Odisejada
Polupraznim trgom je odzvanjao sjetan zvuk violine, prekidan samo škripanjem kočnica tramvaja.
Živahna umirovljenica šprintala je preko trga vukući za sobom žutu torbu na kotačićima, i zamalo srušila šarmantnog gospodina, s fotoaparatom.
Ti vrapca, uzviknuo je gospodin, kaj si ponorela baba, buš me zrušila.
Umirovljenica je samo žustro odvratila, nisi ti te sreće da te ja zrušim, mogal bi si mam hitit, afričku šljivu, ne bi ti trebala, i ušla u tramvaj.
Šarmantni gospodin s fotoaparatom prišao je gospođi koja je u ruci držala Lorcinu zbirku pjesama, i rekao ja sam Mek, Mek on.
Istovremeno se u Splitu u avion za Zagreb ukrcavao bucmasti gospodin, koji je već na prvi pogled odavao dojam onoga što se kolokvijalno nazivalo jebivjetar.
Smješkao se obuzet vlastitim mislima, u kojima je prebirao to kako je sreća što se rodio u nedjelju, pa se mogao nazvati Domenico, da se kojim slučajem rodio u ponedjeljak morao bi se nazvati Lunediko što mu nikako nije zvučalo dobro.
Nekako u isto vrijeme Jadranka je čitala svojoj novoj ljubimici, pjesmu koju je upravo napisala, i spremala se izvesti je u park u jutarnju šetnju.
Na drugom kraju zemlje Vesna je izvodila pokrete nalik na kung fu dok je tjerala muhu koja joj je kvarila kadar u kojem je leptir upravo slijetao na puževu kućicu, toliko ju je iznervirala ta muha, da je morala posegnuti u džep i uzeti nešto slatko za umirenje.
Za to vrijeme tajanstvena žena je preko ruba šalice capuccina gledala dvije mlade djevojke za kojima je trčkarala ekipa s kamerom, kojima je na leđima bio otisnut logo Shopping kraljice, blago kući u koju se one udaju, promislila je vidi ih ko trkaće kokoši u onim štikletinama, one bi bile kraljice, samo je jedna kraljica i to nije Kolinda, zna se tko je bio kraljica prije svih ovih instant kraljica.
Satrat će me ova južina, pomislila je crvenokosa gospođa, živih plavih očiju, samo da mi je ovi dan priživit, sutra će bit bolje, .......
|