freestyler

petak, 05.05.2006.

Priča o Anđelu (dva).četiri

Ušao sam u kuću, hladovina koja ja vladala u njoj je pozitivno djelovala. Nakon nekoliko trenutaka potpunog slijepila, koliko je očima potrebno da se prilagode na tamu nakon velike količine svjetla, mogao sam opet normalno gledati. Na radiju je neki Schiller u kompaniji s nekim Heppnerom pjevao na lošem njemačkom engleskom .. is this a life i want to live? is this the dream i had of you?... definitivno. Sviđala mi se ta pjesma, ne znam zašto, ništa posebno u njoj, nimalo slična onome što mi se inače sviđa.

Ona je nešto pipkala oko sudopera, okrenuta meni leđima. Lagano se u ritmu glazbe, blago raširenih nogu njihala. Imala je na sebi nekakvu kratku haljinicu, koja je otkrivala njene noge. Jako mi se sviđa pogled na njene noge, pogotovo tako kada su malo raširene. Nisu to noge onakve kakve će te naći u reklamama ili na omotima za čarape, ali da sam ja vlasnik tvornice čarapa, samo takve bi bile na slikama, nijedne druge. Njoj nikako nije bilo jasno zašto se meni njene noge toliko sviđaju, ona je mislila da su u listovima pretanke u bedru predebele…

Ali tko bi žene razumio? Da imaju mogućnost da izaberu kako žele da izgledaju da se mogu sastaviti onako kako bi to one htjele, nakon dvije godine izabiranja i vaganja koliko dugačke i kako oblikovane noge žele, kolika i kakvog oblika guza da im je, veće ili manje sise, kao breskve ili kao jabuke, pa struk, pa ovo, pa ono… Vjerojatno bi i nakon toga bile nezadovoljne sobom i govorile bi da ovog ili onog imaju previše a da im ovdje ili ondje fali.

U početku sam se i ja trudio objašnjavati zašto mi se baš njene noge najviše na svijetu sviđaju, zašto sam tako jako oduševljen njenim, po njenom mišljenju, premalenim sisama, no ona to nikako nije mogla shvatiti ili se samo pravila da je to tako, kako bi se ja što više trudio u objašnjavanju.
No bilo kako bilo, bile one debele ili tanke ili istovremeno i debele i tanke, svaki moj pogled u njih je izazivao želju u meni. Želju da ih dodirujem, milujem, ljubim. Tako bi rado i sada dlanovima krenuo od njenih gležnjeva milujući ih i ljubeći čitave sve do onog mjesta gdje prestaju biti noge. Bogme sam se napalio, ali kada se ne napalim kada je ona u pitanju. Napalim se i prečesto, toliko da ponekad izgleda kao da o ničemu drugome ne razmišljam.

Čudno je to kod žena što stalno žele da svojim izgledom, pokretima, ponašanjem kod muškarca izazivaju želju, stalno iz njih zrače pozivi, strašno im gode muški pogledi, uživaju u čitanju želje u muškarčevim očima, a istodobno bi htjele da se muškarci prema njima ponašaju kao prema nekom biću koje niti smrdi niti miriše.

Kada bi moja draga znala koliko pogled na njene blago raširene noge u mene ubaci muških hormona koji zaigraju u meni milijun na sat, sigurno me ne bi pitala što mislim koliko će Zemljina atmosfera još dugo izdržati zajedničku akciju ljudi i Sunca u bušenju ozonskih rupa. Kakvo Sunce, kakav ozon, tko o tome da misli u tom trenutku.

- Baš je pakleno vruće danas. Mogli bi kasnije na sladoled. Ne mogu više izdržati vani na Suncu bez tebe, Najslađa moja! Anđelčiću moj! – nabrajao sam dok sam se spuštao na naslonjač, a Schiller i Heppner su i dalje na lošem njemačkom engleskom pjevali .. is this a life i want to live? is this the dream i had of you?...

Definitivno!

...nastavlja se...

* jukebox svira: Schiller & Heppner - Dream Of You