geomir

utorak, 15.09.2009.

T`GA ZA JUG

OD JADRANA PA DO VARDARA (III dio)

Ovo je pogled sa 30 km visine na Ohridsko jezero.
Od Struge do sv. Nauma ima isto toliko, zračne linije,
a širina mu je cca 15 km. Najveća dubina je 289 m
i nalazi se na 700 m nad morem.
Moglo bi se reć i da nije jezero već "prošireno" korito
rijeke Crni Drim, jer kod sv. Nauma je (glavni, najveći) izvor,
a u Strugi voda ističe i nastavlja teći normalnim koritom.
Ovaj put ću prošetati od Struge, preko Ohrida i Peštana
do sv. Nauma, i dati jedno svoje viđenje ovoga kraja.

Iz naših krajeva najbliže je, po kilometraži, preko Albanije.
Duži, ali vremenski kraći, je put kojim sam ja išao.
Kad sam ovuda prolazio još su stajali bunkeri po brežuljku.

Ja bi ih opitura s našim crveno bijelim kockicama.
Neprijatelj bi bidan misli da su bube mare i kad bi doša blizu
već bi bilo kasno. Mašingever bi ga prisika priko prsiju! :-))
( Moljcu će doć slabo kad vidi moje "likovno umjetničko djelo"! :-))

Ali, dobro, to je nika druga priča!
Spustimo se priko brda i evo nas u Strugu,
gdje voda iz jezera istječe,

i dalje teče kao Crni Drim.

S jedne i druge strane kanala su kafići,
a na utoku uvijek neki mladići
(ala mene pjesnika: kafići - mladići! :-))

koji nekad skaču s mostova ili prkose snazi vode.

Drugi skupljaju denar po denar prodajući semke, leblebije, kikiriki.

Tu su i biste narodnih heroja. Nisu ih škartali.

Nažalost, već most dalje, zapušten je i opasan za prelaz,

a iza zadnjeg mosta, samo stotinu metara dalje,
tok rijeke je žalost božja.

Još žalosniji je spomen braći Miladinovci, pjesnicima, kojima u čast
na stogodišnjicu objavljivanja njihove zbirke pjesama 1962 godine,
osnovane Struške večeri poezije , koje su nakon par godina
učinile Strugu mjestom susreta pjesnika sa svih pet kontinenata.

Naslov njihove pjesme je svršio na boci s početka moje foto priče,
a ovdje se tekst ne može pročitati, jer slova otpadaju.

Ali zato pogled iz sobe hotela sve govori

i obećava ugodno vrijeme.

Dok se na plaži pred hotelom ljudi roštiljaju,

idemo prema gradu Ohridu, i na rivi dočekuje nas

revnosni čuvar grada, Sv. KLIMENT OHRIDSKI

Tu su i braća ĆIRIL i METODIJ koji su i nâs učili čitat i pisat.

Stara tvrđava na brijegu,

a kuće polegle okolo do ruba jezera

gdje se ljudi kupaju.

Na rivi brodovi čekaju turiste da ih voze

na drugi kraj jezera
/nažalost, eto neki dan, i do dna jezera :-(( /

po našim mjerilima za bagatelnu cijenu.

U gradu vjerski objekti su u suživotu,

a uz neke se nađe trgovina značajnog imena “Luna 31”.

Vežite se, polijećemo!

U centralnoj ulici su butici i zlatarnice,

gdje ohridski biseri zauzimaju značajno mjesto.
Očito, i ovdje stanuje kriza prodaje.

Ali zato nije kriza reprodukcije, barem, je li, nekih naroda. :-))

Starinska arhitektura je veoma uočljiva,

kao i karakteristična gradnja starih crkava.

Na izlasku iz Ohrida uz cestu prema sv. Naumu
nezaobilazni Biljanini izvori
koje grupe turista opsjedaju i škljocaju li, škljocaju…

A Biljana platno stavila u veš mašinu, dodala prašak za bjeljenje,
i ne mari ona za vinare belogradjane, već svima dijeli osmjeh,
a možda će netko, je li :-))), zaraditi i baknež.

Na pola puta do sv. Nauma uz obalu prileglo selo Peštani.

Uz cestu minijaturni manastirić,

na obali kupači uz kajčinja (kaiće, brodiće) na suhom,

Drugi su parkirani u vodi.

Usamljeni plivač na pučini.

Nad obalu se nadvila, valjda, tužna vrba,

a drugi usamljenik, nisan ja, nonota mi!, strpljivo čeka žrtvu.

Jesan od ribarske fameje, ali ovdje sam lovio ribu -
samo ovako! :-)))

Je da se ima osjećaj kao da si na moru, ali nije slano,
moreš ga pit, a ladno ka jacera, po mojim mjerilima, molim.

Na kraju Peštana smjestio se hotel Desaret

gdje je voda bistra, a dno kamenito ili pjeskovito ili mješano.

Tamo na zapadu ostala Struga,

riva je u odsjaju sunca,

žalo čeka kupače,

koji još čekaju ručak na terasi hotela,

a kada dođu pitaju se: Hoćemo li ovamo,

ili ćemo platit i leć na ležaljku pod suncobran? :-)))

A dica su već u, (htio sam reć, moru) - vodi.

Slijedeća i ujedno posljednja stanica je manastir sv. Naum
na samoj granici s Albanijom, uz kojeg je najveći izvor koji puni jezero.

Ni u selu Ljubaništa, uz cestu na domak sv.Nauma,
nisu zaboravili partizane.

Zatim se stiže do raskršća gdje skrećem desno.

Pošle godine ovdje je bilo veliko stablo,
a sada me dočekao sv. Naum.

Prema liku s freske,

umjetnik je od debla, čiji korjeni su i dalje u zemlji,izrezbario sveca,

koji sada dočekuje hodočasnike i turiste.

Crkva je sagrađena na litici,

a sam manastir pretvoren u muzejsko ugostiteljski object.

Ulaz u manastirsku zgradu i dvorište opsjedaju turisti.

Kroz stara vrata

ulazi se u dvorište.

Na zidu je ugrađena ploča s upisanim godinama i životinjom,
najvjerojatnije jarac. Neverin, tvoj resor!? :-))

Iz dvorišta uz zvonik puca /Bum! :-) / pogled prema pučini jezera

Zgodno mjesto za zaustavljanje trenutka.

Crkva je odmah tu, malo dalje od ruba,

a na kupolu se “penju” ptice i paunovi.

Uz zid crkve je bunar, a u sjeni čempresa uvijek netko traži hladovinu.

U bunar se ne može upasti.

U crkvi se pale voštanice sv. Naumu ne bi li, već u nečemu, pomogao.

Pod manastirom, na utoku vode iz izvora i okolo, ljudi se kupaju.

Neki i ovdje pokušavaju prevariti koju ribicu,

a mnogi, umjesto paljenja svijeće,
bacaju novčiće u izvor priželjkujući sreću u životu.

I ovdje su štandovi s bižuterijom, također i ohridskim biserima

Na obalama izvora je restoran sa stolovima u prirodi

i zavidnom ponudom manjative.

Voda silno utiče u jezero,

dok dolazi ispod lukova kamenog mosta.

Iza mosta voda je mirna, naizgled, nepomična, prozirna,
u kojoj se zrcali okolno drveće i zelenilo.

Sam izvor je kompleks jezera i otočića, sve obraslo gustim zelenilom i
stablima, a opisivanje tog ugođaja možda bi mogao,
kako tako, dočarati neki vrhunski romansijer.
Slike koje nudim su mnogo više od svakog opisa,
a jedino pravo je - otići tamo. Makedonija vas čeka! :-)))

Zajdi, zajdi jasno S`nce;
i jas zaminuvam;
dalek je put do mojeg Fôra.

- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.09.2009.

T`GA ZA JUG

OD JADRANA PA DO VARDARA (II dio)

ELENO KERKO

Od Kavadarci do SKOPJE ima cca 100 km autoputa
što se plaća malo više od 2 eura.

Desetak kilometara od Kavadaraca,
tamo gdje se Crna reka uliva u Vardar,
uz autoput prema Skopju, egzistirao je antički grad Stobi,
gdje je sada arheološko nalazište njegovih ostataka.

Više pročitati OVDJE

Na pola puta prolazi se pored grada (Titov) Veles
koji je izgubio atribut vlasništva, ali vlasnik, vidjet ćemo,
i nije zaboravljen

I poslije manje od sata lagane vožnje stižemo u Skopje
koje je smješteno u dolini između planina Vodno i Skopske crne gore,
u dolini, s jedne i druge strane Vardara.

Na južnoj strani je Vodno s novovijekim divovskim,
oni bi rekli, krstom.

A na Googlu to izgleda ovako

Vardar je premošten mnogim mostovima,

a u centru je stari kameni most

Vardar ljeti i nema baš puno vode

Centar je pješačka zona i dominantno mjesto zauzima veliki trg
s kojeg se ide šetalištem prema staroj želježničkoj stanici

Ili u suprotnom pravcu preko kamenog mosta u staru čaršiju,
a lijevo i desno uz rijeku su pusti restorani i kafići

Tu u centru je bila rodna kuća majke Tereze,

koje mjesto je obilježeno natpisom
i s označenim kantunima nekadašnje kuće.

Na šetalištu prema staroj želježničkoj stanici
je spomen dom majke Tereze koja se veoma cijeni.

Unutra je memorijalni centar,

a njen kip dočekuje posjetioce.

Njen centar je veoma uočljiv i amo reć bogat,
što ne korespondira s njenom skromnošću. Ne njenom krivnjom.
Negdje sam pročitao da je nosila zakrpane sandale.

I na ovom šetalištu su restorani i kafići

Inače, centar grada je poput otvorenog muzeja,
s razbacanim razno raznim eksponatima.

Mlađi možda ne znaju da je Skopje 26. srpnja 1963
drmnio taramut (zemljotres)
I ova statua očito simbolizira tadašnju patnju i žrtve ljudi

a za sjećanje ostavljeno je pročelje
i dio nekadašnje želježničke stanice
sa zaustavljenim kazaljkama sata u trenutku katastrofe,
u kojoj se sada nalazi muzej.

Nije zaboravljen ni Maršal

i tu se može pročitati što je tada rekao makedoncima.
To se i ostvarilo. Cili svit je pomogao,
pa je, fala potresu, Skopje dobilo fizionomiju evropskog grada.
Nažalost, izginilo je iljadu i sto svita.

Pa su tako izgrađene široke ulice

A sad i trgovački centri koje drže bogati turci ili grci

a i njegovi „levi sili“ imaju svoju kancelariju ovdje.

Drug Tito u ovim krajevima nije uopće „persona non grata“,
pa tako ima kutak „Kaj Maršalot“ ( kod Maršala)
gdje čovik može okripit tilo. A i dušu , ako je njegov fan.

Na sjevernoj strani, s lijeve strane Vardara,
gdje se ide direktno preko kamenog mosta,
je dio grada u kojem žive pretežno, da ne kažem isključivo,
Albanci i drugi narodi i narodnosti.

Tamo je Bit Pazar, stara čaršija gdje ima sijaset malih dućana,
slatkarnica, čevabđinica, saatđija, trgovina svim i svačim.

U neko doba grad s najvećim brojem Albanaca
nije bila Tirana, već Skopje.
Sada to više nije slučaj, jer Albanci su plodan narod
i oslobodivši se Envera Tirana je živnila,
iako se i po okolnim zemljama nisu zapustili.

Grad se protegao uz Vardar sa prigradskim naseljima
u dužini od cca 15 km.
Nije zaboravljena ni dalja ni bliža povijest
Pa tako imamo Gocu Delčeva, nacionalnog junaka

ali i partizane.

Tu su mnogobrojne crkve jedne

I druge orijentacije.

Ali i ostaci rijetkog akvadukta iz daleke prošlosti

Novi objekti kulture, nacionalna sveučilišna knjižnica

I davni turski hamam

Koji je u blizini nacionalne umjetničke galerije.

Toliko ovaj put o Skopju. Više, možda, neki drugi put.
U idućem nastavku vas čeka Ohridsko jezero i tamošnji obilasci.

- 22:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 05.09.2009.

T`GA ZA JUG

OD JADRANA PA DO VARDARA (I dio)

Idemo, s pjesmom!

Krenusmo oko 7,00. Dugopolje, A1.
A onda Zagreb, Beograd, Niš, Skopje i dolazak na cilj.
Uz prisilna zaustavljanja za plaćanje cestarine, drumarine i patarine,
nekoliko ulijevanja goriva, te dvije granične rampe
i uz par dobrovoljnih zaustavljanja, oko 21,00
KAVADARCI nas pozdravljaju.

Nisam išao putovima revolucije, niti sam tugovao za Jugom,/dugo u/, kao što sam čuo konstataciju mladaca kad su u Keruma kupovali vino, a među bocama vidjeli i ovu.

To je samo naslov domoljubne nostalgične pjesme
Konstantina Miladinov iz Struge koju je napisao u Moskvi

U centru vinorodne tikveške regije ugnijezdio se gradić Kavadarci.
Prikazani četverokut 12 za 10 kilometara.

Krajem 60-tih obuzdali smo /Konstruktor – Split/ obližnju Crnu reku
premjestivši u njeno korito cca tri miliona kubičnih metara materijala
otkinutih od susjednog brda, dakle sagradivši branu

u čijem podnožju je zgrada u kojoj voda vrti generatore struje.

Brana je stvorila jezero dužine cca 20 km.
Preko krune brane pristup je obalama jezera

koje je neposredno iza brane na zgodan način razvedeno.

Uz njegove obale sada niču vikendice
i stvara se rekreaciono – turističko područje.
Nezgodno je da ponekad, u slučaju suše, voda ispred kuće
može „pobjeći“ par desetaka metara niže.
Poplava je isključena, jer bi tada i brana bila uništena („oprana“).
Zato jezero ima preljev, kao i svaka kada u našim kupatilima.

Voda iz jezera osim što stvara struju, natapa i vinograde,
a tko voli, nisu zanemarivi ni somovi i šarani iz njega.

A plivati i skakati se može i u olimpijskom bazenu u centru Kavadara

ili par kilometara dalje u fency bazenu.

Nažalost, i ovdje je prije 30 godina otvoren „Obrovac“
pod imenom „FeNi“.
Rudnik i topionica željeza i nikla. Kad je to proradilo konstatirano je
da materijal u nalazištu ima nedovoljan postotak ciljnih ruda.

Sve je privatizirano, ala željezara Split.
Sreća je što vlasnici održavaju proizvodnju
dovozeći rudu preko Soluna iz Indonezije, Turske itd.,
pa hiljade ljudi imaju kakvu takvu egzistenciju.
Dok nikel dobro stoji na svjetskom tržištu!

Nesreća je naravno što je to prljava tehnologija usred vinograda
koja stvara rak rane stvarajući brda otpada,
a da ne spominjemo zagađenje atmosfere.

Kavadarci je gradić, kao i posvuda u Makedoniji,
u kojem se isprepliće sadašnjost i prošlost.
Kako u prometu,

tako i u arhitekturi.

Poljoprivreda je osnovna djelatnost, pa su banci pazara puni

Ima se što birati, a sve je, za naše prilike, jeftino.

Od crvenih ćuški (paprika),

sočnih pomidora,

do dinja, parče 50 denara ( 60 denara = 1 euro).

Na ulici je popularan "đevrek" /krušni kolutić sa susamom/
koji se sam nudi na ulici

Uzmeš i ostaviš 10 denara, a gazda će poslije doći

Ili je gazda tu u hladovini i čeka kupca.

Popularna je i leblebija (prženi slanutak)

A alvu da ne spominjem. Ne kaže se i kod nas zaludu,
iako mnogi i ne znaju što je to niti su ikada probali,
da nešto ide kao alva!

Ulice su pune drvoreda, koji osim hladovine i proizvodnje kisika
služe kao oglasne table za osmrtnice i objavu četriesdnevnog pomena.

Kroz grad curi "rijeka" Luda Mara i ove godine
uređuje se stotinjak metara njenog toka u središtu mjesta.

Veći dio ostaje do daljnjega, onako kako ga je bog dao.

Na glavnom trgu u centru grada veliko stablo
daje hladovinu domorodcima, koji sjede u krug
i obrađuju aktuelna politička pitanja i ostale lokalne probleme.