|
petak, 27.07.2012.
KONTRASTI
Kako nisan @brod u boci to ću s ovo malo riči ča znan
pustit da slike govore o kontrastu u mojem malom mistu.

Gledam s prozora šumu svjetlih jarbola
koji se s večeri sklanjaju u našu valu.

Na drugoj strani je bivši škver i fabrika sardina,

koji ovako iz daljega izgledaju čak romantično.

Iz blizine se vidi da umiru, već godinama, u tišini,

s ostacima navoza,

umirućim levutima,


vinćima za potezanje.

Buceli vataju ruzinu,

a i šta će kome.

Tu je i mala smišna dizalica

i još jedan bucel s komadom kadene.

Prova (staroga kova)

krma (što sitno se drma)

„a kroz buže od madiriiiii“
vidi se fabrika

koju Zemlja vuče k sebi!!

Ploča na zgradi škvera svjedoči nedavnu slavnu prošlost

a stare razglednice još slavniju davnu prošlost
kad su servisirani i ondašnji prekooceanski brodi !
Škver je bio privatna imovina, nacionaliziran i sada predan u ruke zlotvora.
Amo reć, @brod je ovdje moga ostvarivat svoje snove!! 
Škver je uz ACI i lokalne brode moga prosperirat.

ACI je pontonima proširila kapacitet
i kako su brodi sigurni ka u škatulu
to je sada, a pogotovo kad zapuše burin,
puna ka šipak.
A dolaze oni i zato ča smo in dragi!! 
Sad dalje neka slike govore, ja san potroši riči!!













|
- 20:49 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 23.07.2012.
IVKO RADOVANOVIĆ
U svojem muvanju po Hvaru u mjestu GDINJ, na istočnom dijelu
otoka, imao priliku upoznati umjetničku familiju Radovanović i
njihovu rodnu kuću, koja je svojevrsni muzej umjetnina oca Ivka,
o kojem nema mnogo na Wikipediji.
Više ima o njegovoj kćerki Tatjani, a i sin Ivo nije pao daleko od stabla.

Kuća je uz cestu koja vodi u Sućuraj. 
Ograđena i okružena borovima i čempresima.  Na ulazu s ceste 
dočekuju nas jedna od kćerki i jedna od unuka 
Nad vratima je spomen ploča. 
Gostoljubivo smo posluženi, 
a zatim i uvedeni u kuću kojoj je već i hodnik prepun Ivkovih djela. 
Dnevna soba je prepuna, .... kćerka nam sve prezentira. a unuka se prisjeća nonota kojeg i nije mogla upoznati



Tu je i fotografija Ivkove djece  Zidovi su puni slika, 
naravno i auto portret,  razne figurice, 
interesantne školjke,

i kamenčići, 
plakati, 
i opet slike

i kipići

Lanac napravljen od jednog komada drva. 
Štafelaj umjetnika 
ormar

regal

kantun u kuhinji 
i u spavaćoj sobi mural. 
Gospa, koja čuva
miran san!!
|
- 09:24 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 15.07.2012.
- 14:17 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 08.07.2012.
Z A D U Ž B I N A
Govoridu da je Oni gore, meni nevirnome, da u zadatak
da mu buden PR, kad su već ovi njegovi okolo mene linčine.
Kako na drugi luja nisan moga bit na dva mista u isto vrime,
(radimo mi dva tuta forca i na tome!! ) to sam bio samo u Dol.
(vidi prethodnu pisaniju i slikariju!)
Zato tek sada gren na specijalni zadatak.

Lokacija je na najvišem dilu otoka, malo ispod glavice sv. Mikule.

Sa svoje terace vidim odredišno misto.
Izvjesni Ivan Paršić pok. Nikole još u pretprošli vik, kao mladić,
trbuhon za kruhon, otiša u „sijanicu“, kako su naši stari zvali Argentinu.
Tamo skromno živio, nije se ženio i teškim i poštenim radom,
(a vjerojatno i uz bokun sriće), stekao bogatstvo, koje je
darivao u dobrotvorne svrhe, a najviše darivao crkvama, jer je bio pobožan čovik.
Tako dao i novac da se sagradi Crkva iznad njegovog mista, Svete Nedije,
i posveti tajni „Pohođenja Blažene djevice Marije,
blagdan drugi luja ( 2. srpnja), kraće zvana „Guospa od zdrovjo“!!!
Njegov brat, sada pokojni Juraj Paršić p. Nikole gradio 1909. godine,
a na moj rođendan 1910, dobio dozvolu da je može blagosloviti.
Kad su je blagoslovili bila „velika fraja“ i još i danas se priča
da su se mišćani eto žrtvovali i išli u trošak s pečenim kozlićima,
kad je već njihov „barba Ivon u Argentini mogo činit pokoru za njih“!! 
Naknadno Juraj dobije nalog da je ogradi zidom i napravi gustirnu.
Crkva je vlasništvo obitelji Jurja, koja se obvezala, voljom Ivana,
da će svakog blagdana i svake subote „nažeći kandelu“ u njoj,
a svake godine reći i tri mise, koje obaveze potpisao i sam Ordinarijat.
I išlo tako do 1950. godine kada Ordinarijat, neobjašnjivo,
ograničio na jednu misu, na sam dan Pohodjenja, drugi luja!!! ???
Ivan Dobročinitelj bio položio i znatnu sumu novca na banku
da bi se kamatama trebalo ( i moglo se!) održavati Crkvicu i
podmirivati sve druge obveze u vezi s tim.
Posli WWII propao taj kapital i sada je sve palo na špale
i dobru voju nasljednika pok. Jurja Paršić iz Svete Nedjelje!!
Homo sad uzbardo!!

Pristup je sa zapadne strane preko blagih padina i dolova,
koji su sada rijetki pod lozom ili lavandom.

Kada se dođe blizu odmah se vidi glavica sv. Mikule.

Put je djelomično, na većim uzbrdicama, betoniran,

a na vrhu je kameni križ, ukopan baš na mjesto
gdje je bio stup trigonometrijske točke I reda.
Očito je bio nepodoban!! Stup,... je li!! 

Pogled prema sjevero istoku, terasi odakle sam krenuo.

Dolje ispod, južno, skoro vertikalno, leži Sveta Nedjelja.

Dalje prema pučini cca 3 milje ukotvili se Lukovci.
Ne postaje se lukav kad ih posjetiš, ali možeš nabrat divljeg luka!! 

Prema jugo istoku ispružilo se Šćedro, moje nedavno odredište.

I onda tu pred nama, prema zapadu, okružena zidovima,
crkvica gleda prema udaljenom Visu obasjana zalazećim suncem.

Prošpetiva

Gustirnica

Pogled sa stražnje strane

Posljednje zrake sunca padaju na nju

i kroz vrata osvjetljuju unutrašnjost,

oltar s još svježim cvijećem od nedavne fešte

i majku Božju s djetetom.

Tako je sunce svojim zracima miluje

dok se "spušta" tamo negdje prema Hvaru i Paklenim otocima.

Tu je neobičan usamljeni bor.

Napuštena, srušena kuća.

Sunce se skriva iza drugog usamljenog bora,

a ti Geomire, odmori se, zaslužio si!!

Na povratku, tu u blizini, prolazim uz seljačko gazdinstvo

u sklopu kojeg je konoba Kolumbić

i ispraćam sunce na noćni počinak.
|
- 11:27 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
srijeda, 04.07.2012.
- 17:15 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|