geomir

Z A D U Ž B I N A

Govoridu da je Oni gore, meni nevirnome, da u zadatak
da mu buden PR, kad su već ovi njegovi okolo mene linčine.
Kako na drugi luja nisan moga bit na dva mista u isto vrime,
(radimo mi dva tuta forca i na tome!! ) to sam bio samo u Dol.
(vidi prethodnu pisaniju i slikariju!)

Zato tek sada gren na specijalni zadatak.



Lokacija je na najvišem dilu otoka, malo ispod glavice sv. Mikule.



Sa svoje terace vidim odredišno misto.

Izvjesni Ivan Paršić pok. Nikole još u pretprošli vik, kao mladić,
trbuhon za kruhon, otiša u „sijanicu“, kako su naši stari zvali Argentinu.
Tamo skromno živio, nije se ženio i teškim i poštenim radom,
(a vjerojatno i uz bokun sriće), stekao bogatstvo, koje je
darivao u dobrotvorne svrhe, a najviše darivao crkvama, jer je bio pobožan čovik.

Tako dao i novac da se sagradi Crkva iznad njegovog mista, Svete Nedije,
i posveti  tajni „Pohođenja Blažene djevice Marije,
blagdan drugi luja ( 2. srpnja), kraće zvana „Guospa od zdrovjo“!!!

Njegov brat, sada pokojni Juraj Paršić p. Nikole gradio 1909. godine,
a na moj rođendan 1910, dobio dozvolu da je može blagosloviti.
Kad su je blagoslovili bila „velika fraja“ i još i danas se priča
da su se mišćani eto žrtvovali i išli u trošak s pečenim kozlićima,
kad je već njihov „barba Ivon u Argentini mogo činit pokoru za njih“!!

Naknadno Juraj dobije nalog da je ogradi zidom i napravi gustirnu.

Crkva je vlasništvo obitelji Jurja, koja se obvezala, voljom Ivana,
da će svakog blagdana i svake subote „nažeći kandelu“ u njoj,
a svake godine reći i tri mise, koje obaveze potpisao i sam Ordinarijat.
I išlo tako do 1950. godine kada Ordinarijat, neobjašnjivo,
ograničio na jednu misu, na sam dan Pohodjenja, drugi luja!!! ???

Ivan Dobročinitelj bio položio i znatnu sumu novca na banku
da bi se kamatama trebalo ( i moglo se!) održavati Crkvicu i
podmirivati sve druge obveze u vezi s tim.

Posli WWII propao taj kapital i sada je sve palo na špale
i dobru voju nasljednika pok. Jurja Paršić iz Svete Nedjelje!!

Homo sad uzbardo!!



Pristup je sa zapadne strane preko blagih padina i dolova,
koji su sada rijetki pod lozom ili lavandom.



Kada se dođe blizu odmah se vidi glavica sv. Mikule.



Put je djelomično, na većim uzbrdicama, betoniran,



a na vrhu je kameni križ, ukopan baš na mjesto
gdje je bio stup trigonometrijske točke I reda.
Očito je bio nepodoban!! Stup,... je li!!



Pogled prema sjevero istoku, terasi odakle sam krenuo.



Dolje ispod, južno, skoro vertikalno, leži Sveta Nedjelja.



Dalje prema pučini cca 3 milje ukotvili se Lukovci.
Ne postaje se lukav kad ih posjetiš, ali možeš nabrat divljeg luka!!



Prema jugo istoku ispružilo se Šćedro, moje nedavno odredište.



I onda tu pred nama, prema zapadu, okružena zidovima,
crkvica gleda prema udaljenom Visu obasjana zalazećim suncem.



Prošpetiva



Gustirnica



Pogled sa stražnje strane



Posljednje zrake sunca padaju na nju



i kroz vrata osvjetljuju unutrašnjost,



oltar s još svježim cvijećem od nedavne fešte



i majku Božju s djetetom.



Tako je sunce svojim zracima miluje



dok se "spušta" tamo negdje prema Hvaru i Paklenim otocima.



Tu je neobičan usamljeni bor.



Napuštena, srušena kuća.



Sunce se skriva iza drugog usamljenog bora,



a ti Geomire, odmori se, zaslužio si!!



Na povratku, tu u blizini, prolazim uz seljačko gazdinstvo



u sklopu kojeg je konoba Kolumbić



i ispraćam sunce na noćni počinak.