|
nedjelja, 21.11.2010.
RIBARSKO MISTO
VRBOSKA
Prije 1000 godina ljudi su živili u selima dalje od mora.
Varbuoska je tada nastala kao ribarsko misto.
Ljudi iz sela počeli graditi kućice u bliskoj uvali
kao alternativno stanište za lov ribe.
Kao logična posljedica, prije više od 100 godina
sagrađena je fabrika sardina i škver.
U fabrici sve je rađeno ručno; od prihvata ribe, kidanja glava, sušenja, friganja, škatulavanja i lemljenja kutijica .
Eh, to su bile sardine!
Već odavno ni fabrika ni škver nisu u funkciji
i ovako izdaleka na nešto liče.
Nažalost, kad se priđe bliže tada je to raspad.
Krov fabrike počeo propadati sam od sebe.
Sreća da nikog nije bilo unutra.
A i „radni pogoni„ škvera su u blaženom stanju.
Prije je u mjestu bilo 5, 6 družina, tj. profesionalnih ekipa
sa velikim mrežama plivaricama za lov plave ribe.
Sada je samo jedan profesionalac koji je momentalno
plivaricu konzervirao do iduće sezone.
A i kad lovi srdele , inćune, lokarde, ili nedajbože skuše
to mora prodavat drugdje.
Danas postoje pojedinačni ribari neprofesionalci.
Ustvari, skoro svatko ima brod.
Samo ja ne, a moj nono, prije 100 godina,
imao među prvima, sličan ovom (bez kabine)
Mreže treba krpit, održavati! A tu je...
koji oblikuje i/ili krpi mriže i po suncu,
i po ladu
Kad je kiša u konobi mu radno misto,
a i vrata crkve tvrđave daju ponekad ispomoć.
Pošto škver čeka „privatizaciju“,
brodograditelj radi brod na suhom doku u dvorištu.
a neki napušteni polako trunu na kiši i suncu.
Peškarija (ribarnica) sagrađena prije 100 godina
već odavno nije u funkciji.
Bako profesionalac sada kočari i upravo razvrstavaju ulov.
Kašete se slažu na rivu
Gazdarica i vaga je tu pa tko voli nek izvoli!
Kao uspomena na ono što je nekad bilo
oformljen je muzej kojeg svakako triba posjetit za boravka ovdje.
Sam za sebe je posebna priča.
a brodovi, eto, mogu služiti i kao šank u ljetno doba
|
- 12:37 -
Komentari (39) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 15.11.2010.
- 17:40 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
subota, 06.11.2010.
MALA VENECIJA
VRBOSKA
Naše molo misto, ča ga iznutra zovemo Varbuoska,
naši stari počeli gradit na kraju duge uske uvale,
recimo prije cca 800, 1000 godina.
Kad ga sada gledamo iz cca 3 km visine izgleda ovako.
Kad ga nadlijećemo i gledamo u perspektivi, pogled je životniji.
Uvala počinje kanalom kojeg zovemo potok.
Za velikih kiša skuplja vodu iz polja.
Inače je uvijek suh. Na početku bio jedan mali mostić,
kojeg je pokrila zaobilaznica .
Na mjestu dok more dopire sagrađen je drugi most
koji je u originalu bio izgrađen od kamena.
Kad je počela , početkom prošlog stoljeća, moda betona,
srušen je i napravljen od betona, kako i danas stoji.
Niti sto metara dalje nalazi se treći most koji je imao istu sudbinu kao i prethodni, i bio njegova kopija.
Prije par godina vraćen je u cca prvobitni oblik .
A original je izgledao ovako. Tu je izvor slatke vode gdje je oformljena i bila u funkciji javna perilica rublja.
Perilica i danas stoji, ali pralja više nema!
Sa perilice pogled ispod mosta prema slijedećem.
Šetnjom preko njega idemo do slijedećeg mosta
Četvrti most je najatraktivniji. Pored njega je „vrilo“,
što je služilo da se može jednostavno doći do mora.
Takvih vrila bilo je prije mnogo,
jer se morska voda koristila za mnoge svrhe.
Sva su sazidana, a ostavljena samo tri za uspomenu!
Preko njega na drugu stranu
Pogled na njegovu punu ljepotu.
I još jedan pogled na dva ljepotana
Početkom prošlog vijeka, slijedeći, peti most izgledao je ovako.
Kad je drvo propalo, desna strana je nasuta,
a premošćen je samo lijevi dio.
Prije 50 godina obnovljen je armirano-betonskom konstrukcijom,
da mogu automobili preko njega.
Sada je i to već dotrajalo i bilo bi efektno kad bi ponovno bio obnovljen
u punom rasponu; dva luka s kamenom fasadom.
Iza njega stoji 20 metarski otočić elipsastog oblika
I na kraju pogled s ovog mosta u predvečerje
i pogled na isti most.
A naziv Venecija Vrboska je dobila očito zato, jer ponekad do kuća na rivi i doslovno treba ići čamcem!
Naime, ponekad more „diše“ u deset, petnaest minutnim intervalima
s amplitudom većom od jednog metra,
a u ekstremima i više od dva ili tri metra.
Kao rijeka, more toči sad unutra, sad vani i diže se odnosno spušta u navedenim veličinama.
Kad je nisko, to zovemo OSEKA, a kad je visoko zovemo ŠĆIGA.
U aprilu prije dvije godine imali smo takvo događanje , malo veće amplitude, ali ipak ne ekstrem, nisam bio prisutan,
koje je netko snimio (nažalost ne baš stručno) i stavio na You tube.
|
- 22:46 -
Komentari (54) -
Isprintaj -
#
|