povratak u budućnost
ove godine će u ovoj maloj i napaćenoj zemlji nedostajat deset do petnaest tisuća radnika u turističkom sektoru
isto tako u građevinarstvu nedostaje radnika, pa građevinari odustaju od poslova, koje bi mogli ugovoriti
turizam je što god ko mislio o njemu, najzdravija i najpotentnija djelatnost u ovoj zemlji, pa se spremaju investicije od xy stotina milijuna nečega u turističkom sektoru, i tako će biti još neko dulje vrijeme, jer trenutno koristimo možda 20 % potencijala, i to uglavnom zbog neriješenih zemljišnih knjiga, i svjesno generiranog košmara na lokalnoj razini, u prostornom planiranju
za realizaciju tog potencijala bit će potrebno najprije izgraditi kapacitete, čemu građevinski sektor u ovoj zemlji sigurno ne može odgovoriti
samo u sektoru kojim se ja bavim, trebalo bi se u kratkom periodu realizirati stotinjak projekata, koji bi se trebali financirat sredstvima EU, u vrijednosti od dvije milijarde kuna, od čega bi četrdeset posto ili osamsto milijuna kuna trebalo pripasti građevinskom sektoru
slično je i u drugim granama, o mogućnostima u proizvodnji opreme da i ne govorimo, zasigurno ne možemo u kratkom roku ovladati proizvodnjom sofisticiranih tehnologija, ali problem je što mi nismo u stanju proizvesti ni čekić
istovremeno, recimo hrvatski IT sektor može pokrit više manje sve potrebe domaćeg tržišta, i koliko znam izvozi svoje usluge svukud unaokolo, naši proizvođači vojne opreme koja zahtjeva najviše moguće standarde, posluju začuđujuće dobro, isti slučaj je i s farmaceutskom industrijom
dakle možemo zaključiti da stvari tamo gdje su pojedinci, državi i sustavu unatoč, uspjeli realizirat svoje ideje, stvari funkcioniraju
problem nastaje tamo gdje se stvari trebaju sustavno rješavat, a takvih je kod nas zbog pretjeranog mješanja države u sve i svašta, puno i previše, u tim slučajevima ne funkcionira ništa
mi ćemo i dalje nastaviti školovat filozofe, socijalne radnike, sociologe, loše ekonomiste, nepotrebne pravnike, politologe, inžinjere riječnog i svih ostalih drugih prometa, i pripremat ih za popunu njemačkog, austrijskog, irskog i čijeg sve ne tržišta rada, za poslove konobara, njegovatelja, i sanitarnih tehničara
istovremeno ćemo za rad u turističkom sektoru uvozit radnu snagu, a građevinske projekte će nam realizirati tvrtke iz austrije, poljske, svazilenda
mi ćemo se iscrpljivat neprekidnim pričama o reformi obrazovnog sustava, koje će uvijek iznova zapinjat na spolnom odgoju, i tumačenju povijesti od prije sedamdeset godina
poslodavcima neće past na pamet da je ključ uspjeha radnik, i da ga se zbog toga treba adekvatno nagradit, a država će izrađivat po ko zna koji put strategije koje će prije nego li se usvoje bit debelo zastarjele
i tako sve dok jednom ne shvatimo da sve na ovom sviojetu počiva na korektnim međusobnim odnosima i prije svega kompetenciji
ako ikad shvatimo
|