Kad je jednom već odlučio i više kimnuo glavom nego dao svoj pristanak, dalje je sve već išlo bez uzmicanja i nizbrdo.Želio je privatnost, želio je zatvorenost svoje sobe.Želio je nabrzinu.Nije išlo bez obreda.Morao je dopustiti da mu neki mohel pod lokalnom anestezijom odreže gornju kožicu i razreže donju, a onda je gurne pod glavić.Dok mu je taj stranac čistio ranu, sramio se što je svoje tijelo stavio na raspolaganje religiji, obnažio spolovilo pred nekim s kim ga ne veže ni ljubav ni povjerenje pa čak ni odnos liječnika i pacijenta.Što je dao da ga se pipa i kljaštri, pokazuje ne samo pred mohelom nego i pred rabinom i nekim starcem šmrkava nosa, svjedokom i kumom.I sve to spuštenih hlača.Pa potom što čeka da beskrajni obred završi dok popušta djelovanje injekcije i nabubren ud, uguran u hlače, počinje boljeti, a odrezana kožica krvava leži u nekoj zdjelici.
Post je objavljen 01.03.2005. u 11:06 sati.