Veljača je Mjesec crnačke povijesti u Sjedinjenim Državama kad se održavaju brojne manifestacije o postignućima zajednice afro-američkog podrijetla. Na jednoj od njih se neki dan novi američki ministar pravosuđa Eric Holder, i sam Amerikanac afričkog podrijetla, prilično oštro osvrnuo na stanje rasnih odnosa u Americi. "Iako ova zemlja ponosno o sebi razmišlja kao o etničkoj 'talionici naroda', što se rasnih pitanja tiče, mi smo oduvijek bili, i nastavljamo to biti na mnogo načina, u osnovi zemlja plašljivaca" – rekao je, između ostalog, na svečanosti u Ministarstvu pravosuđa, Eric Holder.
Jamačno bi bilo puno jednostavnije za ministra da se držao ustaljenog klišeja i progovorio nekoliko kurtoaznih rečenica o postignućima i žrtvama američkih crnaca ili da je još jednom ukazao na izbor novog američkog predsjednika i svoje vlastito imenovanje na dužnost ministra pravosuđa kao na veliki napredak. Umjesto toga Holder je iskoristio svoj govor kako bi zatražio od Amerikanaca da se prihvate nezavršenog posla oko neugodnog rasnog pitanja u zemlji. "Da biste prodrli do srca ove zemlje" – zaključio je ministar pravosuđa Eric Holder svoj govor – "morate pregledati njenu rasnu dušu".
Komentari ministra pravosuđa ponovo su zapalili rasprave o rasnim odnosima u Sjedinjenim Državama i potakli isto tako žestoke reakcije. Jedan od kontroverznih dijelova govora bio je onaj u kojem je Holder rekao da dok su Amerikanci tijekom tjedna u velikoj mjeri integrirani na radnim mjestima, tijekom vikenda bijelci i crnci imaju tendenciju segregiranja.
Mogli bismo dodati da se to odnosi i na druge etničke skupine, koje također tendiraju slobodno vrijeme provoditi sa "sličnima sebi". Amerikanci su, inače, vrlo ponosni na ono što promatraju kao sve veći diverzitet zemlje i na melting pot, odnosno talionicu naroda, iako danas oba pojma više djeluju kao mit, odnosno, mjesto gdje se idealizam i stvarnost u američkoj kulturi sudaraju, unatoč blještave glazure "političke korektnosti", koja prekriva hrđu i koroziju stoljeća rasizma i klasizma.
Dobar primjer kako samo jedna slika može utjecati na javno mnijenje jest fotografija snimljena 1968. na kojoj šef sajgonske policije, general Nguyen Ngoc Loan, u jeku ofenzive Tet, ubija jednog vijetkongovca. Slika pištolja uperena u sljepoočnicu prestravljenog Vijetnamca, lica izobličenog strahom, obišla je svijet te godine i postala sinonim za brutalnost rata u jugoistočnoj Aziji. Autor fotografije Eddie Adams dobio je za nju Pulitzerovu nagradu, a Nguyen Ngoc Loan umro je trideset godina kasnije - 1998. godine ovdje u blizini Washingtona.
Ove fotografije prisjetili smo se protekli tjedan kad je predsjednik Barack Obama najavio da razmatra ukidanje zabrane fotografiranja i snimanja u zrakoplovnoj bazi Dover, u Delawareu, gdje stižu posmrtni ostaci američkih vojnika stradalih u Iraku i Afganistanu. Zabrana snimanja na snazi je od prvog Zaljevskog rata 1991. godine, a vjeruje se da će njeno ukidanje dovesti do postavljanja temeljnih pitanja o efektu kojeg takvi prizori imaju na moral javnosti u vrijeme kad je zemlja u ratu. Washington Post danas nas podsjeća da je dosad obavljeno skoro pet tisuća – kako to u oružanim snagama nazivaju – "dostojanstvenog transfera posmrtnih ostataka".
Za predsjednika Obamu ukidanje ove zabrana nosi određene političke rizike, međutim, on sam zalaže se za transparentnost u svojoj administraciji, tako da bi držanje svečanosti u Doveru podalje očiju javnosti bilo u suprotnosti s načelom kojeg američki predsjednik zagovara. Istovremeno, ankete pokazuju da većina Amerikanaca vjeruje da bi medijima trebalo dopustiti da snimaju ove svečanosti dolaska posmrtnih ostataka u Sjedinjene Države, među njima nalaze se i mnoge obitelji poginulih.
Profesor S. Robert Lichter sa Sveučilišta George Mason, u Virginiji, kaže da bi objavljivanje takvih slika podsjetilo javnost na rat, međutim – citira Washington Post ovog znanstvenika – "ono što ljude okreće protiv rata nije spoznaja da Amerikanci umiru, već uvjerenje da ne umiru za nešto što je dovoljno vrijedno umiranja".
Najveća svjetska online knjižara Amazon ovaj je tjedan objelodanila svoj dugo očekivani novi čitač elektronskih knjiga Kindle 2. To je bila prilika da se u američkim medijima povede opširna rasprava o izmijenjenim čitalačkim navikama kojima smo svjedoci posljednjih godina. Prilagođavajući se novonastaloj situaciji, izdavaštvo je proteklih godina doživjelo korjenite promjene. Čitanje knjiga na tzv. e-čitačima, nije nova stvar – vlasnici mobitela i dlanovnika već nekoliko godina mogu svoja omiljena štiva skinuti ili kupiti s Interneta i čitati ih kao knjigu s mobilnih uređaja. Online e-knjižare nude uglavnom djela u dva glavna formata - PDF-u i LIT formatu za Microsoftov Reader.
Međutim, Amazonov elektronski čitač nije kompatibilan nijednom od njih, iako su se brojni e-knjiški entuzijasti nadali da će nova verzija donijeti i tu mogućnost. Kindle 2 u usporedbi sa svojim prethodnikom Kindleom ima snažniji procesor i više memorije, bolji displej i tanji je od jednog centimetra. Međutim ono što je najvažnije jest da ima podršku internetskog knjižarskog diva, koji će kombinacijom monopola i snižavanja cijene naći načina da nametne svoju volju kupcima. Neki vjeruju da Kindlea 2 ne čeka blistava budućnost – jer zašto bi netko plaćao za ono što već ima (ili lako može imati) na svom mobitelu? Sve su glasnije glasine da bi super-popularni iPhone uskoro mogao osvanuti s programima koji bi mogao čitati knjige u naširoko prihvaćenim formatima iz popularnih online e-knjižara kao što su ebooks.com i ereader.com.
Slaba strana, kažu kritičari, jest i cijena – zasad 359 američkih dolara – i činjenica da se ne može nabaviti izvan Sjedinjenih Država. Ipak enormni resursi Amazona ne bi se smjeli podcijeniti, upozoravaju drugi. Amazon je već sad ugovorio s piscem horror superbestsellera Stephenom Kingom objavljivanje jedne knjige isključivo u formatu za Kindle 2. Ovaj popularni pisac sudjelovao je i u prezentaciji novog čitača početkom tjedna u New Yorku, gdje i pročitao odlomak spomenute knjige. Još jedna od novina Kindlea 2 je da ima ugrađen 3G wireless, tako da se knjige mogu skidati praktički s bilo koje lokacije koja je pokrivena mobilnom telefonijom.
Proslavljajući trideset godina revolucije, Teheran je pozitivno odgovorio na poziv američkog predsjednika Obame da se u skoroj budućnosti obnovi dijalog između dugogodišnjih neprijatelja, ali i negdašnjih saveznika – Irana i Sjedinjenih Država.
I dok je predsjednik Ahmadinedžad izrazio spremnost na razgovore „u atmosferi ravnopravnosti i međusobnog poštovanja” tisuće sudionika proslave revolucije u Teheranu izvikivale su ono što izvikuju već trideset godina: “Smrt Americi”.
Milijardama puta izvikivana prijetnja smrću već je do te mjere devalvirala da ni radikalnom šefu islamske države ona nije prepreka da prihvati “fundamentalne” promjene u odnosima jedne regionalne i jedne globalne sile.
Iran je još u Šahovo vrijeme – uz punu pomoć Zapada - počeo gradnju nuklearke u Busheru i taj se nuklearni program nastavlja već 35 godina. Pomalo je naivno očekivati da će se Iranci odreći desetljećima dugih ulaganja u nuklearni program.
Ono što se pak može očekivati je da se - nakon obnove minimuma korektnih odnosa, a zatim i postupne obnove suradnje u obostranom interesu – dvije zemlje, negdašnje saveznice, nađu na istoj strani izgradnje regionalnog, a time i svjetskog mira. U takvom ozračju će se moći razgovarati – kad za to dođe vrijeme – i o nuklearnom program Irana.
Hoće li doći do zaokreta u američko-iranskim odnosima? Na ovo pitanje možete i vi odgovoriti sudjelujući u anketi na našem web sajtu www.GlasAmerike.com.
'Moli se kao da sve ovisi o božjoj volji. Radi kao da sve ovisi o tebi' – ovim je riječima, citirajući Svetog Augustina, predsjednik Barack Obama započeo svoje obraćanje sudionicima Nacionalnog molitvenog doručka, godišnje manifestacije koja u Washingtonu, početkom veljače, okuplja političke, vjerske, gospodarske i ine čelnike iz više od stotinu država svijeta.
Među sudionicima iz Hrvatske, na ovom su skupu bili i neovisni zastupnik u Saboru Ivo Josipović i Miodrag Pupovac, zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke.
'Nisam naivan i ne mislim da naše podjele mogu prestati preko noći, niti očekujem da će duboko ukorijenjena mišljenja i sukobi odjednom nestati. Međutim, vjerujem da ako smo u stanju otvoreno i pošteno razgovarati jedan s drugim, te možda dopustiti božjoj milosti da zauzme prostor između nas, da će onda možda stare zadjevice polako zarasti i da će početi nastajati nova partnerstva. U svijetu koji je svakim danom sve manji, možda će nam poći za rukom da istisnemo destruktivne snage fanatizma i napravimo mjesta zacjeliteljskoj snazi međusobnog razumijevanja…“ – rekao je u svom govoru predsjednik Obama.
Riječi novog američkog predsjednika odnose se na brojne pokušaje uspostavljanja međusobnog razumijevanja i mirenja širom svijeta, a i u Americi.
Neki od njih bili su uspješni, većina, nažalost nije.
Zato nas zanima što vi mislite o mogućnosti organiziranja slične manifestacije – recimo Molitvenog ručka ili Molitvene večere – u Hrvatskoj, koju bi zajednički organizirale, recimo, dvije crkve – Katolička i Pravoslavna.
Uostalom, zašto bi jedino Washington bio mjesto za molitvu, dijalog i mirenje?
Prošlogodišnji američki predsjednički izbori i prvi američki predsjednik afričkog podrijetla uvjerljivo dominiraju rang-listama najprodavanijih knjiga u kategoriji publicistike, odnosno non-fictiona. Dvije knjige Baracka Obame – Snovi mog oca i Smjelost nade - i dalje zauzimaju prvo i drugo mjesto na popisu najprodavanijih publicističkih djela u mekanom uvezu. Iste dvije knjige dobro se prodaju i u ponovljenim tvrdoukoričenim i znatno skupljim izdanjima i nalaze se među prvih deset i u toj kategoriji.
Među najprodavanijim naslovima u Sjedinjenim Državama nalaze se i dvije knjige monografskog tipa o novom predsjedniku – Barack Obama, 44. predsjednik i Predsjednik Obama, knjiga u kojoj su skupljene naslovnice stotina američkih listova od 5. studenog prošle godine, dana nakon Obamine izborne pobjede. Tu je i knjiga Gwen Ifill Veliki pomak: politika i rasa u doba Baracka Obame, te monografija časopisa Life Američko putovanje Baracka Obame i zbirka tekstova pod naslovom Promjena u koju možemo vjerovati, za koju je američki predsjednik napisao i predgovor. Dodajmo tome da je na veliki čitalački interes naišla i biografija prve američke dame Michelle Obama iz pera Lize Mundy pod jednostavnim naslovom Michelle: jedna biografija.
Ne izgleda vjerojatnim ni da će američki čitatelji u bližoj budućnosti ostati prikraćeni za nova publicistička djela o svom predsjedniku. Ovaj tjedan je objavljeno da je glavni arhitekt predsjedničke kampanje Baracka Obame David Plouffe potpisao ugovor s izdavačkom kućom Viking Press za sedmeroznamenkasti dolarski iznos da napiše knjigu o prošlogodišnjim izborima. Naslov knjige bit će Smjelost za pobjedu: priča iz prve ruke i lekcije iz povijesne pobjede Baracka Obame. Interes među izdavačima za ovu knjigu bio je izuzetno velik zbog toga što je kampanja koju je vodio Plouffe prikupila rekordne iznose novca za svog kandidata i bila jedna od najsofisticiranijih i organiziranijih u američkoj izbornoj povijesti. Sedamnaest izdavača natjecalo se za ovu knjigu, a pobjednik Viking Press pobijedio je s – kako se vjeruje – iznosom između milijun i pol i dva milijuna dolara.
< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...