Sjedim do tebe, s glavom u ruci.Varam te pogledima dok ne gledaš.U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta.Golih nogu, suha trava mi bode bedra.Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa, i bulje natrag u mene.Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu.Slana i nejestiva.Zagrliš me kroz natpise na zidovima.Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja.Ja želim natrag.Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha.Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane.Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre.Po ustima su ga premetali gmazovi, žvakali moje golo tijeli i davali ga slinavoj mladunčadi.Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene.Potraži me u predgrađu.U videoteci.
Post je objavljen 14.02.2005. u 22:01 sati.