Tell Me Baby

petak , 12.05.2006.


Tell me baby what's your story
Where you come from
And where you wanna go this time
Tell me lover are you lonely
The thing we need is
Never all that hard to find
(RHCP – Tell Me Baby)





Godina prošla.
Vozio sam polako svoju poluraspadnutu, rđom opasno zahvaćenu stodvajstrojku. Uz put sam pokupio Tomu, Brzog i Ivu. Četvorica ostarjelih klinaca sa zavidnom količinom srebrnih vlasi u kosi, sa naglašenim trbuščićima koji su odavali sklonost pivu ili ka gubitku želje za bilokakvom tjelesnom aktivnošću, hitala su ili točnije obzirom na brzinu milila su ka izletištu pored rijeke, gdje je ovu večer bio veliki koncert.

Usprkos godinama koncerte nismo propuštali, kao mladi klinci imali smo svoj band koji istina nikada nije doživio niti jedan pravi nastup, no ljubav ka glazbi je ostala i bez obzira koliko se međusobno bližili ili udaljavali, kroz sve te godine kada god bi se događala neka dobra svirka nas četvorica smo bili tamo i baš poput propalih nogometaša koji na tribinama sjede i komentiraju one na terenu zaključujući kako nemaju pojma o igri, tako smo i nas četvorica negdje sa strane, najčešće uz šank sa čašom u ruci, nalazili zamjerke onima na bini jednoglasno zaključujući da nas je socijalizam i nemogućnost nabavke pravog Marshala, Ludwiga, Fendera ili Les Paula udaljila od megaplanetarne popularnosti, jer ne možeš rock svirati na čajevčevom pojačalu i sa mengeškim melodijama u ruci umjesto pravih gitara kakve su u to vrijeme svirali Richie Blackmoor ili Clapton.

Pored nas su s jedne strane prolazile stotine i stotine motocikala, jer se ustvari događao godišnji skup bikera s večernjom zabavom u obliku koncerta. S druge strane su bili oni koji su ovaj puta, tada mi se činilo, pametnije odlučili do velike pješčane plaže doći pješke. Kratili smo vrijeme komentirajući komade koji su prolazili usput, zadovoljni što nam usprkos godinama i debelo smanjenoj stvarno realnoj mogućnosti imanja kakvog izuzetno dobrog komada kraj sebe nije smanjena sposobnost prepoznavanja slatke guze, mrak nogu i pravih sisa.

Lijevo nešto malo ispred nas stajala su dva motora, velika nekakva, ne kužim se u motore, dva tipa su nešto pričali, nisam mogao čuti što, ali po tome kako su gledali u svoje ljubimce pretpostavljam da su kubici, konji i akrapovičevi auspusi bili tema. Pored njih kraj desnog zadnjeg žmigavca, naslonjena lagano na sjedalo stajala je vitka, u crno, usko obučena, duge crne kose, tamnih očiju, ne djelujući da ju pretjerano zanima razgovor one dvojice pored nje.

Pogledi su nam se susreli na tren. Prvi put.

Nekako smo se dogurali do parkinga i već ožednjeli nas četvorica smo pohitali potražiti okrepljenje. Organizator je napravio dobru stvar pa je po livadi uz plažu postavio nekakve drvene kolutove koji su izvrsno zamjenjivali šankove. Zauzeli smo jedan, malo dalje od bine, donijeli si piće, predgrupa je već svirala. Pili smo zamjerajući basisti da je malo premekan.

Okolo nas su još uvijek prolazili motori tražeći mjesto za parking. Lagano sasvim polako prošla su i ona dva velika koja sam vidio ranije uz cestu. Sjedeći na sjedalu, nagnuta na vozača, leđa malo izvijenih, guze ponuđene pogledu, dugokosa crnka, u crno usko obučena izgledala je još primamljivije.

Okrenula se. Pogledi su nam se susreli na tren. Drugi put.

Noć je odmicala i glavni band je već uvelike svirao, što zbog ritma, što zbog hladnoće, da se zagrijem malo, plesao sam. Nisam se razbacivao Travolta pokretima, nego više cupkao okrenut ka bini, pazeći da se ne udaljim previše od koluta-šanka i tekućeg okrepljenja ako bi se slučajno umorio plesom. Iza mene su se cijelo vrijeme čuli pucnji. Nisam se obazirao jer sam znao da motoristi imaju nekakvu čudnu vrst zabave u kojoj dodajući veliki gas motoru koji stoji na mjestu proizvode zvukove poput pucanja iz pištolja ili puške. Nisam dozvoljavao sitnicama da mi kvare užitak.

Gledajući ka osvijetljenoj bini, razmišljajući o tome da bi možda bilo bolje stajati na njoj, osjetio sam dodire nečijeg ramena po ruci. Okrenu sam glavu u tom smjeru.

Pogledi su nam se susreli na tren. Teći put.

- Uživaš?
- Uživam … Sama si?
- Aha .. Pucao je motorom … Sjebao nešto … Pokušava popraviti …
- Piće?
- Može.

- Zima mi je.
- Hoćeš moju jaknu.
- Ne. Tebi će biti hladno. Biti će toplije ako me zagrliš.

Stala je ispred mene, naslonila svoje tijelo na moje, uvukao sam trbuh, obgrlio je rukama, rastao sam na nekom drugom mjestu. Gibali smo se ritmom basa.

- Toplije je, ali mi je još uvijek zima.
- Imam stodvajstrojku parkiranu u blizini.
- Može.


Godina ova.
Danas bikeri imaju skup. Na plaži kraj rijeke. Navečer je koncert. Prohladno je. Večeras vozi Brzi.


* jukebox svira : Red Hot Chili Peppers - Tell Me Baby


Pročitali? sada brzo klik na link JESMO LI, BLOGERI, SNAGA?

<< Arhiva >>