Mlijeko je zločesto https://blog.dnevnik.hr/fss

četvrtak, 17.03.2005.

...

srijeda, 16.03.2005.

pulsira i krvari

svijet bez boje

ponedjeljak, 14.03.2005.

Ponavljaju mi se epizode.Hvala vam svima, ali ja više ne mogu dalje.

Haru

Sunce jača
Proljeće guta led
Pod Marisi - lokvica.

nedjelja, 13.03.2005.

Zajedno

Učini mu se koji put da je mjesto rođenja izronio iz mora.I bez obzira na to gdje se nalazio, tu bi uvijek bio dom.Grubi kamen, gruba stopala.Tu je ta mala vala, smješak mu prođe licem dok je brojao bljeskove ispod površine.Bijela obala od rasutih ogrlica.Sjedne na sam početak vala i zabaci glavu gledajući u sunce.Djetinjstva su treptala pod obrvama i bilo je ugodno.Prva ljubav, mala plava Marina, prve modrice i izbijeni zub.Prva pjesma i prvo razočaranje.Sve prvo postalo je on sada.Namjesti se bolje, nalakti desnu ruku u zdrobljene školjke i ispruži noge.Dotakne ga pokret.Otvori oči, ali se ne pomakne, ostavi ribe da se naviknu na njega.Ovo nije riba.Na dugom vratu, s punašnih ramena, stoji glava.Bez sjete, radoznalo, gleda.Nabijene slane usne, boja tek nadolazi u njih kako je duže promatra.A negdje ispod površine, više nagoviještajući nego što se vide, grudi bijele i čvrste, kao štitovi.S dva slasna vrška.Od njih se i more i um pjene.Viri i gleda ga.I ne miče se.Ne boji.Naslonila glavu na njegovo stopalo i on je osjeti kao svoju.Kao da je došla iz njega.Nakon smrti, ponovno rođenje kroz bezdan.Dubina mu je vratila blago.Bez karti, bez suparnika.Privijala se uz njega.Mimo sunca bljesnu ljuske mjesto nogu.Hladna, a grije iznutra.Pljusak vala s jezom užitka.

Pravila igre

Tvoj mi dah kaplje niz leđa.Šutim.Šutiš.Znaš da ću saznati, reci mi sam.Provučeš mi ruku između nogu.Sedlo je postavljeno.Vrijeme je za jahanje u bitku.

Igra

Samo me razmotaj.Ostalo ću napraviti sama.

subota, 12.03.2005.

Tamo gdje ja živim

Možda si ti drugi dijelovi mog života.Nagađanja u glasovima.Moja slomljena srca.Takvi bezumnici uvijek pitaju nije li bolje umrijeti sam nego živjeti.A hihoću se bezzubo svaki put kada spomeneš stidne dlake.I baš se ti tada nađeš nasuprot, u nevjerici, stišćeš provale smijeha u sebi i odmahuješ tim suludim mislima negdje mimo glave.Brzo sam naučio igrati život.Kad ti ponestane snage, legneš na leđa i raširiš ruke.Pa gledaš u sunce dok te mama ne pozove na ručak.

petak, 11.03.2005.

Mostovi ispod rijeke

Listići čaja rastopljeni u mlijeku.A tren prije još sam se naslanjala na tvoja razlomljena bedra.Prekrivena tvojim rukama sprijeda.Stiskale su me i milovale.Razdragane.Gužvale kožu ispod trbuha.Onako kako volim.Plavi i bijeli baloni na vratima.Neću ti dati da odahneš.Idemo dalje.

Oštro i poznato

Dva goluba na smrznutom snijegu.Listamo kataloge i biramo namještaj za novi stan.Golubica golubu gura glavu pod krilo, hladno joj je.On je golublje grli, pravi muškarac.

Prejaka aroma sasušenih teškomirisnih cvjetova isparenih u vrućoj kiši.Previše šećera u zraku.Ne mogu disati.Grlo ispirem rosom, hranim te bobicama.Zubi i osmjesi u boji.Hrskave jabuke s naznakom prostora.Položio si ruku na moje bedro i sljuštio kožu.Da, to sam ja unutra.Vlažna i krvava.Posluži me vruću.

Sapun i svijeće narezani na komadiće.Topla svjetlost u kutevima, putevi posuti jastucima.Listamo kataloge i biramo namještaj za novi stan.Ti si ljubičasto, ja sam crveno.Što će biti kada se naše boje pomiješaju?

četvrtak, 10.03.2005.

Priča

- Idu li i mačke u raj?

- Raj nije onakav kakvim ga ti zamišljaš, ljubavi.

- Pričaj mi, pričaj mi onda o raju, hoćemo li tamo biti zajedno?

- Nova polja i jastuci od makova.Tamo nema patnje, tamo nema boli.Tamo ćeš biti sretna, ljubavi.

- Hoćeš li ti biti sa mnom ?

srijeda, 09.03.2005.

Lagala sam

Noga mi je zapela o koru drveta.Čuju li se to udarci tipki klavira negdje?Ne, to je moje djetinjstvo.Dvije, tri žene.Tko broji?Ah, taj ritam.Osjećam te.Gibaš se.Da, nastavi.Tako je dobro.Izvadi te vulkane iz džepa.Poslije ćemo se igrati s njima.Rekla sam joj da se skine, a ona je počela plakati.To me razljutilo, ne volim kmezavu djecu.Ne volim o tome pričati.Daj da neke sramote budu samo moje.


Ne bih joj to priznala, ali rastužila me.

utorak, 08.03.2005.

Ljepotica i zvijer

Kako se vrijeme bližilo, podijelila je sve svoje stvari sestrama i oprostila se od svih koje je voljela.Kada je došao dan, sa strahom u srcu i snagom u ljevici, zajahala je tog nepoznatog konja i pustila da je nosi.Osjećala je kao da leti, gotovo bešumno.Samo trzaji njihovih kosa izmiješani u zraku.Gotovo da bi i uživala u putovanju da nije znala što je čeka na kraju.Noć je već padala i kako je postajala gušća tako su je raznobojne svjetlosti u daljini sve više razbijale.Šarenilo u svim smjerovima.Zanimljivo je bljeskalo, šuma je gorjela u bojama i bilo je ugodno toplo.Krajolik se mijenjao, konj je usporio kada su naišli na drvored narančinih stabala.Kipovi s bakljama na vrhu među njima.Usred svega, osvijetljena i nestvarna, palača.Veća od svega što je ikada vidjela.Tiha glazba u zidovima.


Konj se zaustavio u podnožju stepenica i zatresao grivom.Uhvatila ju je čvršto objema rukama i kliznula tako niz njegovu dlaku na tlo.Okretala se na sve strane, ali sve je bilo prazno.Šuštala je haljinama kroz sobe, okićene i udobne, raskošne i meke.Nakon nekog vremena, primijetila je korake koji su je pratili.Lijeni i teški.Taj ju je zvuk vratio u stvarnost.Nije pokušavala bježati.No, zato je i došla.Suočiti se sa Zvijeri.Već je po mirisu znala da je blizu.Srce je sve brže kucalo, oznojenim dlanovima gladila je haljinu.Prizor je bio neponovljiv.Teror nad njezinim živcima umalo ju je srušio na koljena.Ostala je stajati, ne dopustivši niti jednom drhtaju da izbije izvan kože.

Zvijer je pobijeđena.

Fuga u b - molu za aspirin i obloge od čaje

Šetala sam gradom, nesmetana i tiha.Ja volim snijeg, ali snijeg se topi.I pada po ljudima.Veliki komadi padaju po ljudima.Komadi leda.Padaju i po meni.Oborili su me na pod i ja sam na podu ležala.Ljudi su me obilazili i prilazili mi.Gledali su u mene i ja sam gledala u njih.Iz prespektive žabe.I bila sam kao žaba.Spljoštena i razgnjeckana.Ali, nisam kreketala.Možda sam od udarca zaboravila kreketati.Šok različito djeluje na jedinke.Šokirana sam spoznajom da ne znam kako je to biti žaba.Ili biti žabom.A ne znam ni kako je to biti sa žabom.Ali, zato znam kakvog su okusa.Kakvog smo okusa.Ja sam žaba kanibal.

Pohotnica

Dugo je birao.Nije želio najveću.Ni najmekšu.Želio je dovoljno zrelu.Takvu da će nakon nje željeti još.A nje više neće biti.Pogledom ih je ispipavao i mjerkao, ne želeći doticati one koje mu možda neće odgovarati.Nije bila u prvom redu.Morao je stati na prste da bi je vidio iza ostalih.Ne sasvim u kutu, ali podalje od gužve.Sama.I zrela.Pružio je lijevu ruku iznad naguranih neželjenih i dohvatio je punom šakom.Pomalo zaštitnički.Jezikom je protrljao zubno meso i osjetio njezinu punoću na dlanu.Ova će biti dobra.Zadovoljstvo ga protrese poput očekivanja.Gnječio ju je malo u ruci, tek toliko da shvati što ima.Da mu se mogla sama dati, već bi je zaboravio.Ovako ju je uzeo bez pitanja.Nijemo bi ionako šutjela ne davajući nadu.Mirisala je poput žene kad dobije što hoće.Poput zarazne bolesti koju nikako ne želiš, a već te poharala.Uhvatio ju je čvršće, želio je vidjeti kako će se raspuknuti pod njegovim kostima.Tako bi i ženi prvo raširio noge.Prvo je osjetio toplinu među prstima, onda tek vidio da se cijedi.Brzo je primaknu usnama da se koja kaplja ne izgubi u prašini.Slatka.Puna.Hranio se njome objema rukama.Lizao s njih njezino meso.Gutao je bez zuba.S požudom u nepcu.A opet, nježno i s obožavanjem.I trebao još.Želio još.I dugo nakon osjećao njezin okus u ustima.

ponedjeljak, 07.03.2005.

Cvjetovi od pamuka

Kosa je s mojih ruku otjecala poput malih zmija.Zajedno s maštarijama koje su mi se gužvale glavom.Nagnula sam se preko ruba kade i hladila kožu.Ugrizi su se punili krvlju i pulsirali.Kada se odmore, doći ću po još.Nakon što prespavam dan.Nakon što otvorim noć.Niz bedro je klizila kap.

nedjelja, 06.03.2005.

Medo

Mislim da smo mu našli novi dom.Hvala, Eugenio.

subota, 05.03.2005.

Put

Ako odeš, tko će proživjeti ostatak tvog života?


Poklanjam predivnog žutog labrador retrievera, starog dvije godine.Vrlo nerado i zato sam tužna.Molim vas, ako imate mogućnosti ili znate nekoga tko bi ga jako želio, javite mi se.Zove se Medo.

petak, 04.03.2005.

Klopka

Zarobljen u sebi, ogledaš se na sve strane, nema izlaza.Samo neki mali prozori kroz koje možeš viriti.Kada su zavjese odmaknute.Ova kuća nije građena samo za vikende.

Poklanjam predivnog žutog labrador retrievera, starog dvije godine.Vrlo nerado i zato sam tužna.Molim vas, ako imate mogućnosti ili znate nekoga tko bi ga jako želio, javite mi se.Zove se Medo.

Rustični malloreddus

Sinoć sam u krevetu ležala sasvim sama.Krv se iz mene izlijevala poput vode iz cjediljke za tjesteninu.Spaghetti, fusili, linguini, gnocchi, paffutelli, tagliatelle, triangolle, maccaronchini, cappelletti, tortelli.Tijelo i ja smo iskušavali bol.Ubadala sam dugačku iglu u meso.Duboko i plitko.Kao kada provjeravaš da li je divljač dovoljno pečena.Nakon toga sam mislila lijepe misli.Ali, bol je bila jača.

Malloreddus su mali valjušci (njoki) iz Sardinije koji se moraju spremiti nekoliko dana prije kuhanja.
Otopite šafran u šalici tople vode te ga ohladite. Pomiješajte u zdjeli brašno od durum pšenice i obično brašno (2 manje žlice), podlijevajući mlakom vodom umijesite mekano tijesto, oblikujte štapiće, pobrašnite ih i narežite na valjuške od 2 cm.
Pređite s njima preko sitnog sita (ili s obrnute strane sitnog ribeža), tako da dobijete izdužene oblike. Stavite ih između dvije suhe krpe da se osuše na hladnom i suhom mjestu.
Sitno isjeckajte češnjak i crveni luk te ih popirjajte na 4 – 5 žlica maslinovog ulja. Dodajte slaninu izrezanu na kocke i smrvljene kobasice, podlijte s pola čaše crvenog vina i pustite da ispari.
Dodajte narezanu rajčicu (pelate), sol i papar pa kuhajte na laganoj vatri 15 minuta, na kraju dodajte 5 ili 6 listova bosiljka. Skuhajte malloreddus, ocijedite i poslužite s puno ribanog sira.

četvrtak, 03.03.2005.

Majstori

Slaba je ova drvena ograda.Koliko si već puta rekao da ćeš je popraviti.Ne kažem da nikada nisi pokušao.Uvijek bi se to onda nekako završilo virenjem kroz natrule daske i mojim zadirkivanjem.Samo ti radi, zašto ti smeta kad ja gledam?Uzalud pokušavaš ostati ozbiljan, smije ti se sve ispod obrva.Petljaš oko alata, znaš što treba, ali ne znaš od kuda početi.Idem nam skuhati kavu.Tvoje kuckanje i moje zveckanje.Pretpostavljam da si već osjetio miris, ali znam da nećeš prekinuti to što radiš dok te ne zazovem.Ostavim šalice na stolu i nalaktim se na ogradu.Rijetko kada te imam priliku gledati odozgora.Dođi.Ostavljaš čavliće na stepenicama dok se penješ, ionako su premali da bi koristili.Tvoja je kava potpuno crna, kratka.Moja je s mlijekom i jako slatka.Mirisi im se miješaju.Pogled u šumi.Kuća na osami.Mljackam s užitkom, to ne valja skrivati.Ne pričamo puno.Ispružim nogu ispred sebe i naslonim je na ogradu verande.Zbilja bi je trebalo popraviti.Samo me pogledaš.

Luciferov ustanak

Padala je kiša, možda je bilo i hladno.Nisam dugo čekala na vratima, odmah si otvorio i pustio me u stan.Samo sam jednom bila već ovdje, ali ne s tobom.Doveo si me do vrata zimskog vrta i pokazao mi da uđem unutra, sam nisi ulazio.Stolica od šiblja usred razlistalog granja.Rekao si mi da se skinem i sjednem.Gledao si me dok se nisam smjestila.Grubi završeci su pomalo bockali golu kožu, ali ne mogu reći da je bilo neudobno.Čula sam te kako pričaš nešto iznutra, nije bilo važno, zabavljala sam se brojanjem latica na cvjetovima.Vratio si se.Votka, tekila, Tabasco, Tio Pepe, sok od naranče, sok od rajčice, Grand Marnier, cimet i ljuta chilli papričica u jednom staklu, Prunus Dulci, Cinnamommum Zeylancium, Citrus Sinesis var. Dulce Cananga Odorata u drugom.Oba stakla si stavio na pod do stolice.Rukama me usmjerio da se naslonim i, više kao usput nego s osjećajem, prešao preko grudiju, niz trbuh, cijelu glatku kožu do stopala.Dlanom zahvatio ulje i nastavio obogaćivati pokrete.Gotovo da sam si bila smiješna tako skliska i nasjajena, kao kakva žaba.Donio si mi svoju bijelu košulju i umotao me.Umočio prst u bezgrješni koktel, nisam uspjela uhvatiti sve kapi jezikom.Jedna je oskvrnula košulju.Poslije je sigurno bilo ludo, strastveno i orgazmički kao uvijek.Nadam se da nisi primijetio da sam dekoncentrirana.Čime se ispiru vražje mrlje?

srijeda, 02.03.2005.

Jednom u dva života

Pomisliš li kad da su pukotine u asfaltu bore nečijeg vremena i da po njima ne smiješ gaziti?Mijenjam se od čekanja do iščekivanja.Čitam Nerudine pse i mačke, brojim popodneva.Grijem tu mrvu u džepu.Prstom produbljujem rane među satima, dodajem još koju minutu.Dobila sam kartu za festival ljubavi.Pospremit ću je u tišinu.Do novog uzdaha.

Boje u poljupcu

Miris lavande, zdrobljenih malina i svježih borovih iglica.Kratka crvena spavaćica, ovih je dana sve crveno.Tvoja ruka ispod.Mogli bismo prodati kartu mog tijela i zaraditi za dvije stanarine.

utorak, 01.03.2005.

Kita cvijeća

Kad je jednom već odlučio i više kimnuo glavom nego dao svoj pristanak, dalje je sve već išlo bez uzmicanja i nizbrdo.Želio je privatnost, želio je zatvorenost svoje sobe.Želio je nabrzinu.Nije išlo bez obreda.Morao je dopustiti da mu neki mohel pod lokalnom anestezijom odreže gornju kožicu i razreže donju, a onda je gurne pod glavić.Dok mu je taj stranac čistio ranu, sramio se što je svoje tijelo stavio na raspolaganje religiji, obnažio spolovilo pred nekim s kim ga ne veže ni ljubav ni povjerenje pa čak ni odnos liječnika i pacijenta.Što je dao da ga se pipa i kljaštri, pokazuje ne samo pred mohelom nego i pred rabinom i nekim starcem šmrkava nosa, svjedokom i kumom.I sve to spuštenih hlača.Pa potom što čeka da beskrajni obred završi dok popušta djelovanje injekcije i nabubren ud, uguran u hlače, počinje boljeti, a odrezana kožica krvava leži u nekoj zdjelici.

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Pravila igre

Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.

Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene

Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.

Ljuskave ideje

Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.

Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.

Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.

Bez pera na jeziku

Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.

Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.