geomir

PET ZEMALJA

Danas su na redu San Bernardino na 350 m nm
i Corniglia 250 m niže, jedina od 5 Zemalja koja nema rivu.


Jedan Google pogled iz zraka.


Kako je glavna cesta među Zemljama na 400 - 500 m nm
to do njih triba ić poprilično uskin i vijugavim cestama.



Već sa glavne ceste vidi se Corniglia kao iz aviona,



a i San Bernardino tamo gore.




Spuštajući se prolazimo pored grupa kuća




među kaskadnim vinogradima




i onda do skupine kuća




uz crkvu San Bernardino.






ispred koje na klupi pričaju i griju se na suncu domorodci.




A mi upravljamo pogled dolje, prema Cornigli




i tamo dalje prema jugo istoku, Manaroli koju smo jučer obilazili,




I na vrh nad Riomagiore na kojem je svetište Nostra Signora di Montenero.




Pred mistom, na cesti čudna naprava koja je ustvari uspinjača, ča,ča,ča...
sa stolicom i poluzatvorenim kontejnerom
za spuštanje/dizanje OPG-ejca i njegovih alata i proizvoda.




I ovdje su kuće zbijene, ali ne kao u primorskim Zemljama
i ne idu u visinu, jer su na svojevrsnom platou.




Bez restorančića ne ide,




a kad se okrenemo, na vrhu vidimo naselje oko crkve san Bernardino.




I ovdje je crkva, kojoj se odavde vidi samo kampanel,




a za doć do nje




treba prošetati uskim uličicama i posladit se sladoledom.




Pred crkvom sv. Petra je palma





koja baca sjenu na njenu prošpetivu.




Kako su vrata otvorena povirio sam unutra, pa šta se dogodi,




i na ovi rekam iznad portala, kojeg ni bilo lako izrekamat,




a sv. Petar i nije baš neki. Lipji je u mom mistu!!






Još šetnja uskim prolazima




do crkve svete Katarine di je spomenik
palim (i caduti), ovdje bez petokrake, onima iz WWI



i križ od kamena u čast svim predhodnim naraštajima.




S platoa se vidi i novija gradnja po staroj špranci,




i hridine ispod




koje otvoreni Mediteran zna dobro tući,




a odakle su nezaboravni zalasci Sunca.