Marketing
T`GA ZA JUG
OD JADRANA PA DO VARDARA (III dio)
Ovo je pogled sa 30 km visine na Ohridsko jezero.
Od Struge do sv. Nauma ima isto toliko, zračne linije,
a širina mu je cca 15 km. Najveća dubina je 289 m
i nalazi se na 700 m nad morem.
Moglo bi se reć i da nije jezero već "prošireno" korito
rijeke Crni Drim, jer kod sv. Nauma je (glavni, najveći) izvor,
a u Strugi voda ističe i nastavlja teći normalnim koritom.
Ovaj put ću prošetati od Struge, preko Ohrida i Peštana
do sv. Nauma, i dati jedno svoje viđenje ovoga kraja.
Iz naših krajeva najbliže je, po kilometraži, preko Albanije.
Duži, ali vremenski kraći, je put kojim sam ja išao.
Kad sam ovuda prolazio još su stajali bunkeri po brežuljku.
Ja bi ih opitura s našim crveno bijelim kockicama.
Neprijatelj bi bidan misli da su bube mare i kad bi doša blizu
već bi bilo kasno. Mašingever bi ga prisika priko prsiju! :-))
( Moljcu će doć slabo kad vidi moje "likovno umjetničko djelo"! :-))
Ali, dobro, to je nika druga priča!
Spustimo se priko brda i evo nas u Strugu,
gdje voda iz jezera istječe,
i dalje teče kao Crni Drim.
S jedne i druge strane kanala su kafići,
a na utoku uvijek neki mladići
(ala mene pjesnika: kafići - mladići! :-))
koji nekad skaču s mostova ili prkose snazi vode.
Drugi skupljaju denar po denar prodajući semke, leblebije, kikiriki.
Tu su i biste narodnih heroja. Nisu ih škartali.
Nažalost, već most dalje, zapušten je i opasan za prelaz,
a iza zadnjeg mosta, samo stotinu metara dalje,
tok rijeke je žalost božja.
Još žalosniji je spomen braći Miladinovci, pjesnicima, kojima u čast
na stogodišnjicu objavljivanja njihove zbirke pjesama 1962 godine,
osnovane Struške večeri poezije , koje su nakon par godina
učinile Strugu mjestom susreta pjesnika sa svih pet kontinenata.
Naslov njihove pjesme je svršio na boci s početka moje foto priče,
a ovdje se tekst ne može pročitati, jer slova otpadaju.
Ali zato pogled iz sobe hotela sve govori
i obećava ugodno vrijeme.
Dok se na plaži pred hotelom ljudi roštiljaju,
idemo prema gradu Ohridu, i na rivi dočekuje nas
revnosni čuvar grada, Sv. KLIMENT OHRIDSKI
Tu su i braća ĆIRIL i METODIJ koji su i nâs učili čitat i pisat.
Stara tvrđava na brijegu,
a kuće polegle okolo do ruba jezera
gdje se ljudi kupaju.
Na rivi brodovi čekaju turiste da ih voze
na drugi kraj jezera
/nažalost, eto neki dan, i do dna jezera :-(( /
po našim mjerilima za bagatelnu cijenu.
U gradu vjerski objekti su u suživotu,
a uz neke se nađe trgovina značajnog imena “Luna 31”.
Vežite se, polijećemo!
U centralnoj ulici su butici i zlatarnice,
gdje ohridski biseri zauzimaju značajno mjesto.
Očito, i ovdje stanuje kriza prodaje.
Ali zato nije kriza reprodukcije, barem, je li, nekih naroda. :-))
Starinska arhitektura je veoma uočljiva,
kao i karakteristična gradnja starih crkava.
Na izlasku iz Ohrida uz cestu prema sv. Naumu
nezaobilazni Biljanini izvori
koje grupe turista opsjedaju i škljocaju li, škljocaju…
A Biljana platno stavila u veš mašinu, dodala prašak za bjeljenje,
i ne mari ona za vinare belogradjane, već svima dijeli osmjeh,
a možda će netko, je li :-))), zaraditi i baknež.
Na pola puta do sv. Nauma uz obalu prileglo selo Peštani.
Uz cestu minijaturni manastirić,
na obali kupači uz kajčinja (kaiće, brodiće) na suhom,
Drugi su parkirani u vodi.
Usamljeni plivač na pučini.
Nad obalu se nadvila, valjda, tužna vrba,
a drugi usamljenik, nisan ja, nonota mi!, strpljivo čeka žrtvu.
Jesan od ribarske fameje, ali ovdje sam lovio ribu -
samo ovako! :-)))
Je da se ima osjećaj kao da si na moru, ali nije slano,
moreš ga pit, a ladno ka jacera, po mojim mjerilima, molim.
Na kraju Peštana smjestio se hotel Desaret
gdje je voda bistra, a dno kamenito ili pjeskovito ili mješano.
Tamo na zapadu ostala Struga,
riva je u odsjaju sunca,
žalo čeka kupače,
koji još čekaju ručak na terasi hotela,
a kada dođu pitaju se: Hoćemo li ovamo,
ili ćemo platit i leć na ležaljku pod suncobran? :-)))
A dica su već u, (htio sam reć, moru) - vodi.
Slijedeća i ujedno posljednja stanica je manastir sv. Naum
na samoj granici s Albanijom, uz kojeg je najveći izvor koji puni jezero.
Ni u selu Ljubaništa, uz cestu na domak sv.Nauma,
nisu zaboravili partizane.
Zatim se stiže do raskršća gdje skrećem desno.
Pošle godine ovdje je bilo veliko stablo,
a sada me dočekao sv. Naum.
Prema liku s freske,
umjetnik je od debla, čiji korjeni su i dalje u zemlji,izrezbario sveca,
koji sada dočekuje hodočasnike i turiste.
Crkva je sagrađena na litici,
a sam manastir pretvoren u muzejsko ugostiteljski object.
Ulaz u manastirsku zgradu i dvorište opsjedaju turisti.
Kroz stara vrata
ulazi se u dvorište.
Na zidu je ugrađena ploča s upisanim godinama i životinjom,
najvjerojatnije jarac. Neverin, tvoj resor!? :-))
Iz dvorišta uz zvonik puca /Bum! :-) / pogled prema pučini jezera
Zgodno mjesto za zaustavljanje trenutka.
Crkva je odmah tu, malo dalje od ruba,
a na kupolu se “penju” ptice i paunovi.
Uz zid crkve je bunar, a u sjeni čempresa uvijek netko traži hladovinu.
U bunar se ne može upasti.
U crkvi se pale voštanice sv. Naumu ne bi li, već u nečemu, pomogao.
Pod manastirom, na utoku vode iz izvora i okolo, ljudi se kupaju.
Neki i ovdje pokušavaju prevariti koju ribicu,
a mnogi, umjesto paljenja svijeće,
bacaju novčiće u izvor priželjkujući sreću u životu.
I ovdje su štandovi s bižuterijom, također i ohridskim biserima
Na obalama izvora je restoran sa stolovima u prirodi
i zavidnom ponudom manjative.
Voda silno utiče u jezero,
dok dolazi ispod lukova kamenog mosta.
Iza mosta voda je mirna, naizgled, nepomična, prozirna,
u kojoj se zrcali okolno drveće i zelenilo.
Sam izvor je kompleks jezera i otočića, sve obraslo gustim zelenilom i
stablima, a opisivanje tog ugođaja možda bi mogao,
kako tako, dočarati neki vrhunski romansijer.
Slike koje nudim su mnogo više od svakog opisa,
a jedino pravo je - otići tamo. Makedonija vas čeka! :-)))
Zajdi, zajdi jasno S`nce;
i jas zaminuvam;
dalek je put do mojeg Fôra.
Post je objavljen 15.09.2009. u 09:58 sati.