Došao je, kao i uvijek, nasmiješen.Iskrice u očima, brzi, vrući dodiri.Zagrljaj od pola kilometra i tuđi miris u ustima.Hladni trnci su se poput prašine slegli na kožu.Zatvorila je oči i izmišljala laži umjesto njega.Progutala je glas, zaboravila je pitanja koja bi još uvijek bez straha mogla pitati.
Post je objavljen 11.02.2005. u 17:47 sati.