FreshCaYg

Jedanaesti poSt

Ljubomora je uvijek toksična.

Kao što ne postoji prihvatljivo nasilje, tako ne postoji ni prihvatljiva ljubomora.

Uvijek će se doduše naći Budaletine koje će relativizirati nasilje, i idioti koji će pričati o zdravoj ljubomori.

Recimo i kod nas na blogu osjećaji koje cijela skupina blogerica i blogera njeguje prema kolegici Annaboni ne mogu se nikako smatrati normalnim, dapače moglo bi se reći da se radi o patološki toksičnom devijantnom ponašanju te skupine mrzitelja.

O razlozima sami donesite sud.

Ili recimo jednako tako patološka usmjerenost pojedinih blogera, prema vašem omiljenom blogeru, obzirom da se radi o toksičnom odnosu prema drugom muškarcu, vjerojatno je uzrok latentni homoseksualizam, pa se život proveden u ormaru manifestira na tako devijantan način.

O miloj kolegici Sarah be, i ispadima netrpeljivosti uzrokovanoj a čime drugo nego bolesnom ljubomorom da i ne pričamo.

Bilo bi lijepo kad bi svi vi koji se smatrate normalnima, tu svoju normalnost dokazali na način da toksičnim kolegama i kolegicama ukažete na besmislenost takvih odnosa.

Bilo bi također lijepo da im pomognemo da izađu iz ormara i oslobode se frustracija.

Nije sramota bit drugačiji, sramota je biti ljubomoran i zavidan, u tome nema ničeg dobrog.