Fressssssh

8 dana do Božića

Obzirom da se u precjedničkoj kampanji ništa ne događa, bar ne vrijedno spomena, najveći škandal za vikenda je bilo širenje trasha i nekulture s epicentrom u areni Zagreb na koncertu Fahrete Jahić Živojinović, na kojem se osim trash nota, popularno zvanih turbofolk, mahalo i Jugoslavenskim zastavama.
Sad se svi pitaju ko su te tisuće ljudi koji oduševljeno pozdravljaju rodonačelnicu glazbenog neukusa i Jugoslavenske zastave, i sve se nešto čude.
Kao prvo u Zagrebu ima barem pedeset tisuća onih koji svršavaju na petokrake i jugoslovenske zastave, jer nije nikakva tajna da je pobornika jugoslovenske i velikosrpske ideje oko pet posto, osim njih tu je još i velika većina doseljenika iz Bosne, koji pripadaju balkanskom kulturnom identitetu kojeg obilježava takav melos, dakle dodatnih stotinjak tisuća, jednako kao i domicilnog stanovništva iz krajeva di vukovi poštu nose.

Svi koji malo bolje poznaju prilike, znaju da bi Fahreta Jahić Živojinović, mogla skupit deset tisuća gledatelja samo u Dugom Selu, ili da se vratimo u Zagreb na Kozari boku, u Sesvetama, u Dubravi, i tako dalje.

Nema tu doduše ništa novoga, i nema ništa skandaloznog i neobičnog što muslimanka Fahreta širi velikosrpsku ilitiga jugoslovensku nekulturu, i maše jugoslavenskom zastavom pod kojom su poklani kako oni kod kojih gostuje, tako i njeni sunarodnjaci, ona nikad i nije radila nešto drugo, nekultura i trash ne biraju nacionalnost kad se šire, jednako kao što to ne radi ni kultura.
Činjenica je da smo u toj razmjeni kulture i nekulture, uvezli puno više Fahrete, Seke Aleksić, i Sandre Afrike, nego Ekaterine velike, ili Marije Šerifović, što puno više govori o nama nego o toj kulturi ili nekulturi.

Zato ja recimo pizdim na objektivne i profesijonalne hrvatske medije koji nas u bitci za srpsko i bosansko tržište, sve skupa drže taocima te nekulture, i pulsirajuće vadžajne Jelene Karleuše.

Nekad prije mi smo se mogli pohvaliti time da smo komšijama izvozili Olivera, Gibonija, i slične, dok se danas sve svelo na razmjenu Jelena za Severinu, Seka za Jelenu, Maja za Maju, Sandra za Nives, i slično pa se ne zna ko je u toj razmjeni više najeba.

Ono što je u ovoj priči stvarni problem je što je ta nekultura, koju Fahreta Jahić Živojinović širi, hrana za krkanluk najširih narodnih masa, koje onda jedva čekaju da ih neki poremećeni ljubitelj Wagnera pokrene, i da im toljage da se pobiju, zato što prije moramo u škole uvest građanski odgoj na kojem će Dica slušat samo dalmatinske klape, ka protuotrov onome iz kojekakvih arena.