Marketing
BOŽIĆNA PRIČA drugi dio
Luka također opisuje Isusovo rođenje,
ali sa savim drugim opisom koji se ne može uskladiti sa Matejevim.
Neobično je da Luka na prvo mjesto stavlja, začeće Ivana Krstitelja.
Svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta stalno željeli dobiti dijete,
ali ostarili, a djeteta dobili nisu.
Jednog dana u crkvi Zahariji se ukaza Anđeo i navijesti mu:
"Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina.
Nadjenut ćeš mu ime Ivan.........“
Zaharija nepovjerljivo reče: „Kako, ja i žena smo stari?“
A anđel Gabrijel mu reče:
„Što ne povjerova, za kaznu, bit ćeš mutav dok se dite ne rodi“
I tako Elizabeta zatrudni, ali tek poslije 6 mjeseci to i objavi.
U to doba anđeo Gabrijel se javi i djevici Mariji te i njoj najavi trudnoću.
sa neta
( Sitimo se, kod Mateja, anđel se javio Josipu u snu
i s njim utanačio začeće Isusa. (Mt. 1, 20-21)
Ovdje, u Lukinoj priči, Marija to sumnjičavo primi, ali anđeo je ne kazni
već joj objasni postupak začeća: (Luk. 1, 35)
"Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“
I Marija se suglasi: „...neka mi bude po tvojoj riječi.“
I onda pohita iz Nazareta, gdje je živjela s Josipom,
"u Gorje, u grad Judin" k rodici Elizabeti, koja kad ču glas Marijin uskliknu:
„....na glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.“
Ivan šestomjesečnjak u utrobi majke iskazuje počast Isusu!
sa neta
Ivan i Isus vjerojatno nisu bili rođaci jer bi valjda još netko negdje to spomenuo!
Tek onda, u drugom poglavlju ide opis Isusovog rođenja.
Mjesto boravka im bilo u Nazaretu pa ih tamo zatekne
„naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.“
(Po Mateju Josip i Marija su bili Betlehemljani i Matej nema saznanja o popisu.)
Svatko je morao ići u svoj grad da bi bio popisan.
(Očito, naredba se odnosila na rimsko carstvo, a ne na Kinu, Ameriku, Australiju!)
Kako je Josip bio potomak kralja Davida (koji je živio 1000 g. ranije!!!)
morao da ode u Davidov i svoj grad, a to je Betlehem.
Zato ukrca trudnu Mariju na tovara i pravac Betlehem.
sa neta
I naravno, dok su su se tamo popisivali,
Marija se porodi u štalici „jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“
Anđeo potom razglasi rođenje Isusa i pastiri, a ne mudraci s Istoka,
obiđoše novorođenče i svakome pričaše o sretnom događaju.
U ugovoru Abrahama i Boga stoji da svaki Židov članstvo božjeg naroda dokazuje obrezanjem.
Osam dana po rođenju obrezaše novorođenče
i nazvaše ga, prema dogovoru Marije i Gabrijela, ISUS.
Nema Heroda djecoubojice, ni bježanja u Egipat
ni povratka u domovinu, ali ne u mjesto rođenja već u Nazaret.
Lukina priča u tim detaljima je realnija.
„Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja,
poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu“ itd. Vidi Luk. 2, 23-33
Luk. 2, 40-52 je jedini opis, u NZ gdje Luka opisuje Isusa kao 12-to godišnjaka
i njegovu eskapadu u Jeruzalemskom hramu.
Opis rođenja njegove majke Marije, njegovo rođenje i djetinjstvo
opisano u apokrifnim spisima nisu ušli u NZ, pa ih Crkva i ne priznaje kao riječ Božju.
A ti spisi bili poprilično popularni te postoje i dan danas u mnogim kopijama,
a to ću opisati u trećem nastavku.
Na početku trećeg poglavlja Luka nam daje vremenski okvir događanja
nabrajajući političare tog doba.
Dođe i riječ Božja Ivanu Krstitelja u pustinji i on počne krštavati ljude na otpuštenje grijeha.
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Iako je Ivan došao prvi, on je sekundaran.
Čak i u maternici Ivan se raduje Isusu koji se tek začeo u Mariji.
I u drugim evanđeljima Ivan priznaje primat Isusu. (Iv. 1, 21-36)
U Mateju na krštenju Isusa, Ivan kaže da bi Isus trebao krstiti njega, Ivana.
I pri krštenju pojavljuje se golubica, a glas s neba zaori:
"Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"( Mat. 3, 1-15)
sa neta
Kod Luke isto, samo glas s neba kaže: „To je moj sin. Ja, danas sam ga rodio“
I onda Luka daje Isusovo rodoslovlje koje je sasvim drukčije od onog Matejevog.
To se dogodilo kad mu je bilo „oko 30 godina“ Bijaše - kako se smatralo
- sin Josipov, Elijev,...... itd,
ali osim Isusa i Josipa ni jedno drugo ime se ne poklapa
s onima u Matejevom nabrajanju sinova i njihovih očeva,
s tim da Luka ide do Adama i završava s Bogom!
Drugim riječima, kao sin Božji Isus je došao spasiti ne samo svoj narod, Židove,
koji su ga se odrekli. On je spasitelj svih ljudi.
sa neta
Ali heretički je bilo u to vrime biti adopcionista,
smatrati da je Isus postao Bog poslije rođenja,
da ga je Bog otac posvojio kao smrtnog čovjeka.
A to Luka u trećem poglavlju govori da se dogodilo.
Ehrman ovdje navodi više činjenica koje ukazuju
da su prva dva stavka Lukinog Evanđelja kasnije nadodana
od strane pravovjernih kršćana
da bi se skinuta sumnja u usvojenje Isusa od strane Boga,
koje Luka dao u svom prvom poglavlju, koja tako postalo treće.
To je uostalom bio glavni predmet spora koji je rješavan na Nicejskom kongresu.
Da li je Isus ekvivalentan Bogu ocu ili ima niže ovlasti.
Usput, “Davinčijev kod” od Den Brauna je samo lipa uzbudljiva priča
koja nema blage veze sa stvarnim tadašnjim događajima.
U nastavku o rođenju Isusa i njegovom dječaštvu
u spisima koji nisu ušli u NZ.
Na dobro von svima skupa duošo Božić i, za kojin don, Novo godišće!!!
Post je objavljen 24.12.2021. u 17:08 sati.