To je bilo za početak, jučer kad sam došao, a sada evo mala prošetka
po kejot na Luda Mara i viđeno usput.
Tok riječice u centru grada sređen u dužini od cca 1500 m, a ostatak uzvodno i nizvodno ostaje da se uredi.
Kažu, prosječni životni vijek konja iznosi 20 do 30 godina.
E bloga mi, ovaj proživio blaženih 70 godina!!
Našao sam ga u šufitu i prizvao mi u pamet vrime kada je uglavnom
stajao na ormaru, izvan mojeg domašaja.
Da mi je bio za stalno prepušten da se igram s njim, sigurno je,
ne bi proživio ni deseti dio prosječnog životnog vika jednog konja.
Ovako, evo ga ….. malo ostario, prašnjav, ali živ.
A ja sam, poodrastavši, imao na raspolaganje za “igru” živu ugoticu,
kozu i njene kozliće, pivca i njegove koke, a bilo je i mačaka.
I mrave po dvorištu koje sam redovno hranio šećerom.
Eto znači, imalo razloga da taj konj od gipsa preživi dječju igru,
da bi me sada vratio u bezbrižne dane ditinjstva i završio na blogu.
P.S.
Još jedna "igračka" koju također nisam u potpunosti eksploatirao iz razloga
što je dvorište bilo neravno, a ulice sa stepenicama.
Tamo gdje je bilo ravno, tlo bilo kamenito, a tricikl bio s malim drvenim točkovima.
I tako i tricikl sačuvan da bih ga u osamdesetima potpuno renovirao.
Dobio je nove točkove, uključujući i rezervni, tapecirano sjedalo, i zvonce.