geomir

STRUGA

Ovi put idemo prema Ohridskom jezeru zapadnom rutom.
Skopje, Tetovo, Gostivar, Kičevo, Struga
Autoput "Nëna Terezë", vodi nas do Gostivara, i ovdje
kao i na drugim dionicama po Makedoniji,



naplata putarine ja na autoputu svakih 20, 30, 40 km.




Drugi put ćemo svratit u nacionalni park Mavrovo.




Zastajemo u Kičevu tek toliko




da rastegnemo noge




i prošetamo po glavnoj ulici,




kad tamo .......
Kud su prije čuli da prolazin kroz njiovo misto!?





I onda, pored neke crkve, pa slijedećih pedesetak kilometara





s povremenim zastojima zbog radova na cesti





stižemo u moj hotel u Struga.
Priman naružbe za iduće lito!




s čarobnim pogledom na jezero.




Plaže su već puste, jesen na vratima,




baba s unukom




i pusta plažna platforma, ...... napravimo đir pogledom.




Zatim standardna šetnja centrom Struge

na mostu gdje jezero već stoljećima




stvara Crni Drim.




Vodarica je tu




i spomenik




revolucionarima




na čast,




još uvijek postrojenim u koloni.




Uz rijeku štekati restorana, .....




odabiremo sveca mog imenjaka, ne more falit,




i makedonsku klasiku.




Možda će imati sreće,




ova zadovoljno prede,




a ova mašta o nekoj ribici




koje smo hranili lebom.

VRUTOK

NA IZVORU VARDARA

Kako je ideja bila "Od Vardara pa do,......"
to je red da vidimo di Vardar izvire, odakle krećemo!
Zapadno od Skopja moramo proć priko Tetova i Gostivara
do malog sela imena Vrutok, di se Vardar rađa.



Do Skopja vodi avtopat "Aleksandar Makedonski",
ali od Skopja na ovu stranu avtopat je "Nëna Terezë"




Do Tetova je cca 40 km,




a onda ova neobična đamija




sva iscrtana,




šarena. I ko bi pogodio kako se zove?






Ipak, oni koji je koriste zovu je "Pašina".
Čitam da jedna ovakva ima i u Travniku.




Odmah uz nju i reku Pena je stari turski Hamam.


Od Tetova do Gostivara cca 25 km, put je po špagu.
Svaki smjer ima dvi trake, a smjerovi odijeljeni zidom.
Ograničenje 80 km/h, policiji zlatni rudnik.


Iz Gostivara moreš di oćeš.




Đamije ne zaostaju,




ali i ove druge crkve se ne daju tako lako.




Ova stara i lipa kućica jedva ostala živa od ove grdosije.




Čovik nacipa drva za zimu,




a partizani u parku mirno spavaju.
Biće ih ima još po gradu, ali ni bilo vrimena tražit ih.




London likuidim, likvidacija, .... na rasprodažba!




Još jedna grdosija.




Nisan vidio koliko koštaju pice,




ali voda je sigurno đabe.




Plavi i bijeli tjeraju muabet,





a na izlasku još jedna đamija




i jedan hram



Do Vrutok je 5-6 km,




i naravno, na početku je hram,




a malo dalje đamija.




Selo ima stari štih,




pomiješan s novim gradnjama,




a zidovi od kamenja i drva u glini




drže se još i danas




Izvor je izdvojen od sela i čuvaju ga ova dva partizana




Uređen je izvor i cca 200 m toka,




s kaskadama,




restorančićima,








hotelom




i pastrmkama spremnim da se žrtvuju za dobrobit čovječanstva.




Nad izvorom stoji i čuva ga stara crkva




pod stoljetnim hrastom.

Slijedeća štacija jezero Ohrid.

SKOPJE

Već godinama Skopje mi je destinacija i neizbježno je
da mi se motivi ponavljaju, ali ipak svaki put iz nekog drugog rakursa.
A i sam grad svakim danom poprima neku novu fizionomiju,
stalno se nešto gradi, dograđuje,.......
2009-te sam vidio OVO, a 2010-te OVO, OVO i OVO,
2015-te OVO, OVO i OVO, a lani OVO.
Pa komu se da neka krene virtualno mojim stopama.

Sada sam prošetao Skopjem i vidio ovo.


Di se neš uslikat prid trijunfalnon kapijon!?





Tu odmah pored bila kuća Majke Tereze





čije izreke u podnožju ovih stupova, a i svugdje po gradu,





na mesinganim pločama istaknute.





Nezaobilazni





likovi.





Također i stara želježnička stanica





koja ostala kao spomenik katastrofalnog potresa.





Okolo grandiozne građevine,





niz ulicu prema centru





nova, još nedovršena crkva





i u dnu, na centru, poznati konjanik.




Uz put, da li odmor,... da li tmurne misli.....





I Londonac koji nosi odgovor na pitanje:




Zošto javen prevoz?




Stari kameni most,





pogled natrag na glavni trg i konjanika.





T-com





i nekoji hotel u izgradnji.




pogled uzvodno





Pogled nivodno





Šetnja mostom





na prethodnoj slici





Vardarom plove





brodovi.





Kej uz rijeku





i malo bronce u liku konjanika,





vanzemaljaca




i lava




Stare građevine u staroj čaršiji





i nove u istom stilu.






I ovdje dominiraju




više ili manje





atraktivni likovi.





Jedni igraju





na kartu





obitelji,





a drugi





i ne baš.


Minaret i krst se gledaju,





Žene imaju svoj Pazar,





a sve ostale butige su za nas.

GROZDOBER

Svake godine, tradicionalno, slavi se grozdober, po našu jematva,
u centru Tikvešije u Kavadarcima, od 7. do 10. septembra
kada padaju i datumi oslobođenja grada i nezavisnosti republike.
Ove godine karneval nije bio kao jedne od prošlih godina.
Čitav događaj ipak bio jedinstven, jer
konac djelo krasi!!!


Oglas najavljuje nadolazeća događanja.




Na glavnom trgu bijeli čadorovi




na ulici stolovi pod suncobranima




Već po danu roštilji se zagrijavaju




Pred pozornicom šankovi postavljeni




i kad šank počne da radi




mušterije pristižu.




Unaokolo rasprostrete




raznorazne panađur




điđe-miđe.




Na bini razmjenjuju se pevači




i pevaljke




a šankovi su već puni.




Karneval povorka prolazi




i smjenjuju se




razni




likovi.




Roštilji u punom pogonu




šećerna vuna čeka slado-kupce




Kupuje se sve,




a restorani na ulici puni.




Šankovi su puni,




i na njima toče grožđani sokovi




po navedenim cijenama.




Trg je pun,




muzika trešti




dok podalje ima i mirnijih mjesta,




a roštilji dime tuta forca,




dođoše i od Leskovca.




A onda, uz vatrenu najavu, na binu stupa
















I tako sve do ponoći!
Ako ne virujete, snimljeno sve na filmu!!

E = M*C2

warp pogon

DRUŽE, SNAĐI SE!

Kako ćemo?




Stavit ćemo ih




u kesu




pa na rame! Uh,.... teško!!

HRAMOVI I MANASTIRI

U KAVADARCIMA I BLIŽOJ OKOLICI


VATAŠA
HRAM SVETOG ARANĐELA








Iznad Vataše kod mjesnog groblja crkvica koja se obnavlja.











Par kilometara uzbrdo, uz rijeku Ludu Maru
MANASTIR SVETI NIKOLA
Oslikan na (njihovu) velu Gospu 2012
a ovih dana jedini posjetilac bio ja.
















Kako je i red i ovaj "oltarić" je potriban




kao i mista za "pokoru" koja se na njemu dobije.

Na kraju grada KAVADARCI izgrađena crkva
SVETA PARASKEVA PETKA
koja još nije u potpunosti završena.






















U centru grada
CRKVA SVETI DIMITRIJ
Kako je sagrađena nova velepna crkva sveta Petka,
to je i ova miritala koji šold da se pomladi.







VOZARCI

CRKVA SVETE BOGORODICE






I crkvica na groblju.


Uz Crnu reku, cca 20 kilometara uzvodno od Vozarci
nalazi se MANASTIR POLOŠKI
Kako do ovog manastira nema puta nema staze....
jer se sada nalazi na obali Tikveškog jezera, pa se do tamo ide samo brodom,
a vožnja simo, tamo traje cca 4 ure, plus uru, dvi tamo,
a toliko ovi put nisan ima, pa san slike posudija s neta.













I na kraju red je vižitat KAVADAREČKO GROBLJE, mi rečemo
"kapišont", što je izvedenica od tal. "kampo santo", sveto polje.
Zato je red da se u ovom điru i to "polje" posjeti, te sam svratio
i do groba jednog od prvih žrtava besmislenog rata,
ni krivog ni dužnog, Saško Gešovski.

ĐIR PO GRADU I PAZARU

Ovaj put ajmo malo po pazaru.
Da vidimo ljude, s naglaskom na môme Makedonke.
Pazar radi tri dana u tjednu tako da triba planirat što i koliko kupit.
Cijene svake godine sve više postaju slične našima, recimo u Splitu, Zagrebu.
Ima doduše još uvik nižih od naših.
1 € je 60 denara, pa računajte.



Grad se razvija i ulice su, u novom dijelu, dvosmjerne, široke,




i po gradu ima hotela.




Pazar je prepun poljoprivrednih kultura.

























U hladovini skuplja se društvo,



na čašicu razgovora i rakijče.








A i one se odmaraju dok se čekaju mušteriji.




I onda sretnem drugar od armija,




ali momi Makedonki......
















I opet jedan izlet do ezeroto,




ja u ladovini restorana,




a u vodi




gazdarica se banja.

PODSJEĆANJE

FENI
Kavadarci su mjesto gdje sam u dva navrata
stekao nekoliko godina radnog staža.
Prvi put sa Splitskim Konstruktorom na izgradnji brane,
a drugi put u FENI, rudnik željeza i nikla u nastajanju.
Ipak, prvi dodir s Makedonijom bio 1963, poslije zemljotresa,
na izgradnji Skopja s Dubrovačkom firmom "Dubac".

Pa tako, nostalgično, uvijek obiđem ta dva "radna mjesta"
i prisjetim se ondašnjeg vremena i života.

FENI zamišljen tridesetak kilometara južno od grada,
kao rudnik pod zemljom, uz samu granicu s Grčkom.

Penjemo se na visoravan Vitač i Kavadarci su iza nas




Uz put crkvice i odmorišta s hladovinom,
vodom i mjestom da se zapali svića.




Transportna traka kao zmija vijuga gore - dole....




a napred su planine, @gogoo zna koje.




I rijetke krave




Vanjski kop rudnika se nazire u daljini.




Na više mjesta imaju češme s hladnom izvorskom vodom,




a sa mnom su dva drugara iz onog doba.




Nad Mrežičko smo, gdje smo onda imali barake,




a sada je tamo hotel i druge pogodnosti za radnike.




Krajnji domet putovanja rudnik, ali




samo do ispod transportne trake i dalje ne može.




Možemo se ponovno napiti hladne vode i

Vozarci su desetak kilometara od Kavadaraca




i prolazimo most preko Crne reke.




Pogled uzvodno




i nizvodno




i na brdo zgure kao nusprodukt topljenja rude u obližnjoj fabrici FENI.




Brana se nazire u daljini,




a kada se približimo vidi se zgrada hidrocentrale u podnožju brane.




S vrha brane odmah tu je siguronosni preljevni lijevak i jezero,




a u pogledu nazad, opet zgrada gdje su turbine.




Krunom brane idemo dalje




i spuštamo se do vode,




gdje vođa puta dolazi na svoje.

U IZLOGU

KAVADARCE MOJE LIPO

Evo me opet tu, vo Kavadarci, vo Makedonija,
gdje sam prvi put došao 1963. i od tada redovito se vraćam.
Pa, eto da i oni koji ovdje navrate, vide ove krajeve
bivše nam države, domovine, koje nisu imali prilike obać i upoznat.
Oni koji jesu i prije lutali ovim krajevima ili bili u Armiji,
da se podsjete i vide kako to sada izgleda gledano mojim očima.


U centru vijori barjak.




Za susjedna prigradska naselja pare su tu




pa tako i u Vataša




nastavlja se uređenje korita Lude Mare




što je kroz grad već prije uređeno.




Kasnije ostaje još jedna dionica kroz Vatašu,




a uzvodno, već izvan mjesta,




korito je smirujuće




Sama Vataša je više selo nego grad, pa se miješaju




novi krovovi i stari krovovi,




dotrajale kapije,




ili sagrađena kuća, sa još uvijek čitavom starom pod njoj.




Kako bi to bilo da nema crkve,




a da ja ne uđem unutra,




da provjerim hoće li se zato urušiti krov!




Pored crkve je i narodni heroj Strašo Pinđur
a u blizini spomen područje 12 deca.
i manastir mojeg imenjaka.




Malo podalje je izletište Moklište.




Tu okolo su i ljetnikovci




onih s dubljim đepom




i motel




ispred kojeg je ovaj izrezbareni kamen,




te par ugodnih restorana,




a priroda uz Ludu Maru je smirujuća,




opali list najavljuje jesen,




a vodopadići šušte




dok stara eutanazirana vodenica spava.




Ima i skromnijih, ali s nacionalnim nabojem.




U gradu se već pojavljuju pokretne pilane
za pripremu drva za zimu.

OD MARJANA PA DO VARDARA

Došlo vrime da se putuje.
Svaki put smo išli ST - ZG - BG - SK - KVD koji pravac čini 1300 km,
a u što bismo utrošili 13 sati da stignemo na cilj,
što je bilo moguće, jer je samo cca 100 km. bez autoputa.
Priko HR 680 km, priko SRB 520 km i priko MK 100 km.
Cestarina je cca 70€, a od toga Hrvati dobijali 40€, Srbi 25€ i Makedonci 5€ !!

Ovi put smo odlučili prominit rotu pa smo zapivali od Tri... ups, Marjana pa do Vardara.
Od Splita do Čapljine, 145 km., od čega je 140 km autoputa ča smo platili 6 €.
Potom priko Trebinja do Nikšića, 165 km. i dalje preko Podgorice do Skadra, 112 km.,
a onda do Kukeša, 150 km., od čega je 50 km autoputa.
Od Kukeša ide se skoro do Prištine, pa zatim vrtimo prema jugu do Uroševca (Ferizaj)
cijelim putem 4 trake, ali još ponegdje fali po jedan most,
put nije ograđen žicom sa strane, ide kroz naseljena mjesta itd.
Drugim riječima, autoput nije dovršen pa se zato i ne plaća cestarina.
Od Uroševca do Kavadarci ima 150 km. od čega 100 km. autoputa,
s tim da ta dionica počimlje sa 35 km. i završava s još 15 km. obične ceste.
Ukupna kilometraža je 862 km.
Na tom putu morali smo pet puta preći granicu što znači
da smo se morali "ispovidit" 10 puta.
Srićom, nije bilo puno kola tako da smo relativno brzo prošli te prepreke.
Interesantan podatak da na ulazu u MNE s BiH strane
Crnogorci opovrgli lijenost koja im se pripisuje, jer jedan službenik
uzima dokumente od vozača, odnosi ih u zgradu gdje se pregledavaju
i onda ih ponovno nosi i vraća vozaču.
Kroz BiH uz put dosta svježe opožarenih dijelova
srećom, bila neaktivna požarišta pa smo mogli nesmetano proći.

Vidili smo, negdje u BiH, kako jedan požar počinje




i na vrhu ničega




netko gradi čardak s pogledom na ništa.




Prije spomenuta Crnogorska granica s Bih strane,
a od Nikšića do Podgorice sve je bilo u dimu, ali vatre nismo vidili.




Zatim ulaz u Albaniju gdje se službenik, koji pregledavao putovnice,
nije udostojio odgovoriti na moje pitanje o plaćanju cestarine.
Samo je nešto mrzovoljno, nerazumljivo promrmljao!
Poslije smo doznali da se ništa ne plaća.




Držimo pravac prema Prištini,




a dimi, dimi i po Albaniji.




Na granici Kosova, izgleda na račun registracije HR,
samo su mahnuli rukom, bez imalo priče!