geomir

RIBARSKO MISTO

VRBOSKA

Prije 1000 godina ljudi su živili u selima dalje od mora.
Varbuoska je tada nastala kao ribarsko misto.
Ljudi iz sela počeli graditi kućice u bliskoj uvali
kao alternativno stanište za lov ribe.
Kao logična posljedica, prije više od 100 godina
sagrađena je fabrika sardina i škver.



U fabrici sve je rađeno ručno; od prihvata ribe, kidanja glava, sušenja, friganja, škatulavanja i lemljenja kutijica .
Eh, to su bile sardine!



Već odavno ni fabrika ni škver nisu u funkciji
i ovako izdaleka na nešto liče.



Nažalost, kad se priđe bliže tada je to raspad.



Krov fabrike počeo propadati sam od sebe.
Sreća da nikog nije bilo unutra.



A i „radni pogoni„ škvera su u blaženom stanju.



Prije je u mjestu bilo 5, 6 družina, tj. profesionalnih ekipa
sa velikim mrežama plivaricama za lov plave ribe.
Sada je samo jedan profesionalac koji je momentalno
plivaricu konzervirao do iduće sezone.



A i kad lovi srdele , inćune, lokarde, ili nedajbože skuše
to mora prodavat drugdje.



Danas postoje pojedinačni ribari neprofesionalci.



Ustvari, skoro svatko ima brod.



Samo ja ne, a moj nono, prije 100 godina,
imao među prvima, sličan ovom (bez kabine)



Mreže treba krpit, održavati! A tu je...



koji oblikuje i/ili krpi mriže i po suncu,



i po ladu



Kad je kiša u konobi mu radno misto,



a i vrata crkve tvrđave daju ponekad ispomoć.



Pošto škver čeka „privatizaciju“,
brodograditelj radi brod na suhom doku u dvorištu.



a neki napušteni polako trunu na kiši i suncu.



Peškarija (ribarnica) sagrađena prije 100 godina
već odavno nije u funkciji.



Bako profesionalac sada kočari i upravo razvrstavaju ulov.



Kašete se slažu na rivu



Gazdarica i vaga je tu pa tko voli nek izvoli!



Kao uspomena na ono što je nekad bilo
oformljen je muzej kojeg svakako triba posjetit za boravka ovdje.
Sam za sebe je posebna priča.



a brodovi, eto, mogu služiti i kao šank u ljetno doba