Blog Glasa Amerike na hrvatskom

petak, 27.11.2009.

U BIjelu kuću je teško ući (ako niste Michaela i Tareq Salahi)

Piše Ivica Puljić

Kako je to moguće? Ući u Bijelu kuću na državnu večeru bez pozivnice, proći kroz dvije kontrolne točke te mirno popiti piće u društvu s američkim predsjednikom i indijskim premijerom?

Upravo se to pitaju Amerikanci nakon što je bračni par Michaele i Tareq Salahi neki dan prošao sve kontrole i našao se, nepozvan, na zabavi koja je imala najveće moguće osiguranje.

Već je počela istraga tko je pogriješio, a sve su oči uprte u Secret Service, odnosno Tajnu službu koja osigurava Bijelu kuću.

U Bijeloj kući sam bio najmanje pedesetak puta i to sve, osim jednom, novinarskim poslom. Prije nego se uopće pojavite na ulazu na Aveniji Penssylvanije, točnije u stražarskoj kućici uz samu ogradu od koje počinje prednji vrt Bijele kuće, vaši podaci moraju biti proslijeđeni Tajnoj službi - što znači da ste provjereni i prije nego se pojavite na sto milja od rezidencije američkog predsjednika.

Onda slijedi nova provjera. Morate biti na posebnom popisu novinara ili gostiju koji tog dana dolaze u Bijelu kuću, zatim morate predočiti dva dokumenta sa slikama, od kojih je jedan američka vozačka dozvola - koja ovdje služi kao osobna karta - ili putovnica (ako ste stranac), a drugi je novinarska iskaznica ili neki drugi poslovni dokument.

E, onda morate sačekati barem 10 do 15 minuta jer sve ide na dodatnu provjeru. Napokon ulazite u famoznu stražarsku kućicu i prolazite kroz detektor metala. Ali to nije sve. Vašu torbu ili bilo kakvu drugu ručnu prtljagu provjere posebno obučeni psi…

Tek tada možete, ali samo u vrt i to samo u određene dijelove. Kasnije slijedi još jedna provjera. Vjerujte da je to sve tako frustrirajuće da sam svaki put pomislio „Bože, što mi sve ovo treba, što se ne bavim nekim 'normalnim' poslom, pa da me ne trkeljaju na svakom koraku!“

Uglavnom, imate dojam da ni ptica ne može proći ako nije provjerena sve dok je bila jaje.

Međutim, i nije baš tako. Kada je negdašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, prije tri godine, dolazio u Bijelu kuću na susret s tadašnjim američkim predsjednikom Georgeom Bushom, pratilo ga je i mnoštvo novinara iz Hrvatske i manji broj odavde iz Sjedinjenih Država. Svi smo morali proći kroz, maloprije, opisanu sigurnosnu torturu.

Oni koji nisu bili američki državljani morali su imati putovnicu, u ovom slučaju hrvatsku. Među nama je bila i jedna kolegica plahe naravi koja ponekad samu sebe "uvali“ u nevolje, pa je tako bilo i ovog puta. Nije ponijela putovnicu i naravno da joj je rečeno da ne može ući u Bijelu kuću! Ama baš nikako! Počeo je plač i pitanje "…što ću ja sada, dobit ću otkaz, jadna sam ti…“, ali nijednom nije spomenula da je ona kriva za cijelu situaciju.

Onda joj je jedan iskusni kolega rekao “…smiri se i sačekaj da dođe drugi uniformirani član tajne službe na provjeru dokumenata". Onda mu daj novinarsku iskaznicu i svoju američku vozačku dozvolu, samo šuti i smješkaj se!“

Vrla se i izbezumljena novinarka brzo oporavila kada je shvatila da još ima šansi. Kako joj je rečeno tako je i učinjeno. Prođe ona bez ikakvih problema tog dana sve do Ovalnog ureda i predsjednika Busha. Sve na „foru“ i snalažljivost, ali eto prođe. Dakle, moguće je ući u Bijelu kuću i pored svih provjera, tehnoloških čuda i glasovitih tajnih agenata.

Bio sam nazočan kada je još jedan vlasnik hrvatske putovnice, "zaboravljene“ u hotelskoj sobi, probao na „foru“ ući u Bijelu kuću. Bio je to gradonačelnik Biograda Ivan Knez koji je u svibnju ove godine došao u Washington u okviru manifestacije "Gradonačelnici za mir“.

Najavio naš Knez da će se vidjeti is predsjednikom Obamom, pa mu ponio i poklon – odijelo i kravatu! Bio je najavljivan kao prvi hrvatski dužnosnik koji će se sresti s novim američkim predsjednik. Ali, Ivan Knez je dogurao najdalje do kontrolne točke smještene na ulici ispred Administrativne zgrade koja se nalazi tik do Bijele kuće i gdje je smješten ured dopredsjednika Joe Bidena. Dalje nije mogao, jer nije bio ni na jednom mogućem popisu, njegovog imena nigdje nije bilo i on je, jednostavno, samog sebe proglasio 'budućim gostom' Bijele kuće i američkog predsjednika. Za, kako nam je rekao, nesporazum okrivio je mobilni telefon, koji, eto, nije zvonio baš kad su ga zvali iz sigurnosne službe Bijele kuće.

Dakle, improvizacije gotovo nikad ne uspijevaju, iako se ponekad, nekim čudom, netko provuče i nepozvan – što se dogodilo i u utorak na državnoj večeri.