Evo nastavljam sa svojevrsnim izborom, ovaj puta je to je moja najstarija pričica ili dio priče, a da ne bude sve samo ponavljanje ovaj put je pjesma koja prati pričicu (jer se stvarno ne sjećam što je prilikom prvog objavljivanja sviralo uz nju) nova, doduše Echo & The Bunnymen ste mogli čuti ovdje ali ne i ovu pjesmu.

Jahači valova (prvi puta na blogu objavljeno 06.03.2005.)

Jahač valova kroti valove i prkosi vjetru, pomiruje dvije nepomirljive stvari, snagu vala koji ga želi povući i zatrpati i svoju volju i želju da daskom reže taj val stvarajući u sebi osjećaj pobjede, zadovoljstva. Naravno da to iziskuje ogromne napore, gibanja, puno plesa na ivici, plesa koji izaziva napetost, bol, istodobno želju za odustajanjem i želju za nastavkom, i nije onda čudno sto istodobno proklinje trenutak kada je zajahao val i što istodobno uživa u ljepoti jahanja vala, što uživa u svim onim kapljicama vode što ga šibaju po licu nanoseći ne malu bol, što ne osjeća da noge trpe udare divlje vode ispod njega.

I ako odustane, i ako ga val poklopi, i ako ga odnese nekuda kuda nije htio, odnio ga je i potopio ne zbog toga što nije više mogao izdržati napore, nego zato što je u tom trenutku izgubio vjeru, vjeru da može jahati taj divlji i nepredvidljivi val, da ga može načiniti onakvim kakav njemu odgovara, da može od njega napraviti poslušnog slugu, da može svoje noge, svoje tijelo učiniti dovoljno gipkim i pokretnim za to.

Onoga trenutka kada u svojim mislima ne vidi više pješčani žal koji će daskom lagano dotaknuti i na mokrom pijesku ostaviti trag, trag koji će istodobno biti nagrada za trud, trag koji će istodobno biti i poziv za novi izazov, trag koji će istodobno biti i potvrda da nije bilo uzalud, kada to ne vidi onda pada, onda ga val nosi, val postaje gospodar, lomi ga, podčinjava ga. Sva bol koja je do tada bila skrivena i koja se nije osjetila uslijed vizije konačnog cilja vraća se i boli, boli puno jače nego u trenutku nastanka.

I mi smo poput jahača na valu koji je, ne znam čim, možda jakim suncem, možda slanom vodom, možda naletom vjetra, na trenutak oslijepimo, izgubimo cilj, izgubimo nadu, izgubimo vjeru. Padamo... dižemo se...

Neki pokušavaju ponovo, neki odustaju...


*svira: Echo & The Bunnymen - Ocean Rain (1984)