Noga mi je zapela o koru drveta.Čuju li se to udarci tipki klavira negdje?Ne, to je moje djetinjstvo.Dvije, tri žene.Tko broji?Ah, taj ritam.Osjećam te.Gibaš se.Da, nastavi.Tako je dobro.Izvadi te vulkane iz džepa.Poslije ćemo se igrati s njima.Rekla sam joj da se skine, a ona je počela plakati.To me razljutilo, ne volim kmezavu djecu.Ne volim o tome pričati.Daj da neke sramote budu samo moje.
Ne bih joj to priznala, ali rastužila me.
Post je objavljen 09.03.2005. u 23:06 sati.