Žena u meni čuva razmaženu djevojčicu.Ta se djevojčica nimalo ne skriva.Negoduje, buni se i frkće nosom bez ustručavanja.Ona koja je pila samo čajeve od najcrvenijih ružinih latica i tonula u san uz bajke izmišljane samo za nju, tâ ona se ne može zadovoljiti manjim od najboljega.
Ona želi muškarca koji će je zagrliti i podignuti u zrak od oduševljenja, prvi put kada je vidi.Koji će joj reći da je može zamisliti kao glavnu glumicu u njegovom omiljenom francuskom filmu.Muškarca koji će, da bi je oraspoložio, na prozoru prema najtračavijoj susjedi, izigravati Marlona Branda na divljem motoru, gol i sa starom motociklističkom kacigom na glavi.Onoga koji će radi nje raditi u kamenolomu i pronaći joj cvijet u kamenu.Muškarca koji će sam srušiti drvo i od njega joj napraviti krevet.Koji će se rasplakati nad njezinim raskrvavljenim rukama i slikom zmaja na podu, netom završenom.Ona želi muškarca koji će je čuvati i kada ne bude uz nju.Milovati je granama i gledati mjesečinom.
Post je objavljen 28.02.2005. u 21:52 sati.