freestyler

četvrtak, 04.05.2006.

Priča o Anđelu (dva).tri

Zbog sjećanja na način na koji sam sišao sa ljestava i činjenice da se kantica sa bojom prilikom pada izvrnula i tražila novo punjenje, a i zbog toga što je sunce toliko jako grijalo da je sasvim dovoljno podgrijalo ideju u mojoj glavi da baš i ne moram danas nastavljati s bojanjem, jer zid neće nikuda pobjeći, odlučio sam da je puno pametnije provesti ostatak vremena s njom.

Volim biti s njom, volim ju gledati, volim ju slušati. Svaki i najmanji pogled na nju u meni izazove tolike količine sreće da Bogu zahvalim što nisam na primjer čaša jer bi se sigurno zbog te količine ugode što kola kroz mene rasprsnuo u milijun komadića. Gledajući je jednom dok je spavala, a često ju gledam dok spava, ne zato što ja noću ne mogu spavati, nego zato što svaki put kada bih se okretao, kada bi se bar na tren probudio, koristim priliku da je pogledam, volim ju gledati dok spava. Gledajući je tako jedne noći dok je spavala, dok je mjesec kroz prozor obasjavao njenu plavu kosu razasutu po jastuku, razmišljao sam.

Znam da sada ovo zvuči kao u romanima iz sredine ženskih časopisa, ali stvarno je bio mjesec i stvarno je kosa bila rasuta po jastuku i stvarno je bila plava iako mi nikada nije bilo jasno zašto se svijetla kosa koja je po boji puno bliže bijeloj ili ajde recimo boji bijelog vina, zašto se takva kosa zove plava, plavo je more, plavo je nebo, a to je ipak drugačija boja od svijetle kose, ni bijelo vino koje stvarno i uistinu nije bijelo ne zove se plavo, pa mi ni to s kosom nije bas najjasnije.
Gledam ja nju tako uz mjesečinu i tišinu i razmišljam. Razmišljam koliko ovaj trenutak vrijedi. I inače razmišljam o svakakvim stvarima koje u većini slučajeva nemaju nikakvu ni praktičnu ni uporabnu vrijednost, tako da i to razmišljanje o vrijednosti trenutka koji mogu provesti gledajući je mirnu u snu, ne treba čuditi. Četiri nove gume na autu umjesto postojećih koje su još poodavno izvezle zadnje kilometre koje proizvođač navodi kao krajnji rok za kupnju novih bila bi vrijedna stvar, ali sumnjam da bi zadovoljstvo vožnje na novim gumama bilo uopće zamijećeno a kamo li usporedivo s ovim trenutkom. Vidjevši da su usporedbe s prizemnim stvarima a gume baš i jesu doslovno prizemne u krajnju ruku nemoguće, pokušao sam se sjetiti nečega što kao ja jako želim, a to nije nikako moguće. Mislim tako, gledam ju i stvarno ništa mi ne pada na pamet, onda se sjetim, znam što bi volio, volio bih da budem gospodar snova, da mogu sanjati što želim. Znam to sa snovima je čudno, koliko god nešto želiš dovući u snove, nešto ili nekoga kog voliš, to jako teško ide, prije će ti u snove doći bivša žena, nekakav dug koji moraš platit, kojekakvi pauci i ne znam kakve ostale nemani, nego ono što ti želiš.

Znam kako to ide, koliko puta sam liježući na jastuk sklapao oči i dozivao ju, da i po noći budemo skupa, da ne propustim ni jedan tren, ali to ne ide, barem meni. Onda bih se radije budio po noći i baš kao u pjesmi