geomir

srijeda, 29.12.2021.

IDU DANI

A kroz buže od madiri ......

Ples na vodi

Kuorbe i madiri

Inkognito

- 21:46 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 24.12.2021.

BOŽIĆNA PRIČA drugi dio

Luka također opisuje Isusovo rođenje,
ali sa savim drugim opisom koji se ne može uskladiti sa Matejevim.
Neobično je da Luka na prvo mjesto stavlja, začeće Ivana Krstitelja.
Svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta stalno željeli dobiti dijete,
ali ostarili, a djeteta dobili nisu.
Jednog dana u crkvi Zahariji se ukaza Anđeo i navijesti mu:
"Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina.
Nadjenut ćeš mu ime Ivan.........“
Zaharija nepovjerljivo reče: „Kako, ja i žena smo stari?“
A anđel Gabrijel mu reče:
„Što ne povjerova, za kaznu, bit ćeš mutav dok se dite ne rodi“
I tako Elizabeta zatrudni, ali tek poslije 6 mjeseci to i objavi.
U to doba anđeo Gabrijel se javi i djevici Mariji te i njoj najavi trudnoću.

sa neta

( Sitimo se, kod Mateja, anđel se javio Josipu u snu
i s njim utanačio začeće Isusa. (Mt. 1, 20-21)
Ovdje, u Lukinoj priči, Marija to sumnjičavo primi, ali anđeo je ne kazni
već joj objasni postupak začeća: (Luk. 1, 35)
"Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“
I Marija se suglasi: „...neka mi bude po tvojoj riječi.“
I onda pohita iz Nazareta, gdje je živjela s Josipom,
"u Gorje, u grad Judin" k rodici Elizabeti, koja kad ču glas Marijin uskliknu:
„....na glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.“

Ivan šestomjesečnjak u utrobi majke iskazuje počast Isusu!

sa neta

Ivan i Isus vjerojatno nisu bili rođaci jer bi valjda još netko negdje to spomenuo!
Tek onda, u drugom poglavlju ide opis Isusovog rođenja.
Mjesto boravka im bilo u Nazaretu pa ih tamo zatekne
„naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.“
(Po Mateju Josip i Marija su bili Betlehemljani i Matej nema saznanja o popisu.)
Svatko je morao ići u svoj grad da bi bio popisan.
(Očito, naredba se odnosila na rimsko carstvo, a ne na Kinu, Ameriku, Australiju!)
Kako je Josip bio potomak kralja Davida (koji je živio 1000 g. ranije!!!)
morao da ode u Davidov i svoj grad, a to je Betlehem.
Zato ukrca trudnu Mariju na tovara i pravac Betlehem.

sa neta

I naravno, dok su su se tamo popisivali,
Marija se porodi u štalici „jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“
Anđeo potom razglasi rođenje Isusa i pastiri, a ne mudraci s Istoka,
obiđoše novorođenče i svakome pričaše o sretnom događaju.

U ugovoru Abrahama i Boga stoji da svaki Židov članstvo božjeg naroda dokazuje obrezanjem.
Osam dana po rođenju obrezaše novorođenče
i nazvaše ga, prema dogovoru Marije i Gabrijela, ISUS.
Nema Heroda djecoubojice, ni bježanja u Egipat
ni povratka u domovinu, ali ne u mjesto rođenja već u Nazaret.
Lukina priča u tim detaljima je realnija.

„Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja,
poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu“ itd. Vidi Luk. 2, 23-33
Luk. 2, 40-52 je jedini opis, u NZ gdje Luka opisuje Isusa kao 12-to godišnjaka
i njegovu eskapadu u Jeruzalemskom hramu.
Opis rođenja njegove majke Marije, njegovo rođenje i djetinjstvo
opisano u apokrifnim spisima nisu ušli u NZ, pa ih Crkva i ne priznaje kao riječ Božju.
A ti spisi bili poprilično popularni te postoje i dan danas u mnogim kopijama,
a to ću opisati u trećem nastavku.
Na početku trećeg poglavlja Luka nam daje vremenski okvir događanja
nabrajajući političare tog doba.
Dođe i riječ Božja Ivanu Krstitelja u pustinji i on počne krštavati ljude na otpuštenje grijeha.
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Iako je Ivan došao prvi, on je sekundaran.
Čak i u maternici Ivan se raduje Isusu koji se tek začeo u Mariji.
I u drugim evanđeljima Ivan priznaje primat Isusu. (Iv. 1, 21-36)
U Mateju na krštenju Isusa, Ivan kaže da bi Isus trebao krstiti njega, Ivana.
I pri krštenju pojavljuje se golubica, a glas s neba zaori:
"Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"( Mat. 3, 1-15)

sa neta

Kod Luke isto, samo glas s neba kaže: „To je moj sin. Ja, danas sam ga rodio“
I onda Luka daje Isusovo rodoslovlje koje je sasvim drukčije od onog Matejevog.
To se dogodilo kad mu je bilo „oko 30 godina“ Bijaše - kako se smatralo
- sin Josipov, Elijev,...... itd,
ali osim Isusa i Josipa ni jedno drugo ime se ne poklapa
s onima u Matejevom nabrajanju sinova i njihovih očeva,
s tim da Luka ide do Adama i završava s Bogom!
Drugim riječima, kao sin Božji Isus je došao spasiti ne samo svoj narod, Židove,
koji su ga se odrekli. On je spasitelj svih ljudi.

sa neta

Ali heretički je bilo u to vrime biti adopcionista,
smatrati da je Isus postao Bog poslije rođenja,
da ga je Bog otac posvojio kao smrtnog čovjeka.
A to Luka u trećem poglavlju govori da se dogodilo.

Ehrman ovdje navodi više činjenica koje ukazuju
da su prva dva stavka Lukinog Evanđelja kasnije nadodana
od strane pravovjernih kršćana
da bi se skinuta sumnja u usvojenje Isusa od strane Boga,
koje Luka dao u svom prvom poglavlju, koja tako postalo treće.

To je uostalom bio glavni predmet spora koji je rješavan na Nicejskom kongresu.
Da li je Isus ekvivalentan Bogu ocu ili ima niže ovlasti.

Usput, “Davinčijev kod” od Den Brauna je samo lipa uzbudljiva priča
koja nema blage veze sa stvarnim tadašnjim događajima.

U nastavku o rođenju Isusa i njegovom dječaštvu
u spisima koji nisu ušli u NZ.

Na dobro von svima skupa duošo Božić i, za kojin don, Novo godišće!!!

- 17:08 - Komentari (23) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.12.2021.

BOŽIĆNA PRIČA 1. dio

Da li se ona zaista dogodila?

Konzervativni apologetici drže da je Isus Mesija (Krist),
jer sve što se dogodilo u Isusovom rođenju prorekli proroci stotinu godina prije.
Jedino Matej u svojem kazivanju to ističe
i njegova priča potpuno ispunjena teologijskim značenjima.

Slagali se s tim ili ne ponekad i tako treba čitati, a ne samo gledati povijesnu istinu.
Imamo mnogo priča koje su izmišljene,
a ipak iz njih možemo dobiti neki novi korisni smisao.

Ipak, ovdje ćemo gledati povijesni kontekst priče, jer je i to jedan kut gledanja.

Za odgovore na ta pitanja imamo Novi zavjet,
a postoje i neki ondašnji zapisi koji nisu ušli u službenu evidenciju Crkve.
U NZ Isusovo rođenje i prvi dani života opisani jedino u Evanđelju po Mateju i po Luki.
U ostalih 25 knjiga NZ njegovo rođenje nije spomenuto.
Matej ističe da se sve dogodilo kako je rečeno po prorocima u SZ.

Kao prvo moramo razjasniti tko su Evanđelisti.
Navodno su dva Apostola, Matej i Ivan, te Luka,
koji slovi da je kumpanjo Pavla, a Marko kumpanjo Petra
i (možda) većina vjernika misli da je to tako.
Međutim, stvarnost je drugačija i crkveni oci su to znali u samom početku
kada su Evanđelja napisana, krajem prvog stoljeća.
Nitko nije znao tko su autori, ili preciznije,
autori nisu u tim svojim knjigama otkrili svoj indentitet.
Koji to autor imenom Matej bi o sebi napisao u svojoj knjizi:
“Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici.
I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.“ (Mat. 9, 9)
Zato su crkveni oci, iz teoloških razloga,
povezali ta Evanđelja uz dva Apostola i dva njihova kompanjona.
Ali dodali i ono PO !
Ja ću ih ovdje zvati samo imenima.
Marko je prvi napisao Evanđelje negdje prije 70-te god.,
Matej i Luka pisali poslije 70, a Ivan krajem 1. stoljeća.

s neta

Svoju priču započinje:
„Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.“ (Mat. 1, 1)
Time je odmah na početku Matej postavio tezu da je Isus „sin“ velikog kralja Davida,
i nasljednik kraljevskog prijestolja, dakle Mesija,
čak i nasljednik Abrahama, oca svih Židova.
Hebrejska rič „Mesija“, grčki „Krist“, a naški „Pomazanik“,
jednostavnije bismo mogli prevesti – „Onaj koji ima doći“.
U ono vrijeme pomazivali su se kraljevi, proroci i veliki svećenici
i to izlijevanjem ulja na glavu što je označavalo Božji blagoslov.
Znamo da Isus nije postao židovski kralj, nije bio „pomazan“.
Doduše, titula Kralja Židova došla ga glave
pa je Crkva to kasnije teološki preokrenula i Isusa pretvorila u Krista
što mu sada dođe kao prezime.

Matej tako navodi Isusovu genealogiju
od Abrahama preko Davida i Josipa do Marije, Isusove majke.

Čekaj malo, genealogija prati mušku lozu, naročito u ono vrime
pa bi ovo bila genealogija Josipa, a on nije Isusov otac.
No dobro, Matej je to također znao i vjerojatno pretpostavio
da Josip kao zaručnik Marije usvojio Isusa kao sina,
pa to Mateju i ne treba pripisati kao grih.

No interesantno je da u navedenom stablu porijekla,
Matej uključuje još četiri žene, osim Marije,
pa tamo ne kaže "otac rodi", već kaže:
„Judi Tamara rodi Peresa“ ..... „Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda“ i „Davidu Bat-Šeba, bivša žena Urijina, rodi Salomona.“

Sve ove četiri žene su poganke, ne u značenju pokvarenjuše,
već pripadnice drugih grčko-rimskih vjera, a ne Židovke.
Ipak, sve četiri i nisu bile, moralno čiste pa bi im netko mogao prišiti poganstvo u današnjem značenju. No bilo je i nešto dobro u njima.
Rekli bismo, bile su - ča Buog hoće - kao svi mi ostali!!!

Dalje se navodi (Mat. 1, 14)
"U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja;
od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja;
poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja."
Dakle...Abraham, David, Isus Krist, spasitelj !!!

Ali tu je i mali problem u brojanju. Posljednja trećina ima samo 13 generacija!!!
Izgleda da se Matej malo preračunao, krivo zbrajao. Događa se!

Veći problem je u srednjoj trećini gdje je navedeno „Joramu se rodi Ahazja.“,
a u SZ imamo navedene te iste očeve i sinove Židova od Adama.
Pa tako u 1 Ljet. 3, 11-13 stoji da Ahazja nije otac Jotama kako stoji u Mat. 1, 9
već da je on njegov biž, biž nono !!!

Pitanje je: zašto su Mateju tribale grupe po 14 generacija?
U Bibliji i općenito u Judaizmu broj 7 je bio savršen broj.
7 dana, 7 planeta 7 arkanđela itd.
A što je 14? Dva puta 7!!! Znači, duplo savršen broj.

Ima i drugo moguće objašnjenje.
U ono vrime židovi nisu imali arapske brojeve ka mi danas. Slova su im bili brojevi.
Prvo slovo 1, drugo 2, ..... 10 je označavalo broj 10.
11-to slovo je značilo 20, a 19-to 100. 20-to slovo bilo je 200 itd.
Također, pisalo se bez razmaka, interpunkcija, vokala, samoglasnika.
Samo suglasnici. (Mora da je zabavno čitat takve tekstove!!!)

Pa tako ime velikog kralja DAVIDA, čiji sin i nasljednik njegova trona trebao biti Isus,
napisan bez vokala daje DVD, a onda ta slova pretvorena u brojeve daju
4, 6, 4 = 4+6+4 = 14.
Možda je Mateju ovo bio razlog da grupira tri puta po 14 generacija!

Kako rekoh na početku Matej sve povezuje s proroštvima i navodi ispunjenje na 11 mjesta u SZ.
U narativu rođenja Isusa nalazimo 5 ispunjenja proročanstva.

Rođen od Djevice. 1, 23 predvidio Izaija 7, 14

Rođen u Betlhemu 2, 11 predvidio Mihej 5, 2

Povratak iz Egipta 2, 13 – 15 predvidio Hošea 11, 1

Masakr djece 2, 16- 18 predvidio Izaija 31, 15

Nazaret 2, 23 “da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.“

Kad danas čitamo ta predviđanja navedenih proroka otvorenih očiju,
vidimo da se ti opisi ne referiraju na Isusa.
Neću sada i ovdje to obrazlagati, jer svatko otvorenog uma to može dokučiti.
Posljednje proroštvo i nema proroka,
jer nigdje u SZ se ne spominje „Nazarećanin“!!!
Takva njegova objašnjenja su religijsko-teološkog karaktera,
s naglaskom na dolazak Mesije.

Do kraja Evanđelja još na šest mjesta spominje proroke.
Nitko drugi od pisaca NZ ne spominje proroke kao Matej.

Što govori njegova priča o poganskim mudracima s istoka?
Oni nisu poznavali Svete židovske spise.
Znali su da se događa nešto veliko i zato su došli u Jeruzalem
da im domaći poznavaoci svetih spisa kažu za Betlehem
gdje su onda otišli pokloniti se i darovati novorođenče.
Nisu otišli poznavaoci Židovskih svetih spisa, već inobožci.
Matej vidi Isusa kao Mesiju i predviđa da će ga Židovi odbiti, a pogani prihvatiti.

s neta

Kako rekoh na početku, priču o djetetu Isusu
i njegovom pojavljivanju na svijetu ne mora se temeljiti
na onome što se stvarno dogodilo, već na onome što se stvarno dogodi
u životu onih koji vjeruju da priče poput ovih mogu prenijeti veću “istinu”.

U nastavku Evanđelje po Luki.