođavanja slika! |
- 23:17 -
Ok, a sad ja čitam! (7) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
uputstvo za uporabu
 Dragi blogočitači, dobrodošli na glup.blog.hr. Čitajte, ali i pišite - kliknete li ispod teksta na "Ok, a sad ja čitam!", otvorit će vam se mogućnost da i vi kažete svoje mišljenje / prijedlog / pohvalu / kritiku / utisak. Na ovom blogu nemamo predrasuda prema nikome, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru, političku orijentaciju i slično. Pomoć za Bengalski zaljev - telefon Hrvatskog crvenog križa za donacije: 060 888 201. 
ponešto iz arhive
moj prvi post ulomak knjige o Toscani o pisanju pjesama mom prijatelju kojeg više nema o djeci iz ulice ujutro još jedan ulomak iz knjige o mom hobiju o nekoj tamo ljubavi dan sumnji i strahova tramvaj razgovor s Bogom pjesma parada moj tata osobe s posebnim potrebama 1 osobe s posebnim potrebama 2 osobe s posebnim potrebama 3 Vukovar bubamara jadni naši doktori Isusu Tears In Heaven Would you know my name If I saw you in heaven? Would it be the same If I saw you in heaven? I must be strong, And carry on, 'Cause I know I don't belong Here in heaven. Would you hold my hand If I saw you in heaven? Would you help me stand If I saw you in heaven? I'll find my way Through night and day 'Cause I know I just can't stay Here in heaven. Time can bring you down Time can bend your knees Time can break your heart Have you begging please, begging please Beyond the door There's peace I'm sure And I know there'll be no more Tears in heaven. Would you know my name If I saw you in heaven? Would it be the same If I saw you in heaven? I must be strong And carry on 'Cause I know I don't belong Here in heaven.  Jednom kad noć... Jednom kad noć Ukrade nebu Sve što si voljela na njemu Bit će ti žao, bit će ti žao Što nisi tu, Ruke pamte samo ljubav najbolju. Jednom kad usne Ne budu htjele U stranicu utjehu tražiti, Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo Gdje je jedno voljelo. Kada tuga jednom Na vrata dođe, A samoća zaboli, Hoćeš li moći ime moje Sa usana svojih skloniti? Bili smo jednom najbolji, O nama su priče pričali. I sad kad se sjetiš Htjela bi vrijeme vratiti, Poslije mene su ti lađe slomile Bure i vjetrovi.  Naopaka bajka U suterenu tunel ka nebesima... Na tankoj gazi jutro mračan goblen tka... Sumorna lica, nasamo sa gresima... U hodniku bez povratka... U crni grm se moja ptica zaplela... Zaneta titrajima zvezde danice... I kasni dah dok hladni čelik skalpela klizi niz nit brojanice... Postoji plan da je anđeli ukradu... Il bar na čas... Da je vrate među njih... Jer nekad Nebo pravi veliku baladu... I traži rimu za glavni stih... Na grad juriša nežna bela legija... Januar prostire svoj prefinjeni sag... U tajnom dosluhu smo prvi sneg i ja... Da zima pričeka njen trag... Ne vrede priče koje znam... Laže za oči pospane... Izmišljam bajku... Čudnu naopaku uspavanku... Da od nje budna ostane... Postoji put koji namernike bira... Tajnovit drum... Uvek najboljima sklon... Jer nekad Nebo samo crne dirke svira... I traži notu za taj ton... Negde sad dečak jedan zbunjeno na mostu stoji jer tek sluti da postojiš... Negde u tebi čeka okovana neka pesma koju niko živ još ne zna... U tebi lanac zvecka tajnim alkama... Bićeš ti majka majkama... Postoji plan da te anđeli ukradu... 
„Dok postaje gospodar prirode, on ujedno postaje i rob stroja koji su njegove vlastite ruke izradile. Uza sve svoje znanje o materiji, on ne zna o najvažnijim i najfundamentalnijim pitanjima ljudskog postojanja: što je čovjek, kako treba da živi i kako se ogromne energije u čovjeku mogu osloboditi i produktivno upotrijebiti...
Ideja dostojanstva i čovjekove moći, koja mu je dala snage i hrabrosti za ogromna dostignuća u nekoliko posljednjih stoljeća, ugrožena je zahtjevom da moramo ponovno prihvatiti čovjekovu potpunu nemoć i beznačajnost. Ta ideja prijeti da razori samo korijenje iz kojega je izrasla naša kultura... Sve veća sumnja u ljudsku autonomiju i razum stvorila je moralnu konfuziju u kojoj je čovjek ostao bez vodstva, bilo objavljenja, bilo razuma. Rezultat je prihvaćanje relativističke pozicije koja pretpostavlja da su vrijednosti, sudovi i etičke norme isključivo stvar ukusa ili slučajne naklonosti. Ali budući da čovjek ne može živjeti bez vrijedosti i normi, taj ga je relativizam učinio lakom žrtvom iracionalnih vrijednosnih sustava. On se srozao na poziciju koju su grčko prosvjetiteljstvo, kršćanstvo, renesansa i prosvjetiteljstvo XVIII stoljeća već prevladali. Zahtjevi države, zanos za magične osobine moćnih vođa, snaži strojevi i materijalni uspjeh postali su izvor njegovih normi i vrijednosnih sudova. Trebamo li to ostaviti tako?“ (Erich Fromm: Čovjek za sebe) U molitvi
Vrijeme može biti odgođeno Način može biti neočekivan Ali odgovor će sigurno doći Nijedna suza tajne patnje Ni dah svete čežnje Bogu izliven Neće biti izgubljen Nego će u Božje vrijeme i način Poput vjetra dopuhnuti u oblacima Milosrđa I pasti poput pljuska blagoslova Na tebe I na one za koje moliš.  Tajna vještina
Postoji tajna vještina - biti jedno za drugo. I kad potamni zlatnina i ćutim da je gotovo... Ja plovim, miran, i čuvam to što imam - tu varku da sam za te ipak drukčiji od svih bivših. Još ti se radujem, a nemam zašto biti ponosan na nas. Još ti se radujem i svoje tajne tebi govorim na glas... Ko da sve je s nama isto kao prije, a nije... Postoji tajna vještina - srcu se pokoriti. I to su priče za djecu u koje ne želim sumnjati. I plovim, miran, baš kao da još te imam. I lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može. ...mojim prijateljima...
Vi, čije glasove odavna nisam čula i čija lica vidim samo u sjećanjima. Vi, koji više ne koracate zemljom i kojima su oblaci pod nogama. Vi, kojih ću se uvijek sjećati i koji ste zauvijek dio moje stvarnosti. Vi mi budite zvijezde, moje male vodilice. Toplina zagrljaja vašeg u snovima nek se osjeti u svakom mojem djelu uvijek i svugdje.  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
