Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/geomir

Marketing

T`GA ZA JUG

OD JADRANA PA DO VARDARA (II dio)



Od Kavadarci do SKOPJE ima cca 100 km autoputa
što se plaća malo više od 2 eura.



Desetak kilometara od Kavadaraca,
tamo gdje se Crna reka uliva u Vardar,
uz autoput prema Skopju, egzistirao je antički grad Stobi,
gdje je sada arheološko nalazište njegovih ostataka.




Više pročitati OVDJE


Na pola puta prolazi se pored grada (Titov) Veles
koji je izgubio atribut vlasništva, ali vlasnik, vidjet ćemo,
i nije zaboravljen



I poslije manje od sata lagane vožnje stižemo u Skopje
koje je smješteno u dolini između planina Vodno i Skopske crne gore,
u dolini, s jedne i druge strane Vardara.



Na južnoj strani je Vodno s novovijekim divovskim,
oni bi rekli, krstom.



A na Googlu to izgleda ovako



Vardar je premošten mnogim mostovima,








a u centru je stari kameni most










Vardar ljeti i nema baš puno vode



Centar je pješačka zona i dominantno mjesto zauzima veliki trg
s kojeg se ide šetalištem prema staroj želježničkoj stanici







Ili u suprotnom pravcu preko kamenog mosta u staru čaršiju,
a lijevo i desno uz rijeku su pusti restorani i kafići





Tu u centru je bila rodna kuća majke Tereze,




koje mjesto je obilježeno natpisom
i s označenim kantunima nekadašnje kuće.





Na šetalištu prema staroj želježničkoj stanici
je spomen dom majke Tereze koja se veoma cijeni.




Unutra je memorijalni centar,




a njen kip dočekuje posjetioce.





Njen centar je veoma uočljiv i amo reć bogat,
što ne korespondira s njenom skromnošću. Ne njenom krivnjom.
Negdje sam pročitao da je nosila zakrpane sandale.





I na ovom šetalištu su restorani i kafići





Inače, centar grada je poput otvorenog muzeja,
s razbacanim razno raznim eksponatima.




Mlađi možda ne znaju da je Skopje 26. srpnja 1963
drmnio taramut (zemljotres)
I ova statua očito simbolizira tadašnju patnju i žrtve ljudi



a za sjećanje ostavljeno je pročelje
i dio nekadašnje želježničke stanice
sa zaustavljenim kazaljkama sata u trenutku katastrofe,
u kojoj se sada nalazi muzej.





Nije zaboravljen ni Maršal




i tu se može pročitati što je tada rekao makedoncima.
To se i ostvarilo. Cili svit je pomogao,
pa je, fala potresu, Skopje dobilo fizionomiju evropskog grada.
Nažalost, izginilo je iljadu i sto svita.










Pa su tako izgrađene široke ulice





A sad i trgovački centri koje drže bogati turci ili grci





a i njegovi „levi sili“ imaju svoju kancelariju ovdje.





Drug Tito u ovim krajevima nije uopće „persona non grata“,
pa tako ima kutak „Kaj Maršalot“ ( kod Maršala)
gdje čovik može okripit tilo. A i dušu , ako je njegov fan.




Na sjevernoj strani, s lijeve strane Vardara,
gdje se ide direktno preko kamenog mosta,
je dio grada u kojem žive pretežno, da ne kažem isključivo,
Albanci i drugi narodi i narodnosti.



Tamo je Bit Pazar, stara čaršija gdje ima sijaset malih dućana,
slatkarnica, čevabđinica, saatđija, trgovina svim i svačim.



U neko doba grad s najvećim brojem Albanaca
nije bila Tirana, već Skopje.
Sada to više nije slučaj, jer Albanci su plodan narod
i oslobodivši se Envera Tirana je živnila,
iako se i po okolnim zemljama nisu zapustili.





Grad se protegao uz Vardar sa prigradskim naseljima
u dužini od cca 15 km.
Nije zaboravljena ni dalja ni bliža povijest
Pa tako imamo Gocu Delčeva, nacionalnog junaka





ali i partizane.




Tu su mnogobrojne crkve jedne





I druge orijentacije.





Ali i ostaci rijetkog akvadukta iz daleke prošlosti




Novi objekti kulture, nacionalna sveučilišna knjižnica





I davni turski hamam





Koji je u blizini nacionalne umjetničke galerije.







Toliko ovaj put o Skopju. Više, možda, neki drugi put.
U idućem nastavku vas čeka Ohridsko jezero i tamošnji obilasci.




Post je objavljen 10.09.2009. u 22:26 sati.