Dugo je birao.Nije želio najveću.Ni najmekšu.Želio je dovoljno zrelu.Takvu da će nakon nje željeti još.A nje više neće biti.Pogledom ih je ispipavao i mjerkao, ne želeći doticati one koje mu možda neće odgovarati.Nije bila u prvom redu.Morao je stati na prste da bi je vidio iza ostalih.Ne sasvim u kutu, ali podalje od gužve.Sama.I zrela.Pružio je lijevu ruku iznad naguranih neželjenih i dohvatio je punom šakom.Pomalo zaštitnički.Jezikom je protrljao zubno meso i osjetio njezinu punoću na dlanu.Ova će biti dobra.Zadovoljstvo ga protrese poput očekivanja.Gnječio ju je malo u ruci, tek toliko da shvati što ima.Da mu se mogla sama dati, već bi je zaboravio.Ovako ju je uzeo bez pitanja.Nijemo bi ionako šutjela ne davajući nadu.Mirisala je poput žene kad dobije što hoće.Poput zarazne bolesti koju nikako ne želiš, a već te poharala.Uhvatio ju je čvršće, želio je vidjeti kako će se raspuknuti pod njegovim kostima.Tako bi i ženi prvo raširio noge.Prvo je osjetio toplinu među prstima, onda tek vidio da se cijedi.Brzo je primaknu usnama da se koja kaplja ne izgubi u prašini.Slatka.Puna.Hranio se njome objema rukama.Lizao s njih njezino meso.Gutao je bez zuba.S požudom u nepcu.A opet, nježno i s obožavanjem.I trebao još.Želio još.I dugo nakon osjećao njezin okus u ustima.
Post je objavljen 08.03.2005. u 07:36 sati.