Mlijeko je zločesto https://blog.dnevnik.hr/fss

ponedjeljak, 28.02.2005.

Ona i on

Žena u meni čuva razmaženu djevojčicu.Ta se djevojčica nimalo ne skriva.Negoduje, buni se i frkće nosom bez ustručavanja.Ona koja je pila samo čajeve od najcrvenijih ružinih latica i tonula u san uz bajke izmišljane samo za nju, tâ ona se ne može zadovoljiti manjim od najboljega.

Ona želi muškarca koji će je zagrliti i podignuti u zrak od oduševljenja, prvi put kada je vidi.Koji će joj reći da je može zamisliti kao glavnu glumicu u njegovom omiljenom francuskom filmu.Muškarca koji će, da bi je oraspoložio, na prozoru prema najtračavijoj susjedi, izigravati Marlona Branda na divljem motoru, gol i sa starom motociklističkom kacigom na glavi.Onoga koji će radi nje raditi u kamenolomu i pronaći joj cvijet u kamenu.Muškarca koji će sam srušiti drvo i od njega joj napraviti krevet.Koji će se rasplakati nad njezinim raskrvavljenim rukama i slikom zmaja na podu, netom završenom.Ona želi muškarca koji će je čuvati i kada ne bude uz nju.Milovati je granama i gledati mjesečinom.

Sinopsis

D. je žena u zadnjim dvadesetima.Bila je zlostavljana na različite načine tijekom provođenja vlastite seksualne revolucije.Zato je sada traumatizirana.U nekoliko se navrata obraćala psihijatrima, no oni vole liječiti lijekovima.Nema osobnog života izvan radnog prostora, osim što s vremena na vrijeme piše erotsku poeziju koju nitko ne čita.Pred malim Rembrandtovim autoportretom, u muzeju kojeg rijetko posjećuje, upozna pisca K.On je vrlo pažljiv prema D.Ona misli da je K. zaljubljen u nju.Istodobno uživa u tome i osjeća krivnju.Jedan dan poslije posla, K. je pričeka u parku.Sjednu na klupu i K. kaže da je upoznao nekoga.D. padne u depresiju i dobije otkaz na poslu.Još se više povlači u sebe i postaje sklona samoubojstvu.Namjerava se ubiti kad shvati da to nije ono što želi.Obriše suze, skupi sve stvari koje su je podsjećale na K. i baci ih s mosta.Na povratku kući, presretne je grubijan s ožiljkom na licu.D.nema novaca uz sebe i on je upuca.Lik bježi, a D. umire na pločniku.U daljini se čuje sirena ambulantnih kola.

nedjelja, 27.02.2005.

Na vrhu stepenica, desno, drugi red

Obula sam cipele s cvjetićima na peti i krenula u grad.Tramvaji su bili puni.Ljudi me gledaju, hodam.Muškarci me žele, hodam polako.Koliko koštaju stare knjige?One imaju život.U antikvarijatu ih možeš kupiti jeftino.Život nije na cijeni.

subota, 26.02.2005.

Ugriz na najtvrđem dijelu inspiracije

Noć je bila moćna, bez velikih arhitektonskih pretenzija.Osim tebe, nemirnog.Slomio si mi tijelo, oživio želju.Jutro me stiglo među lišćem, na zemlji.Poželjeh opet bježati da bi me ovako vraćao.

Sitnice koje život znače

Rekao si da prestaješ pušiti.Zgužvao polupunu kutiju u ruci i upaljač poklonio prvoj djevojci koja ti se s cigaretom među prstima približila, upitno te pogledavajući.Razgovarali smo o tvojoj glazbi.Oduševljeno si pričao o novoj gitari koju planiraš kupiti.Kako si je isprobao neki dan u trgovini i kako zvuči baš onako kako želiš.Dugo nisi skladao, ali kada si je primio u ruke, pjesma je došla sama.Prikrala ti se požudno škakljajući te iza desnog uha.Oči su ti zasjale, a sljedeći trenutak već si otvarao novu kutiju cigareta i pogled se izgubio u dimu.

Rekao si da lijepo izgledam u bijelom.U trgovini smo isprobavali odjeću.Probaj ovu.Ma, ne, ne volim bijelo,nitko ne izgleda dobro u tome.

Rekao si da si bacio njezinu sliku.Stigao si kasno s posla.Već ti na koži osjetim kako si sav izgužvan kada si umoran.Poljubio si me na vratima, kako je lijepo u tvom zagrljaju.Spustio si torbu i otišao ravno u kupaonicu.Čujem te kroz kapi vode kako me moliš da ti donesem čistu majicu.U ormaru, među odjećom, njezino nasmiješeno lice.Nikada te nisam pitala jesi li je ti to fotografirao.

Rekao si da ćeš se danas rano probuditi.Budila sam te, ljutito si mi okrenuo leđa.

Rekao si da ti je prijatelj posudio tu knjigu.I ja sam je oduvijek željela pročitati.Nedjelja popodne, moje noge ispetljane s tvojima, kauč nam je premali.Zvoni tvoj mobitel.Ustaješ i razgovaraš u kuhinji kraj prozora.Smijeh.Da, dobro sam, znaš mene.Što?Ne, nisam još počeo čitati, hvala još jednom, ali imam previše posla u zadnje vrijeme.Čime si se ti bavila ovih dana?

Rekao si da me voliš.

Dahtala je kad je ušla u sobu

Znaš li onaj osjećaj kada ti trnci protrče tijelom, svi do jednoga u hihotu i vrisci, nagužvaju se oko tjemena, a mala brdašca na tvojoj koži podignu zastave?To se zove poticana stanogradnja.

petak, 25.02.2005.

Čudo s kruhom i uljem (Kraljevi I, 17:7)

Kora od tanina na poluispijenim čašama govorila je o vremenu više nego što sam željela da znaš.Postoje stvari i stvarčice, velike i male, koje ponekad prešutim.Uputim pogled praznome i ne pričam.Ne želim ništa, a kada bi barem znao bez pitanja.Ukočenih koljena, preko previše oltara, ne daj da povjerujem u naviku.Dvije sam godine bila gladna, razderao si svoje haljine i dao mi jesti.

četvrtak, 24.02.2005.

Nasljedstvo

Bilo je to u doba kada se plesalo ulicama.Ulice su bile dražesne i uske, poput žena.U njih se uskakalo, iz jedne u drugu, bez tereta i razmišljanja, s povjerenjem i sigurnošću, a svaka je dočekivala otvoreno i s puninom ružinih pupoljaka, puninom koju najbolje osjetiš tek kada pupoljak zgnječiš upirući dlan u dlan, stišćući jednim drugog u šaku.Ulice su bile drage i poznate, poput djevojaka u rodnom gradu.Okićene cvijećem i vrpcama u veselim bojama.Mogao si ih milovati, sam, od svoje želje, a one bi stajale pred tobom i željele još.
U to je doba iz prstiju prvi put isplesala ta pjesma.Nitko ne zna o čemu pjeva, ali svi mi u njoj pronađemo baš sebe.Žive, pune i glasne.Kako li sam se onda iznenadila kada si rekao da se u njoj spominje moje ime.Alli, ne čuje se od topota konja.Slušali smo je zajedno, a ja sam na tom dijelu čula tvoje ime.I to ti prešutjela.Njega je prekrio smijeh djece.

srijeda, 23.02.2005.

Gnijezda u kamenu

Noge su mi potpuno glatke, trese me groznica.Osjećam se poput nebodera, stopalima duboko ukopanim u muljevito tlo.Oči su mi zamagljene, trepćem.Puno trepćem.Želim ih zatvoriti, ali volim gledati što mi radiš.Naginjem glavu u stranu.Da li je ogledalo iskrivljeno ili slika koju vidim.Klečiš preda mnom, sa zmajevom grbom na leđima.U mojoj sjeni otvaraš i zatvaraš usta, vatra klizi bedrima i sva se slijeva u rupu.Zatvori je, brzo, brzo, ne daj joj da ode.Vatre dobro griju.Iznutra i izvana.Čujem zvona.Onakva kakva koriste vračevi za najjače magije.Onakva kakva ima moja majka.Kada bismo imali komad bjeline, koji dio mene bi želio očuvati nevinim?

Svijet na koljenima

Tko je pročitao tekst, pročitao je.Tko je tražio, našao je.Više sreće drugi put.

utorak, 22.02.2005.

Što moje misli misle o meni?

Pitala sam.Okrenule su mi leđa.Danas ne žele pričati sa mnom.

Stopalom u zraku

I iz nekog razloga se ponavljam, jer stvari o kojima razmišljam uvijek znače isto.I idem, i nastavljam, tražim nove osobe u svojoj glavi, a tamo nema nikoga i to postaje zbunjujuće.

Ace of Hearts

Znaš li čega se on sad najviše boji?Boji se da će se ono dvoje uskoro izdvojiti od svih i otići negdje na porciju histeričnog seksa.Da, zbilja.Evo, već je vidi kako ljušti sa sebe te svoje nedodirljive gaćice, pogledavajući krišom u njega, onako preko ramena, dok se on, moćno muško toliko različito od njega samog, samozadovoljno i ne trepćući smije s kreveta.Zavaljen na jastucima poput kakvog trgovca robljem.I mjerka novo bijelo meso.A on, sam i tih, gleda to sve iz kuta, kao iz budućnosti.Poželi, zna već sada da bi, da joj može zgaziti sve snove u glavi i reći joj da taj kojeg je tako ludo poželjela ima nevjerojatno mali kurac i da to odbija priznati, da se jednako boji žena kao što se boji muškaraca i da riječi koje ona tako olako slaže, bez razmišljanja o posljedicama, on ionako ne zna pročitati i zato se može praviti da mu je svejedno.Da joj može gurnuti prst u oko i dokazati da to što ona vidi provaliju iza svega, poput prizme koja će planuti u petroleju, da je to samo u njezinom vlastitom ogledalu i da stvari ni izdaleka nisu toliko uzbudljive.Poželi da joj tada može navući te gaćice koje je prebrzo spustila i sakriti od trgovačkog pogleda to malo bijede koje mu je izložila u nadi da mu je otkrila neki novi svijet ili da će mu otkriti kada uđe u nju, slineći joj po obrazima, svijet koji je propustio vidjeti i kojeg neće više vidjeti ponovo.Poželi da je tada, posramljenu i načetu, može odvući što brže i dalje od kreveta s praznim libidom.U neki svoj, poznati mrak.I tada, iako zna i znati će da ne može biti siguran da li je vlažna od tragova koji joj još isparavaju u mislima ili od njegovog stvarnog dodira, uvući joj ruku u sramno međunožje i prstima dohvatiti tajnu koju još nije dala na provjeru kvalitete.Uhvatiti je čvrsto i onda ljubomorno čuvati, i od nje same, jer vidi već da je sama čuvati ne zna.Priznati joj tada razvučenim glasom u molbi,glasom koji niti pita niti odgovara, da je ljubi iznad svega i da je ona ta s kojom noću šeta kroz vriskove i sjene, zbog koje svaka bol završava uzdahom i novim slomljenim svjetlom.Da je ona jedno od onih mjesta na kojima je uvijek želio biti, a da nikada nije pitao za cijenu.I da nije vrijedna jer se ne boji i daje svima da je pomirišu.Da je samo neugodni svrab kojeg se želi riješiti.I tada, dok ga gleda još očima koje su primile novo znanje, tada je gurnuti nazad onome od čega ju je odvukao, ravno na cerekajući kurac od pola prstohvata, da joj pokaže kako je to kada voliš i daješ voljenoj osobi na izbor.

ponedjeljak, 21.02.2005.

Bratstvo i jedinstvo

Tramvaji prevoze meso.Neka mesa imaju hepatitis.Neka nemaju.Neka će tek dobiti.Radujmo se, narodi.

Tko to tamo govori

Koliko i što hrkanje dodaje/oduzima ženstvenosti?

nedjelja, 20.02.2005.

Udice bez mamaca

Progone te, osjetim te kako se trzaš dok spavaš.Grčevima zaboravljaš snove da se ujutro ne bi sjećao.Ti, jak i s pogledom koji ne govori.Dođi mi, ja ću te sakriti.Siguran si među mojim bedrima.

Tajne piramida

Ponekad tako, dok mi sjediš nasuprot i pričaš o nevažnim stvarima, ja te vidim kako klečiš u snijegu.Bez košulje.Kože promrzle do modrine.S glavom pognutom.Među rukama.Kao da moliš.I poželim te ugrijati.Posegnem za tobom, a ti me čudno pogledaš i ti iz blata digneš pogled.Stavim dlanove na tvoje lice i ti se trgneš i ti zahvalno sklopiš oči.Ponudim ti zagrljaj i ti se ukočiš i ti me primiš.Sjedimo u tišini, na svojim stranama, odmahneš rukom i nastaviš s pričom.Klečimo u blatu, blizu i zajedno, promrzlu ruku uvučeš u moju.

subota, 19.02.2005.

Tjelesne tekućine

Stajao je uz sam rub ceste, umačući vrhove cipela u prljave lokvice, zagledan u stakla na zgradi preko puta.Nekad je možda i znao koja je to zgrada i tko u njoj živi, sada je to ionako nevažno.Čarape su mu već mokre, podigne jednu cipelu, tanka koža rasiječena s unutrašnje strane.Blago pognut, jednom rukom pridržavajući stopalo kako bi bolje pogledao ranu koja je puštala, osjeti dahtanje na vratu.Prilično nezgodan položaj, iznenadilo ga je to.Prenaglo je spustio nogu i zašpricao njezine svijetle hlače.Prvo je pripremio ispriku pa je onda pogledao u oči.On ne voli konflikte.Plakala je.Eh, stvarno.Takvo ponašanje radi nekakvih hlačica.Možda bi se okrenuo i otišao da je što rekla.Ovo je već postajalo neugodno.Da je htjela prijeći cestu, mogla je to već odavno.Da je bar rukom obrisala nos ili pokušala sakriti suze, već bi mu palo na pamet što reći.Svijetla su se mijenjala, malo su stajali okruženi ljudima, malo sami.Pa ništa.Stajat će i on tako, malo kraj nje.Kišovit i tmuran dan, kao da netko primijećuje bilo koje dvoje na cesti.Promatrao ju je ispod oka.Svijetla kosa posvuda oko lica.Oči kakve god da inače jesu sada su krvave i natečene.Nije baš lijepa.Eto, da nije tako neumorno plakala, ne bi je niti primijetio na ulici.Njega, recimo, ljudi uvijek primijećuju.Muškarci i žene, gotovo bez iznimke.Bilo bi dosta, ne da mu se više.Gurnuo je ruke u džepove i zakoračio na cestu.Napipa maramice u džepu i naglo se okrene, izvlačeći paketić i gotovo gurajući pod nos.Nije ga ni pogledala, to ga je naljutilo.Nije čak ni namjeravala prijeći ulicu, valjda se zabavljala gledajući automobile.Samo je tako pobjegla.Da je barem lijepa.Ovako će proći vječnost dok prestane misliti na nju.

petak, 18.02.2005.

Evine kćeri

Pogledaj kako je blijeda kraljica slijepih noći.S plimom u ruci i šalom od vjetra.Nikad sama, punog srca.Kako si došao, tako ćeš otići.Ona zna i ne skriva pogled.Luta s oblacima i crta u prašini.Zabacuje kosu i pokriva se lišćem.Voli miris zemlje.


Pogledaj kako je vruća prosjakinja žitnih polja.Bijelim dlanovima čupa travke.Slaže ih u džepove i tjera ptice.Dugo si je mamio, pristala je na sve.Srami se i ne gleda u oči.Grli drveće i sanjari o samoći.


Svetica koja ti se podala i bludnica do koje ne možeš doći.

četvrtak, 17.02.2005.

Karta do blaga

Jutros se jedan tvoj poljubac izgubio i bludio po meni do podneva.

A zašto ne?

Sporo se budim, oko mene snovi, još razmahani.Usta puna perja i tvoja topla ruka izmiješana s mojim tijelom.Kako se zovu priče koje dolaze nakon treptaja?O čemu razmišljaš?Zašto te ne smijem buditi?I ti i ja razmišljamo mesom, nije li to užasavajuća pomisao?Dva kaznena boda, stani u kut.

srijeda, 16.02.2005.

Plaže od jezika

Nasjeckano šareno voće.Hladno i slatko.Sočnost im curi niz tvoje prste dok mi komad po komad guraš u usta.Male rječce sunca i vjetra koje su plodovi skupljali za nas.Ljuljačke na igralištima užitaka.Lanci su im dugi.Ako sjednem na jednu, možda mogu dotaknuti nebo.

Mjesec u čaši

Odmakni dušu u stranu i poljubi me bez gledanja.

ponedjeljak, 14.02.2005.

Hotelski sapunčići

Sjedim do tebe, s glavom u ruci.Varam te pogledima dok ne gledaš.U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta.Golih nogu, suha trava mi bode bedra.Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa, i bulje natrag u mene.Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu.Slana i nejestiva.Zagrliš me kroz natpise na zidovima.Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja.Ja želim natrag.Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha.Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane.Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre.Po ustima su ga premetali gmazovi, žvakali moje golo tijeli i davali ga slinavoj mladunčadi.Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene.Potraži me u predgrađu.U videoteci.

A gdje su bile zvijezde?

Mnoge će ti strasti obilježiti život, pokazivala je moja astralna karta.Štićenica silovitih i kratkotrajnih ljubavi.Niz imena povezanih poljupcima.Neki će biti trijezni, neki nježniji.Viši ili niži, smeđi ili crni, bit će ih svakakvih.A sve će ih određivati isto: muškost koja im nemirno poigrava među nogama.


Vjetrena, kolebljiva, mijenja raspoloženja.Lijepa je, ima male grudi.Vižljasta.Vjerna više nego što to izgleda.Potiskuje osjećaje.Voli glazbu, mimiku, film, akrobacije, strane riječi, od svakog jezika pomalo.Bez potrebe troši na sitnice.Ne vlada sobom.Imponira zanosom.

Mjesec u Strijelcu: duhovni i tjelesni nemir tjeraju je na lutanja, ima veliku potrebu za slobodom, strastvena
Merkur u Biku: indolentna, uči vizuelno
Venera u Blizancima: graciozno se izražava, rado flertuje
Mars u Lavu: centrirana energija, muški šarm, dramatizira
Jupiter u Biku: cijeni materijalne stvari i lagodan život, sklona dogmi
Saturn u Lavu: naizgled poštena
Uran u Škorpionu: ljubomorna
Neptun u Strijelcu: nema značenja

Sunce u 8. polju: udovištvo
Mjesec u 2. polju: novčane fluktuacije
Merkur u 8. polju: spiritualnost, tuga
Venera u 8. polju: putenost koja škodi zdravlju, avanture, slatka prirodna smrt
Mars u 10. polju: skandali
Jupiter u 7. polju: popularna u javnosti
Saturn u 9. polju: nezgoda na putovanju morem
Uran u 1. polju: originalna, intuitivna, naprasita
Neptun u 2. polju: umjetničke strasti
Pluton u 12. polju: kompleks krivnje, mašta koja izaziva fatalne greške

Sunce 135 ° Uran: individualistička, egocentrična, ekscentrična i nekonvencionalna priroda
Sunce 0 ° Venera: naglašava žensku stranu, sklonosti senzualnim zadovoljstvima, kreativne i umjetničke aktivnosti
Sunce 180 ° Mjesec: krize, odvajanja, prijelom starih veza, jačanje unutrašnje snage, ne može spavati ako je obasjava Mjesečeva svjetlost
Merkur 60 ° Saturn: putovanja u daleke zemlje
Saturn 90 ° Uran: ekscentrični ukusi, protivi se svim tradicijama i konvencijama, nagle promjene raspoloženja
Mars 120 ° Neptun: bolesna ljubav prema otrovima, neprirodna putenost, mašta o dalekim prostorima, nerazuman strah, perverzni ukus, demonska snaga nad drugim ljudima, brutalna umjetnica
Mars 90 ° Jupiter: pustolovka
Venera 60 ° Mars: jaka animalna priroda, ekstravagancija, prostitucija
Venera 30 ° Jupiter: teži sjaju, luksuzu i otmjenosti, fina i popularna
Venera 180 ° Neptun: ima čaroban utjecaj na muškarce, mistično je putena i egzotična
Mjesec 180 ° Venera: lakomislena, ne može biti sama, senzualna, voli ljepotu i umjetnost
Mjesec 210 ° Jupiter: aspekt anđela čuvara, sretna, vjerna, voljena, izrazito doplomatična, voli paradokse
Mjesec 0 ° Neptun: nesavjesna, cinična, intimna prevara, boravak u ludnici

Hades u Biku: noćna ljepota, suzdržavanje, vizije, glazba, ekstaze, droge, more, noć, poezija, indolencija, čudna inspiracija, ljubavi bez svrhe, platonske ljubavi s kaotičnim krajem, trovanje same sebe, umjetnički misticizam, neprirodna putenost, goni na droge i piće, zapetljane odnose erosa, odvajanje, grijesi mladosti, erotski vezana mašta, neprirodne veze, dekadencija, razočaranje
Križ smrti u 12. polju: smrt u ludnici


Moći ćeš ih jako voljeti, ali ih nikada nećeš imati.Moći će te voljeti još više i nikada te neće imati.Daleke i nasmijane, neuhvatljive, razorne, ni zvijezde ni zemlja neće ostati iza njih.Tek sjećanje, nesigurno i samotno, na sretne trenutke, jedine važne i doista proživljene.

Dušo duše moje.

subota, 12.02.2005.

Needles and Pins

Zaokruži me.U cjelinu.Svojim poljupcima ispod struka.

petak, 11.02.2005.

Zadnja stanica

Došao je, kao i uvijek, nasmiješen.Iskrice u očima, brzi, vrući dodiri.Zagrljaj od pola kilometra i tuđi miris u ustima.Hladni trnci su se poput prašine slegli na kožu.Zatvorila je oči i izmišljala laži umjesto njega.Progutala je glas, zaboravila je pitanja koja bi još uvijek bez straha mogla pitati.

Plima

Na koljenima.Preda mnom.U tihoj svjetlosti lampe.Miris ispucanih usana i pospani pogledi.Naše riječi, glazba i životi.Sve u jednoj krvi.Mornari i njihova preplanula tijela.Zar ih ne vidiš?Oni nisu samo moji. Sanjam.Dodirni me.Potraži dobro iznad mojega.Lipanj nije važan.Jer, kad nestanu brodovi, pamtit ću samo najbolje.Znakovi sve svetiji, neobilježeni ranije.Smijem se.Gledam kako gori moje naplavljeno drvo i ne poznajem tugu.Morski se zvuci pojačavaju.Pronađi mi otok.Tamo ću se smiriti.

četvrtak, 10.02.2005.

Blame

U ono doba dana kada shvatiš da su i noćne more snovi i okreneš se trbuhom prema zemlji protežući udove u prvo svjetlo dana, ne otvaraš oči i sve što želiš je ispod jastuka, ti silni trzaji ispod kože putuju tobom i ti ih pratiš, znaš već da će se vrtjeti u krug, ali to je baš onako kako živiš i sve od kraja će te opet stići na početku, sasvim staro i drugačije, sa snagom koja grije i nekim novim, uvijek novim bolovima koje, poput kolekcionara, čuvaš pažljivo razdvojene da se ne izmiješaju i ne puste aromu jedna na drugu.

09.02.2005. 23:25

srijeda, 09.02.2005.

Toplo predjelo

Obrve su joj bile čudne, to sam prvo primijetila.Čim sam je upoznala, rekla je da želi napisati žensku knjigu.Zagrizla je u naranču i pitala me kako bih ja počela.

Baš nikada sasvim ludo ne poželiš neke usne samo za sebe?Ususret stranputicama kad znaš već da su tvoje?Zaustavi me ako si ovo čuo ranije.I ako je slika koju ti dam previše vulgarna da bi je stavio u novčanik.Igrat ćemo se dječaka s trnom u srcu, uzorno ću klimati glavom na sve tvoje pogrde.Nisam zaljubljena.Ovo što vidiš, obično dobiju oni ujutro.Nakon jedne noći.Glavno jelo se ohladilo.

Rekla je da je to pregrubo.Ona je počela sa Mili moj, a meni je došao tramvaj.

Sve njegove žene

Kroz san je osjećao njezin miris u nosnicama, najljepše miriše baš dok spava.Stisne se bliže uz nju, osjećajući savitljivost kičme ispod tanke spavaćice.Pada li još kiša?Cijelu noć je padala, tada ona nemirno spava.Sigurno se iz kreveta neće dizati sve do podneva.Kako voli ta njezina ugađanja kojima podilazi sama sebi.A on će skoro već morati početi gledati na sat.Zatvori ponovno oči i pokuša zamisliti da je tek legao i prespavati tu još koju minutu do buđenja.Ne ide.Izvlači se polagano, šaptajima smirujući njezino mazno meškoljenje.Ne, danas ne smije kasniti.Odijela su unaprijed već složena, ne voli se zamarati sitnicama ujutro.Ima još kave od jučer, promisli na tren i srkne je onakvu hladnu.Bez grimase je ostavi na kuhinjskom stolu.Gotovo poželi uključiti grijanje u autu, upalivši radio zaboravi na to.Starica iz susjedne kuće već je na prozoru.Čitav dan provede brojeći mačke u ulici.Uključi se u gužvu smoga i koraka.Čekanje na semaforu skraćuje bubnjanjem prstima po suvozačkom sjedalu.Tu je sjedila sinoć.Njezina preslatka mala stražnjica zavaljena u njegov skupo plaćeni komfor.Slina mu se skupi u kutevima usana od pomisli na to.Samo direktori imaju rezervirana mjesta za parkiranje.On svoj auto mora ostaviti na šljunku iza zgrade.Taman ispod svog prozora.Za vrijeme radnog vremena može gledati kako mu ptice sraćkaju po staklima.Osim kada osjeti njezin parfem na hodniku.U napadačkom pohodu.Prvo bi ga nazvala da čuje uzbuđenje u glasu, tek onda bi svratila.Ponekad bi ostajala kraće, kao da je u prolazu.Ponekad bi zaključala vrata odmah iza sebe.Bez riječi se uputila k njemu i ljubila ga dok oboje ne bi grcali nad hrpama zgužvanih i vlažnih papira.Zbilja ju voli.Takvu jednostavnu i bez glumatanja.Zvoni mobitel.Njegov ili njezin?Smijući se prekapaju izmiješanu odjeću.Njezin nije.Povuče suknju nadolje i popravi nat na čarapama.Na izlazu mu pošalje poljubac.On joj uzvrati i tek tada se javi na poziv.Taj glas.U početku je mislio da drhturi zato jer je nervozna ili preplašena.S vremenom je primijetio da je to njezin način zavođenja.Bila je svjesna svoje amazonske ljepote.Grublji glas otjerao bi i one rijetke koji su se usudili prići tom oltaru.Da, naravno da se vide na ručku.S njom su i siromašni sendviči od suhog kruha prava gozba.Mrmoreći bi prebacivala hranu u ustima, pričajući o najnovijoj izložbi koju tog tjedna postavljaju.Uživao bi samo gledajući je.Volio je način na koji bi omatala kosu oko prsta dok bi vilicom pokušavala probosti punjenu maslinu.Zašto je gladan svaki put kada pomisli na nju?Nakon ručka vrati se u ured i ostatak radnog vremena provede vidno zadubljen u analize pred sobom.Na kraju zaključi da će se sa svime time opet baviti sutra.Neće ponijeti ni laptop.Želi ovu večer samo za njih dvoje.Na putu kući svrati po ono zlatnožuto slatko vino koje toliko voli.Djevojci u trgovini još ne zna ime, ali te zelene oči ga progone u samoći.Uvijek stigne kući prije njega iako oboje rade do 16h.Čuje zveket posuđa u kuhinji.Zna ona već da je jeo prije koja dvatri sata i obično samo spremi obilniji desert.Ostavi boci vina u hladnjaku, ne da se rashladi, dovoljno je hladno.Treba ga samo održati na toj temperaturi.Danas joj je bio dobar dan na poslu, vidi odmah.I kad je na poslu, poslom se ne bavi.Za to plaća druge.Volim te, kaže joj.Ona zastane s napol pregriženom bobom bijelog grožđa u ustima i on pomisli da će se zakašljati.Samo se nasmiješila, znala je to, ali godi to čuti svaki puta kao da je prvi.Nikada ne odgovara na to.Ne može se natjecati s njegovim istreniranim riječima.


druga strana medalje: Neki njeni muškarci

utorak, 08.02.2005.

Kavezi od prašine

Kao da ti sebe dajem komad po komad, a ti me uzimaš cijelu.Udišem duhanski dim iz tvojih usta, ne vidim te dobro.Mirišeš kao muškarac.Moj muškarac.Dječak kojeg sam sanjala.Un garcon pas commes les autres.Prelazim jezikom preko tvojih leđa, oslobađam te starih čvorova.

Plemena

Iznenadio si me.Prešao si rijeku.Ove te noći nisam ni zvala.Došao si sam.Došao si mi s leđa.Uhvatio me sa sasušenim mirisima na rukama.Provukla sam ih kroz prašinu.Sakrila ispod koljena.Izbjegavali smo poglede i trgovali.Jedna svježa rana za smiješak.Dva suha poljupca za pola zagrljaja.Ti nisi dirao moje groblje, ja nisam dirala tvoje.Demoni su spavali.Mi smo se igrali u kukuruznim poljima iza njihovih jastuka

nedjelja, 06.02.2005.

Kutija za loše dane

Sama.Okružena mrtvim lišćem crvene šume.Sasvim na zemlji.Blizu mirisa.S povezom preko očiju.Svi zvukovi jasni i u pokretu, bez šumova i nekih tihih zanosa.Znala je da su tu negdje, možda se čak i smiju.Dogovor je bio: ni u kom slučaju ne skidati povez.Nije ni željela.Htjela je sve provesti do kraja.Gdje će biti kraj, sada ovdje u šumi ili negdje tijekom povratka, kada svo troje budu u zagrljaju.Valjda će tada još uvijek to moći.Samo trzaji u zraku, novootkrivena osjetila mogla su pokupiti, ali ne i objasniti.Okretala je glavu, kao prema navođenju.Kao da i nije njezina.Onda ih je čula.Prvo utrku s lišćem i polomljenim grančicama.Prigušen hihot i tutanj koraka.I onda neki zdrobljeni dio zraka u pauzi između dva udisaja i sve je opet krenulo ispočetka.S druge strane.Nije više mogla odrediti gdje su, ali željela je k njima.Nije joj se sviđalo što su je ostavili ovako samu.Rekla je da je u redu i da joj neće smetati, ali nedostaju joj dodiri.Možda je počela prevrtati zemlju rukama, možda je dotakla nervozno povez.Znali su da nije u redu.Ona joj je došla s leđa i zagrlila je preko grudiju.On joj je uzeo lice među dlanove i ljubio.Utroje je uvijek bilo nježnije.Izgleda da ljubav ne voli biti sama.

petak, 04.02.2005.

Miruj, miruj, srce moje

Gle, koliko se već znamo?Sigurno više od pet godina, zar ne?Puno smo i uložili u ovu vezu.Dobro, bilo je svega.Nešto je tvoja krivica, nešto je moja.Pa i svađe su dio veze, kome je savršeno?Okej, ono što si spavala s tim tipom, to zbilja ne razumijem što ti je trebalo.Možeš bit sretna što sam te prihvatio natrag.A dobro, ajde.Rekao sam da neću to više spominjati.Ali, baš si mogla i bez toga.Okej, okej.Neću više, tvoja stvar.Dobar nam je stan, ha?Da nije bilo mog brata i ti i ja bismo još bili svatko u svojoj rupi.Dobro da smo uzeli ovo.Bilo je malo navrat - nanos, priznajem.Ali, kad nanjušiš priliku, treba to onda izganjat do kraja.Kad bi si ti sama, il ja evo na primjer, mogla priuštit takav stan.Super održavan, sve ti je blizu.Možda nagodinu dođemo na red za tu garažu konačno.Čujem da Krajačići prodaju onu njihovu špajzu, ne bi trebalo puno love da se to sredi.Sve u svemu, bolje nam je skupa neg svakom za sebe, jel nije?Ti imaš smisla za nešto što ja nemam, ja tebe nadopunjavam s neke druge strane.I seks nam je dobar.Fino je to, dođeš doma, nitko te ne pila, svoj si na svome i još se imaš s kim dobro poseksat.Čovječe, ma to je život.Nego, što sam htio reć.Mogli bismo se ženit.Nisam ti kupio prsten, tko bi pogodio što se tebi sviđa.Možeš sama otić sutra, dam ti ja novce, nije to problem.Pa si izaberi.Što kažeš?

Kuda otječu ceste?

Rana večer u tuđem gradu.Ni skupa šminka nakon 12 sati neonskog svjetla ne izgleda ljubljivo.A i meni je već pomalo dosta.Šetam polako nekim glavnim ulicama.Debela sam, gegam se poput patke kad hodam.Potrebno je malo vremena za prebaciti težinu na drugu nogu.Svjesna sam pukotina ispod koraka.Zato gledam ljude.Pred rasvijetljenim izlogom, dobrodržeći starac.Povlači za ruku ženu mojih godina.On je sramežljiviji nego ona.Ona ga otvoreno odbija.Uspijeva uvući je u svoju trgovinu.Nimalo silom.Ona zna što želi.Zalijepim se za prozor i buljim u njih.Nalaktila se na pult i bira komade kroz staklo.On joj straga povlači hlače i kao životinja, a ipak nježno, nagurava se na nju.Ne primijećuju me.Ljudi u takvim izlozima obično biraju vjenčano prstenje.To mi ne treba,.Idem dalje.

Razmišljam hoću li kupiti kartu za tramvaj i triput obilazim oko kioska.Žena unutra razgovara s nekim, ne gledam u nju, sugovornika ne čujem.Ja nemam sitnog, ali ona mi vraća hrpu željeza.Nikad ne brojim.Pospremim novce u džep kaputa iako mi je novčanik u ruci.Razmišljam o samcima koje poznajem i poželim društvo za večeru.Na tramvajskoj stanici mi pozli i oslonim se na zgradu.Stvori se kraj mene u trenu i primi me za rame.Ne želim da me nepoznati ljudi diraju.Da, dobro sam, hvala.Sedamnaestica.Stojim pokraj aparata s poništenom kartom u drugom džepu.Do mene stoji mladić koji mi je vani želio pomoći.Vidim mu lice u staklu.Nosi papirnatu vrećicu i gleda u pod.Okrećem mu leđa.Ravno u razgovor triju srednjoškolki.Izgleda da se jedna od njih zove kao i ja.Stalno ponavljaju to ime.Ne, sve tri se tako zovu i na početku svake rečenice spominju to ime.Nemoguće.Kažem im da prestanu.Sigurno misle da sam čudna, ali nisu se čak ni zacerekale.Samo utihnule.Kao mačići kad im zavrneš vratom.Mladiću iza mene zvoni mobitel.

Moja stanica.Silazim.Otkad ne kupujem za dvoje, mrzim velike trgovine.Prolazim pored pasa na ulazu stisnutih zuba i uzimam košaru.Iako još ne smijem podizati i nositi stvari teže od kilograma.Znam gdje što stoji i dobro se snalazim u prostoru.No, opet se gubim.Ovaj put izmđu plastičnih jelki i limenki s kompotom od krušaka.Bijes gotovo izmami suze.Spuštam košaru na pod.Sada nema poznatog lica s TV-a koje će mi pokazati put van.Markantno muško u crnom kaputu, rodom iz Dubrovnika.Izlazim van.Praznih ruku.Jedan od pasa vani laje dok ga ne pogledam.Pločnik od sitnih betonskih pločica, a mrak, i ne vidim kuda stajem.Kao da hodam po glistama.Sada želim što prije stići u stan.

Imam tri ključa i hrpu privjesaka, zvonjava me smiruje, ali ne pronalazim pravi.Sreća pa su ljudi u zgradi susretljivi i nakon petog pritisnutog zvonca ulazim u stubište.Stan je prazan i topao.Prvo u kupaonicu, želim sprati to ljudstvo sa sebe.Gladna sam.Barem još cigareta imam u torbi.Tražim papir i olovku i propuštam telefonske pozive.Zapisala sam.Na pozadini Villancicosovih Dime nino.Sutra neću ponoviti iste greške.

srijeda, 02.02.2005.

Redovna prijevozna cijena

Prvo me dočekala sjena.Od dva koraka.Mutno svjetlo na peronu i poznata kapa.Uobičajeni pozdravi i poljubac u usta.Dobro si putovala?Da, jesam.Želiš me pitati gdje sam bila.Ne pitaš.Bila sam kod njega, kažem ti sama.Ne dižeš pogled, stavljaš torbu u auto i obilaziš ga sa svoje, suvozačke strane.Upališ auto, radio na tvojoj stanici.I, kako ti je bilo?Kao i uvijek, odgovaram.Znat ćeš kada bude drugačije, tada se neću vratiti.

Za izgubljene karte naknada se ne vraća niti se u zamjenu ispostavlja nova karta.prelazak u vlak višeg ranga ili u viši razred dopušten je uz plaćanje razlike u cijeni prijevozne karte.Ako putnik odustane od putovanja, može zahtijevati vraćanje novca za prijevoznu kartu.

Jednu preljubničku povratnu, molim Vas.S popustom?Ne, ne kajem se.

utorak, 01.02.2005.

Šibe od vjetra

Legla je kraj njega.Osjetio je miris konja u njezinoj kosi.Glas joj je bio raspucan i težak.Mrve sijena na obrazima.Grudi su joj se nadimale sutonom dok ju je grlio.Vruća stegna tek je naslućivao, ali znao je da će odgovoriti ako je dotakne.Uvijek je bila takva kada bi mu došla.Sva sjajna i nezasitna.A on ljubomoran na sve koji su je gledali dok je prašnjavila putem ne bi li što prije stigla.Može li ovakva žena biti samo njegova?Može li ovakva žena biti ičija?

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Pravila igre

Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.

Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene

Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.

Ljuskave ideje

Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.

Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.

Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.

Bez pera na jeziku

Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.

Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.